Sveti Josip Radnik sekcija PD “Zanatlija”

Evo kako je sve započelo…

Zapisnik inicijalnog (osnivačkog) sastanka Planinarske sekcije Sveti Josip Radnik planinarskog društva HPD „Zanatlija“ Osijek

Mjesto održavanja: Osijek, ulica Sv. Josipa Radnika 36, crkva Sv. Josipa Radnika
Datum održavanja: 22.02.2015
Nakon večernje mise u 18,30 u crkvi Sv. Josipa Radnika s početkom u 19,20 sati održan je osnivački sastanak Planinarske sekcije Sveti Josip Radnik .
Prilikom sastanka je bilo prisutnih pedesetak što planinara koji su došli s izleta na Dilj goru, što župljana koji su ostali nakon mise na najavljenom sastanku.
Pozdravnu riječ je održao župnik vlč. Ivica Martić koji je s neskrivenim zadovoljstvom pozdravio inicijativu da se kroz boravak u prirodi, te neformalnom druženju planinara i vjernika približimo Bogu i povežemo duhovnost i boravak u prirodi. Vlč. Ivica je predložio da se na izletima u prirodi mogu održavati mise, promišljati o vjeri, posjećivati manje poznate napuštene sakralne objekte u Slavoniji i napose družiti jedni s drugima.
Nakon velečasnog Ivice Martića uvodnu riječ je preuzeo predsjednik HPD „Zanatlija“ Osijek Vladimir Pavičić, koji je ukratko rekao nekoliko riječi o povijesti planinarskog društva, sekcijama unutar društva, o HPS-u i SPS-u kao i poveznici između imena Svetog Josipa Radnika i planinarskog društva „Zanatlije“. Vladimir Pavičić je također u uvodnoj riječi istaknuo zašto se organizira rad kroz sekcije u Društvu, te objasnio da se na taj način više ljudi uključuje u rad i daje od sebe najbolje za dobrobit cijelog društva. Sve župljane je pozvao na sastanke planinara u prostorijama Društva utorkom u 19 sati.
Tijekom sastanka jednoglasno su donesene slijedeće odluke:
1. Voditeljica Sekcije: Ančica Berki, dugogodišnja planinarka i budući licencirani vodič društvenih izleta
2. Izabire se Upravni odbor sekcije u sastavu:
– velečasni Ivica Martić
– Tihana Pavičić
– Saša Pavičić
– Anica Filipović
– Viktorija Šotman
– Davor Šotman
3. Prvi izlet novoosnovane Sekcije biti će tradicionalni planinarski izlet : 21. Našički križni put koji će se održati 21. ožujka 2015. godine

4. Upravni odbor će se sastajati srijedom u 19,00 sati u crkvi Svetog Josipa Radnika, a prvi sastanak će biti 03. ožujka 2015. godine te će se na sastanku odrediti vodiča za gore navedeni izlet kao i način oglašavanja Sekcije.

5. Upravni odbor Sekcije će na prvom sastanku napraviti plan izleta i aktivnosti. Izleti koje će se organizirati biti će jednodnevni izleti subotom na području Slavonije i Baranje.

6. Jedan izlet godišnje biti će posvećen Svetom Josipu Radniku i to će biti dan Sekcije.

U Osijeku, 22. veljače 2015. Zapisničar: Lidija Vorše

PLANINARSKA SEKCIJA SV. JOSIP RADNIK
PLANINARSKOG DRUŠTVA „Zanatlija“ Osijek

Održani izleti tijekom 2015. godine

A onda smo se proširili i na druge dijelove grada, tako je održan sastanak i osnutak nove župne hodočasničke planinarske sekcije!

P O Z I V N I C A
Inicijativni sastanak župne planinarske skupine „Ivan Pavao II.“ planinarskog društva PD „Zanatlija“ Osijek, održat će se u nedjelju 02. listopada 2016. godine u 19:30 sati, nakon večernje mise u crkvi župe Uzvišenja sv. Križa u Osijeku, naselje Retfala, Žumberačka 53. Pozivaju se svi zainteresirani da se odazovu ovom sastanku. Za sve dodatne obavijesti možete kontaktirati Vladimira Pavičića na mob. 091 22 71 789 ili e-mail pavicic.vladimir@gmail.com

      Planinarska sekcija SV. JOSIP RADNIK
   PD „Zanatlija“ Osijek

     GODIŠNJAK 2016.
   Osijek, siječanj 2017.

IZLETI PLANINARSKE SEKCIJE „SVETI JOSIP RADNIK“

U sklopu planinarske sekcije „Sveti Josip Radnik“ Društva djeluju dva ogranka župnih planinarskih skupina, jedna skupina pod imenom sv. Josip Radnik (Župa Osijek 5) i druga župna planinarska skupina pod imenom sv. Ivan Pavao II. (Župa Osijek 6).
Voditeljica sekcije je Ančica Berki.

1. XXII. NAŠIČKI KRIŽNI PUT
27.veljače 2016.godine, subota Vodič Ančica Berki

Na tradicionalni Našički križni put odazvalo se 24 sudionika. Križni put je započeo okupljanjem pred župnom crkvom sv.Antuna Padovanskog u Našicama gdje je uvodnu riječ održao gvardijan župe. Nakon toga krenulo se na križni put od 14 postaja ukupne duljine od 15 km i završilo euharistijskim slavljem u župnoj crkvi sv.Antuna Padovanskog. Nakon mise je poslužena večera za hodočasnike u Emausu.

2. BICIKLIJADA
5. ožujka 2016.godine, subota Vodič Ančica Berki

Održana je biciklijada na turi Osijek-Kopački rit-Lopoč i povratak bentom do Podravlja. Sudjelovalo je 5-ero biciklista.

3. DILJ GORA ŽUPA ODVORCI
2. travnja 2016.godine, subota Vodič Saša Pavičić

Izlet za 27 planinara s velečasnim Ivicom Martićem započeo je u Jakačini Maloj na Dilj gori gdje su ih dočekali domaćini s okrjepom ispred kapele sv. Terezije. Nakon molitve hodalo se do Grgurevića i crkve sv. Filipa i Jakova, tada se pridružio i domaći župnik Željko Čabaja. Hodanje se nastavilo kroz Čelikoviće, pored kapelice sv. Vida i došlo u Gašinac.

Svećenici su održali misu za prisutne na otvorenom u šumi pored kapele Majke Božje. Poslije mise hodanje se nastavilo kroz Brčino, pored crkve Velike Gospe, Bilica i crkve sv. Jurja, stare 750 godina, Grižića i crkve sv. Mihaela Arhanđela i završilo u crkvi sv. Florijana u Krajačićima.
U svakom naselju domaćini su pružili okrjepu izletnicima i planinarima.

4. EUROPSKI HODOČASNIČKI PUT 1.ETAPA
22. lipnja 2016.godina, srijeda Vodič Vladimir Pavičić

Planinarsko društvo Zanatlija Osijek sekcija „Sveti Josip Radnik“ započela je 22.06.2016. s etapnim obilaskom Hodočasničkog puta Pecsvarad – Našice, a koji je dio srednjoeuropskog Hodočasničkog puta koji započinje u Czestochowu u Poljskoj, dok mu je cilj Međugorje u Bosni i Hercegovini. Ujedno se temelji na povijesnim vrijednostima srednjovjekovnih hodočašća i povezuje značajne povijesno – kulturne znamenitosti područja Mađarske i Hrvatske kroz koji prolazi.

Crkva u starom gradu Pecsvaradu Početak je u Pecsvaradu, slikovitom gradiću smještenom nedaleko od Pecsa, do kojeg i dolazi i prelazi preko najvišeg vrha gore Mecsek, Zenga, 682 mnm. Nakon Pecsa nastavlja se dalje kroz mađarske krajolike do Đuda, i crkve i svetišta Majke Božje, a zatim do Beremenda gdje prelazimo preko granice u Hrvatsku. Hodočasnički put kroz Hrvatsku vodi od Baranjskog Petrovog Sela preko Belišća i Valpova do Našica.

Naša prva dionica išla je od Pecsvarada, preko vrha Zenga i seoca Puspoksentlaslo, do mjesta Kovesteto što je udaljenost od 20,6 kilometara i koju smo prošli za nekih šest i pol sati hoda s pauzama.
Vodič nam je bio gospodin Šandor Jakab, koji je dva puta prošao hodočasničkim putem Santiago de Compostela.

5. HODOČAŠĆE ZA VELIKU GOSPU U ALJMAŠ
15. kolovoza 2016.godina, nedjelja Vodič Ivica Miložić
Vladimir Pavičić

Povodom Velike Gospe hodočašću Gospi od Utočišta u Aljmaš od Osijeka se pridružilo 10 planinara/ki Društva s velečasnim Ivicom Martićem.
Okupljanje je bilo u ponoć ispred župne crkve Sv. Josip Radnik, Savska 34 u Osijeku, hodalo se Drinskom ulicom prema Vukovarskoj ulici, naseljima Nemetin, Sarvaš i Bijelo Brdo na Mišino brdo. Na Mišinom brdu smo se svi okupili, krenuli prema Dunavu i stigli do crkve Gospe Aljmaške u Aljmaš oko 5:30 h u ranim jutarnjim satima. Nazočili smo svetoj misi koja je počela u 6:00 h i našli se s dijelom ekipe koja je došla biciklima i osobnim automobilima.

6. ZAGREBAČKI ROMARSKI PUT
22.-23. listopada 2016.godina, subota-nedjelja Vodič Saša Pavičić
Asistenti Ružica i Željko Petrović

Zagrebački planinarski križni put u Mariju Bistricu

Zagrebački Romarski put planinarska je i hodočasnička obilaznica od Zagreba do Marije Bistrice i natrag, koju je ustanovilo i održava HPD Stanko Kempny iz Zagreba, a nastala je 2001. godine. Obilaznica ima 14 kontrolnih točaka i moguće ju je obići u dva dana, deset sati hodanja svaki.
18 planinara i planinarki Sekcije Sveti Josip Radnik Društva dana 22.10. započelo je s obilaskom Zagrebačkog Romarskog puta.

U Zagrebu smo stali kod crkve i samostana Sv. Franje Ksaverskog koja je 1. KT ove obilaznice. U samostanskom parku smješteno je 10 naizmjenično poredanih kapelica u čijim se nišama nalaze brončani reljefi križnoga puta i ploče s uklesanim tekstom iz povijesti Hrvata. Nakon kratkoga zadržavanja, razgledanja parka i molitve u crkvi, te fotografiranja, krenuli smo prema Mihaljevcu , a zatim Gračanskom cestom sve do pretposljedne stanice tramvaja kod koje smo izašli na Leustekovu stazu prema Medvednici. Nakon desetak minuta hodanja kroz naselje, ulazimo u šumu i za kratko vrijeme dolazimo do mjesta „Pri Mariji“, odnosno Marijine slike na drvetu, 2. KT ove obilaznice.
Samostanski park Sv.Franje Ksaverskog
Nastavljamo kroz hladovinu šume prošarane jesenskim bojama, po boljim i lošijim stazama, prateći žuto-bijelu markaciju, pored one planinarske.
Lagano se uspinjemo do Adolfovca, 3. KT na 516 mnm. Adolfovac je nadstrešnica u blizini koje se nalazi spomen ploča zagrebačkom gradonačelniku Adolfu Mošinskom, zaslužnom za izgradnju Sljemenske ceste. Uspinjemo se dalje Leustekovom stazom do šumske ceste koja nas vodi do PD Runolist, gdje ćemo se smjestiti i noćiti. U dom stižemo oko pola četiri, a kako je do mraka ostalo dosta vremena, uputili smo se prema vrhu Medvednice, Sljemenu, razgledali Crveni spust na kome se održava Snježna Kraljica, obišli Tomislavov dom, te se preko Činovničke livade vratili natrag u Runolist.
Drugi smo se dan nakon doručka oprostili sa ljubaznim domaćinima i krenuli do Sljemenske kapelice Majke Božje Sljemenske, Kraljice Hrvata, na 975 mnm i 4. KT obilaznice Zagrebački Romarski put.
U deset je sati nedjeljom u Kapelici Sveta misa na koju dolaze planinari i aktivno sudjeluju u njoj, molitvom, pjesmom i glazbom.

Nakon Svete mise, nastavili smo hodanje grebenom Medvednice do Hunjke, odnosno do raspela na Hunjki, koje je 5. KT obilaznice, a zadnja na ovome našem izletu.
Odlučili smo se spustiti Horvatovim stubama na zagorsku stranu i dalje markacijom prema selu Pile. 500 Horvatovih stuba gradio je Vladimir Horvat, zaljubljenik u Medvednicu, od 1946. do 1953. godine u do tada nepristupačnom dijelu Medvednice koji se odlikuje kraškim reljefom – ponikvama, spiljama i vrtačama.
Nakon ukupno tri sata hoda, stigli smo do sela Pila gdje smo ušli u autobus i odvezli u Mariju Bistricu.
Ružica Petrović
Izvor: http://www.hpd-zanatlija.hr/hr/8442/zagrebacki-romarski-put/

7. EUROPSKI HODOČASNIČKI PUT 2.ETAPA
KOVESTETO-PECS
5. studenoga 2016.godine, subota Vodič Vladimir Pavičić
Asistenti Jela Knežević i
Željko Petrović

Na izlet se odazvalo 32 planinara/ki.
Iz Osijeka se krenulo u 6:00 h za Donji Miholjac, prešao granični prijelaz i stigli do Hotela Kovesteto u 9:15 h gdje su nas čekali domaćini iz hodočasničke udruge Rudolf Bognar i Jakab Šandor.
Nakon osvježenja, obišli smo vidikovac u blizini hotela i započeli s hodanjem označenom stazom za Arpadhegy,prošli pored televizijskog tornja na Mecsek-u i stigli do kapelice Snježne Gospe posvećene hodočasnicima. Kapelica se nalazi u dijelu grada Tettye u Pecs-u i to je bila završna točka današnjeg hodanja.
Hodanje kroz šumu Mecsek-a

Slijedila je kratka molitva poslije koje su domaći vodiči govorili o povijesti kapelice hrvatskim planinarima-hodočasnicima.

Otišli smo do središta Pecs-a, razgledali znamenitosti, posjetili Hodočasničku galeriju i vratili se u Osijek u 20:30 h.

Na Europskom hodočasničkom putu, 2.etapa

          PLANINARSKA SKUPINA SV. JOSIP RADNIK
PD „Zanatlija“ Osijek
i župne planinarske skupine:
sv. Josip Radnik (Osijek 5) i
sv. Ivan Pavao II. (Osijek 6)

Održani izleti i aktivnosti u 2017. godini:

Izleti koji su planirani za 2017. godinu a nisu se održali:

petak, subota i nedjelja 08. – 10.09.2017. BIOKOVO – USPON NA VRH SVETI JURE (1762 m)
(vodičica Ančica Berki postala baka, odgodili)
subota, 25.11.2017. BARANJA – „PUT GOSPI LURDSKOJ“ (Karanac – Popovac)
(Izlet zamijenili ZAGREBAČKIM ROMARSKIM PUTOM 2. ETAPA)
utorak, 15.08.2017. HODOČAŠĆE U ALJMAŠ (nije bilo zainteresiranih)

12. susret Bratovštine sv. Bernarda, Požega

Izlet hodočasničke sekcije sv. Josip Radnik u Cetingrad

U subotu 25.9. u ranim jutarnjim satima krenuli smo iz Osijeka prema Cetingradu. U autobusu je atmosfera baš baš odlična. Ekipa vadi Šokatu (ljekovitu rakiju) ,kolače, i neizostavne kiflice planinarke Darije. Imamo novih članova, pa padaju prva poznanstva.

Stižemo u Gnojnice oko 12 h, gdje nas, pokraj stare škole dočekuju članovi lokalnog mladog planinarskog društava Crvene stijene, uz najfinije gibanice, pite, te slatko slane delicije. Nakon okrijepe krećemo na planinarenje. Staza nije zahtjevna. Lagano planinarenje u rijeku Koranu ne može se opisati riječima, to se mora doživjeti. Lopoči, zelenilo, mir…,brojne mlinice koje su još do nedavna bile u funkciji…priroda je savršena.

Odmaramo na mlinicama. Na jednom od tih mlinica živi i jedna starica sama. Članovi planinarskog društva brinu o njoj! Kako su mi tada “narasli” u očima!! Ljudi velikog srca! Uz laganu okrjepu i hladno pivo (koje je stiglo u pravo vrijeme jer je dan bio sunčan i topao) nastavljamo laganim tempom do Crvenih stijena. Pomalo osjećamo umor, ali onaj pozitivni. Pri kraju staze dolazimo do kapelice uz koju smo se pomolili i zahvalili na prekrasnoj ruti. Zadnji dio staze je bio uzbudljiv i spustili smo se uz sajlu (za neke prvo iskustvo s tim, i bilo je odlično). No gostoprimstvu naših domaćina tu nije kraj. Nakon planinarenja dočekuju nas s odličnim gulašem od divljači, kolačima, te hladnim pićem uz prekrasnu Koranu. Nismo ni znali, ali s nama je cijeli dan hodala, i Načelnica općine, koja nas je pozvala da dođemo opet. Uz razmjenu prigodnih darova i kratkih govora domaćina Željka Peraka, i naših vodiča, Željka i Ljiljane, krećemo dalje.

E sad…najeli smo se i mislimo si :”Kako ćemo sada hodati do busa? Hvata  nas lagano panika!” KAD ONOO stiže prijevoz.. traktor s prikolicom, i tri vozila koja nas za koju minutu odvezla do autobusa. Naravno da su neki  odabrali traktor i prikolicu, jer tko se još ima priliku tako voziti. Planinarke, uzbuđene zbog neobičnog prijevoza. Kad je traktor krenuo vesela ekipa iz prikolice zapjevala je poznate slavonske pjesme, te smo u selu bili glavna atrakcija. Nasmijali se do suza!

Lagana vožnja autobusom i stigli smo na Rastoke. Rastoke su mi top destinacija u RH. Hostel “Plitvice” je uredan  i tu se smještamo u sobe. Noć je protekla u sekundi.

Ekipu iz sobe molim za oprost, ako sam hrkala!!

U nedjelju 26.9. u 7.00 buđenje, doručak (što li sve nemaju ti planinari u svojim ruksacima, gozba prava). Šetnja po Rastokama, udaljenim samo nekoliko stotina matera. Preporuka je probati Mlinarovu tortu, jedinstvena i tajna receptura.

Nakon toga krećemo u Cetingrad na misu, u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, gdje nas pozdravlja lokalni župnik Ivica Tolla.  Domaćini iz planinarskog društva opet nas dočekuju. Folklorni sastav, ples, pjesma i bogati stol pun domaćih delicija. I ima još…vode nas na stari grad Cetin. Impozantna, ali urušena tvrđava( u obnovi) poznata po prvom Saboru.

Lokalna povjesničarka Anamarija slikovito priča o tim danima. Tvrđava odiše legendom!!

Bože koliko je lijepa naša Hrvatska!! Tako imamo divnu prirodu, čiste rijeke i ljude topla srca.

Nakon obilaska vraćamo se u naš autobus, a u Osijek se vraćamo oko 19 sati.

                                                               Ljiljana Mandurić

Baranjski križni put!

I ove godine, drugi puta za redom, u organizaciji Hodočasničke sekcije Sveti Josip Radnik, PD „ Zanatlija“ Osijek, i voditeljice sekcije Ljiljana Mandurić, održan je još jedan Baranjski Križni put, 26.3.2022.

Kako smo prošle godine, u vrijeme Korizme, bili u korona mjerama, odlučili smo se za „naš Baranjski križni put“. Staza koja je određena,  bila je na naše zadovoljstvo izvrsna, i na radost svih sudionika, pravo malo hodočašće. Ove godine naši vrijedni vodiči: Damir Podoreški, Mirko Dominović, i Ivan Šaravanja, prethodno su prošli stazu kojom ide Križni put, pregledali postojeće postaje, te postavili dva nova drvena križa, te na taj način malo promijenili samu rutu, od glavnog križa na ulazu u Batinu, uz Karašicu, opet prema Batini.

Postaju po postaju, molili smo, i prisjećali se gorke muke našega Gospodina, a oveća skupina vjernika-planinara, iz Osijeka, Batine, Draža, Bilja, Belog Manastira, od oko pedeset ljudi, pjesmom, koju je predvodila Darija Podoreški, pratila je križ, koji su nosili svi koji su to željeli. Ove godine su nam se priključile obitelji s manjom djecom, pa su i neka djeca, zajedno sa svojim roditeljima, nosili križ.

Nakon jedanaest kilometara hoda, i molitve, po prekrasnom sunčanom danu, Križni put završili smo na našem „Gruntu“ (planinarskom placu našega društva, koje je sve ljepše, i ljepše uređen-također zahvaljujući našim planinarima), gdje je bila naložena vatra, te  se mogla ispeći slanina, i kobasica, te podružiti.

Zahvalni Gospodinu na ovoj milosti, iščekujemo novi križni put slijedeće Korizme.

                                                                                              Ljiljana Mandurić

Ljubavna staza, staza Kamenitih stupi, Rijeka – Trsat

Produljeni prvomajski vikend, 18 planinara PD „Zanatlija“ provelo je u Kvarnerskom zaljevu. Ugovoreni polazak sa već kultnog mjesta, bio je planiran za 6:00 sati. No čini se da je ekipa Zanatlija koja je putovala za Vlašić već u startu mirisala na janjetinu jer su nam nedostajale dvije planinarke koje su se udobno smjestile u njihovom autobusu. Nakon drugog prebrojavanja te molitve za lijepo vrijeme i sretan put krenuli smo prema Crikvenici gdje nas je čekao smještaj u Hostelu Stoimena. Kada se spomene Crikvenica prve asocijacije vjerojatno su plaža i more, no ono što smo tijekom ovoga izleta naučili je da Crikvenica ima vrlo razgranatu mrežu planinarskih staza. Tako smo se nakon okrijepe, za koju su se pobrinule vodičica Ljiljana (kojoj su kiflice sjajno ispale), Tihana i Đurđa, uputili na jednu njih. Radi se o stazi naziva Ljubavna cestica. Staza je izgrađena 30-ih godina 20. stoljeća, a kako su je često posjećivali zaljubljeni parovi, što domaći, što turisti, dobila je naziv Ljubavna cestica. Tko je točno projektirao ovu lijepu stazu, danas se, nažalost, sa sigurnošću ne može utvrditi. Pretpostavlja se da je ona djelo poznatih šumskih stručnjaka – Alfonsa Kaudersa i Ante Premužića. Na stazu je moguće ući sa nekoliko ulaza, a prva postaja bila nam je gradina Badanj – najstariji spomenik srednjovjekovnog graditeljstva u Vinodolu. Tek sada, pišući ovo izvješće, doznala sam da se uz Badanj veže legenda o zakopanom blagu kojeg čuva zmija. E da smo to znali prije…Put nas je vodio dalje do vidikovca s kojeg se pružao fantastičan pogled na crikveničko zaleđe i Tribaljsko jezero u daljini. Za to vrijeme nosnice nam ispunjava miris kadulje, smilja i ostalog mediteranskog bilja, do ušiju nam dopire zvuk svatovske pjesme (nikako da utvrdimo iz kojeg mjesta dolazi da im se pridružimo), a odozgo na nas paze paraglajderi. Staza tada zalazi u šumu nakon koje slijedi uspon do Kavranove stene koja se nalazi na 301 metar nadmorske visine i pruža predivan  pogled na crikveničku rivijeru, ali i na susjedni otok Krk. Puni dojmova vraćamo se u hostel. Ostatak večeri neki su iskoristili za šetnju do Selca, neki do Crikvenice a neki su jedva smogli snage popeti se do svog kreveta na kat. Slijedeći dan bio je rezerviran za Stazu kamenih stupi kroz koju su nas provele sjajne vodičice Dorica i Hana. Staza Kamenih stupi počinje i završava u centru Grižana. I gle čuda! Nailazimo na kuću s natpisom „Dobro došli!“ i povezujemo Grižane sa svatovima od prethodnog dana. I taj smo misterij riješili pa u miru krećemo na našu stazu. Dakle, Staza kamenih stupi je „oživljeni“ stari put kroz brdo Klamarušu koji je u minulim vremenima korišten kako bi stanovnici (čitaj žene) nosili grožđe, smokve, trešnje i sol na područje Gorskog kotara te ih zamijenili za žito, krumpir i grah. Staza je duga oko 10-ak kilometara, savladava 380 m visinske razlike, a na njoj se nalazi preko 1.300 isklesanih ili u stijene ugrađenih kamenih stepenica (stupi). Jedan dio staze prolazi i kroz selo Gobići, rodno mjesto proslavljenog hrvatskog slikara Julija Klovića. Hodajući (ili penjući se) stazom nailazili smo na povijesne spomenike većinom vezane uz Frankopane, obrambene gradine, sakralna zdanja, prekrasne vidikovce, prirodne ljepote, špilje te se upoznali se sa pojmom geocaching (međunarodna igra traženja skrivenog blaga pomoću GPS tehnologije). Moram spomenuti i dio puta na kojem smo se osjećali kao na ferati. Jedna ferata je vodila do gornje špilje (u kojoj su vjerojatno čuvali neke zalihe hrane) , u koju su se popeli samo oni najhrabriji, i s koje se pruža fantastičan pogleda na cijeli kraj. U špilji je je bila jedna točka geocachinga, koju je naša vodičica Hana tražila, a uz pomoć naših Ivana i Vlade, uspješno i pronađena.  U 14.30 sišli smo sa posljednje stube te se oprostili od naših vodičica. Oči su nam malo zasuzile kada smo vidjeli što se ekipi sa Vlašića sprema za večeru, no na to smo brzo zaboravili jer su se i naši domaćini izuzetno potrudili i pripremili nam odličnu i obilnu večeru i desert poslije koje je uslijedila šetnja Crikvenicom. 1. svibnja bio je rezerviran za posjet najstarijem marjanskom svetištu u Hrvatskoj – Trsatu. Samo za hodočasničku sekciju sv. Josipa Radnika koja djeluje u sklopu PD“Zanatlija“ održana je misa u crkvi Blažene Djevice Marije tijekom koje smo doznali više o povijesti trsatskog brda i same crkve. Osobno me se posebno dojmila Kapela zavjetnih darova koja je svjedočanstvo čudesnih moći i zahvalnosti Majci Božjoj Trsatskoj. Nakon posjeta svetištu uslijedila je šetnja Rijekom pa povratak kući. Nevjerojatno je kako smo od onih silnih prognoza o kiši, u stvari, imali prekrasno vrijeme koje smo uspjeli iskoristiti za sunčanje, točanje nogu u moru, a oni hrabriji (i malobrojniji) čak i za kupanje. Zahvaljujem našoj sunčanoj Ljilji na sjajno osmišljenom planinarskom izletu. Osim u ulozi vodiča jako se dobro snašla i kao navigator vozaču koji, koliko god se trudio, nije uspio ohladiti vrelu atmosferu tijekom putovanja. Sjajno ozračje i sjajni ljudi učinili su ovaj izlet nezaboravnim. Osim planinarenja bilo je tu drame, poziranja, chilanja,  šopingholiranja, šuškanja da neko uskoro ide u mirovinu, do hrkanja koje probija zvučni zid. I što na kraju reći nego ponovilo se!

                                                                                       Ivana Dolaček