Za posljednji sastanak društva u 2024. godini pripremili smo poseban program.
Društvo će biti otvoreno od 19h za sve koji žele produžiti članarinu. Nakon redovnog dijela sastanka sastanka slijedi pregled događanja u 2024. i premijera plana izleta za 2025. – uz sudjelovanje vodiča od kojih ćete iz prve ruke saznati sve detalje nadolazećih izleta! Pridružite nam se da zajedno na simboličan način zaključimo još jednu uspješnu planinarsku godinu i s entuzijazmom krenemo u novu!Autor: Ivan Čorak
U petak popodne 18.10.2024., u dva kombija i jednom automobilu, krenuli smo sa standardne lokacije prema Plitvicama. Vozili smo se autocestom do Popovače, a zatim preko Siska, Petrinje i Gline do Grabovca, kamo smo stigli oko 20 sati, uz mrak, izmaglicu i kišu. Smjestili smo se u dvije kuće, s velikim prostorom za druženje u jednoj od njih. Sobe su bile tople i ugodne, a večer smo proveli uz glazbu i druženje prije nego što smo otišli na počinak.
Obzirom na promjenjivu vremensku prognozu, odlučili smo da ćemo o subotnjoj ruti odlučiti na samoj stazi. Jutro je osvanulo sivo i kišno. “Znate li da idete u duboku šumu, bez signala?” pitali su nas službenici na ulazu kad smo rekli kako planiramo proći stazu Čorkova uvala. 😊
Izvještaj s izleta na Čvrsnicu i Veliki Vran
U petak, 20. rujna, skupina od 20 planinara iz Osijeka zaputila se prema Parku prirode Blidinje u Bosni i Hercegovini, s ciljem osvajanja najviših vrhova Čvrsnice i Velikog Vrana. Na put smo krenuli u 14 sati, smješteni u dva kombija i jedan osobni automobil. Putovanje je proteklo ugodno, uz par kraćih pauza i bez dužih čekanja na granici. U Planinarski dom Masna Luka, stigli smo kasno navečer, gdje su nas dočekali naši kolege planinari. Uz toplu dobrodošlicu i zasluženu okrjepu, brzo smo se smjestili i dogovorili plan za sutrašnji uspon.
Izvještaj s planinarskog izleta na Dinaru
Naš planinarski izlet na Dinaru počeo je u petak 6.9.2024., kada je 27 planinara, raspoređenih u tri kombija, u popodnevnim satima krenulo na put. Vješto izbjegavanje prometnih čepova na zagrebačkoj obilaznici, međimurska gibanica na Draganiću i noćna vožnja Dinarom do Planinarske kuće Brezovac detalji su koje vrijedi spomenuti i u izvještaju. Umorni od puta ubrzo nakon dolaska odlazimo na počinak, jer nas sutra tek čeka prava avantura i uspon na vrh.
Protekli vikend održan je IV. memorijalni pohod planinarskom obilaznicom dr. Andrija Štampar, a ovog puta u posebnom, noćnom izdanju. Okupljanje je započelo u popodnevnim satima u planinarskoj kući Viljevo, gdje su se sudionici družili uz dobru glazbu, miris svježe pečenih kobasica i blagi povjetarac koji je ublažavao ljetnu vrućinu. Okolica Viljeva oživjela je s malim kampom koji su sudionici podigli; desetak šatora činilo je pravo malo planinarsko naselje.
Posebnost ovogodišnjeg pohoda bila je njegova noćna avantura, koja je započela u 20 sati. Sudionici su krenuli u kontra smjeru od Viljeva prema Kasonjskom vrhu, prolazeći kroz šumu koja je noću pružala jedinstven doživljaj. Zvukovi prirode utihnuli su, a svjetla lampi osvjetljavala su put, dok su iz tame ponekad zasjale oči šumskih životinja. Noćni pohod bio je poseban doživljaj koji je mnoge sudionike ostavio bez daha.
Oko ponoći, nakon povratka u Viljevo, druženje se nastavilo pod zvjezdanim nebom. Topla noć bila je idealna prilika za organiziranje malog astro partija. Sudionici su, osim prepoznavanja dominantnih zviježđa, pomoću dalekozora promatrali Plejade i daleku Andromeda galaksiju. Iako najavljena eksplozija nove nije obasjala nebo, to je samo razlog više za ponovno okupljanje za otprilike 80 godina!
Uz disko efekte i živahnu glazbu, zabava se nastavila do ranih jutarnjih sati, a spavanje u šatorima za mnoge je sudionike bilo pravo osvježenje. Ljetne noći pod otvorenim nebom i zvijezdama ponovno su pokazale svoje čari.
Zahvaljujemo svim sudionicima koji su svojim prisustvom i energijom doprinijeli uspjehu ovog posebnog događaja. Pohod u “novom svjetlu” (ili bolje reći, mraku) otkrio je nove draži i ljepote ovog kraja.
Vidimo se ponovno sljedeće godine, s novim iznenađenjima i avanturama!
„Zanatlije“ na južnom Velebitu i u Lici, ili bolje rečeno – „Poštak po to na Kuk“
Prošli vikend, od 23. do 25. kolovoza 2024. nas 17 planinara bilo je na prekrasnom izletu, a gdje drugdje usred ljeta, nego na Velebitu. Temperatura je bila ugodnih 34+ stupnja Celzija, što je ovom finom hodanju po velebitskom kršu i kamenu dalo dodanu vrijednost.
Na planinarenje po Prokletijama krenuli smo u srijedu s uobičajenog mjesta, dvije minute prije planiranog vremena. Uz ugodnu vožnju nepoznatim predjelima, dobru glazbu i ukusan ručak u etno kući Čakmara putovanje je brzo prošlo. U smještaj smo stigli pred zalazak sunca, očarani (ja) pogledom koji se pred nama pružio i u kojem smo uživali četiri dana boravka u Soulrest EkoResort – Mehov konak.
Četvrtak je brzo došao. Ugovoreni prijevoz do ostataka karaule Zastan (1347 m) koja je početna točka uspona na Maja Jezerce, najviši vrh Prokletija (2694 m), stigao je prije svitanja. Terensko vozilo i cesta do karaule razbudili su nas i jedva smo čekali da započnemo s usponom – dvije minute prije 6 sati. Staza kreće oštro kroz gustu šumu i nakon malo više od sat vremena dolazi se do Doline jezera – Buni jezerce, gdje se krajolik potpuno mijenja, kameni vrhovi preuzimaju vidike. Uspon nije lak, najzahtjevniji dio je strmi kuloar pri čijem je prelasku neophodan oprez i iskustvo u ovakvoj vrsti
planinarenja. Dolazak do metalnog križa kojim je označen vrh bio je veoma emotivan, a veličanstveni pogledi i nebrojeni vrhovi Prokletija ostavili su neizbrisive prizore u sjećanju. Nakon predaha na vrhu uslijedio je spust pri kojem je oprez utrostručen, a ženski dio ekipe najteži dio prošao je tehnikom zvanom “guzenberger”. Pri silasku se pogledi ponovo mijenjaju, na dijelovima su gotovo neprepoznatljivi, kamen, snježišta, ostaci osušenih jezera, šuma, kao da su u smiraj dana ljepši… možda zbog zadovoljstva nakon uspješno ispenjanog najvišeg vrha Dinarida. Moja statistika
zabilježila je preko 12 sati hoda, 16 kilometara i 1637 metara uspona te isto toliko spusta. Naporno.
Starigrad Paklenica 15.7.-25.7.2024.
Sredinom srpnja je mala skupina planinara PD Zanatlija krenula na svoje planinarsko ljetovanje u Starigrad Paklenicu. Osam planinarki i jedan planinar imali su u mislima i snovima staze i vrhove Južnog Velebita, naravno i prostranstva i dubine plavog Jadrana. Naravno, kao bonus desetodnevnog ljetovanja očekivali su odmor od svakodnevice i osječkih vrućina, neke druge mirise, zvukove i vidike, izlete na nova mjesta, druženje i zabavu. Tako je i bilo …