Planinarsko putovanje u Istru započelo je okupljanjem na uobičajnom mjestu, u četvrtak 30.04. u 14h. Iako je na popisu bilo 34 planinara, gledajući količinu stvari koju smo ukrcali u autobus, djelovalo je da nas je bar dvostruko više. Svi raspoloženi, jer nas je čekalo tri dana čistog uživanja, krenuli smo na put. Dan uoči Praznika rada, tako je razmišljalo i tisuće drugih te je promet bio u laganom kolapsu. U kasnijim večernjim satima stigli smo do našeg Hi hostela u Puli i smjestili se u višekrevetne sobe. Zbog mraka, nismo baš mogli ocijeniti lokaciju hostela, ali ujutro nas je dočekao pogled na predivnu uvalu, mirno more i sunce. Doručak na terasi,uz takav pogled, mogao bi trajati cijeli dan. Ili ipak ne, jer pred nama je bio dan za kružno hodanje preko poluotoka Premantura na krajnjem jugu Istre. Na početku staze društvo su nam pravili dinosauri, skulpture na poučno tematskoj stazi „Putovima dinosaura“. Dokaz njihovog boravka prije stotine milijuna godina u ovom području, su tragovi na stijenama uz samu obalu mora, koji su i dalje vidljivi.
Staza uz more sa zapadne strane poluotoka, dalje nas je vodila prema rtu, uz prekrasne male uvale i s pogledom na otvoreno more. Taj savršen spoj tirkozno plavog mora s jedne strane te bogate mediteranske flore s druge, čine ovu stazu posebno atraktivnom. Cijelim putem do rta Kamenjak, pratili su nas žuti grmovi brnistre, mirisi i boje začinskog i drugog bilja koje nam je naš Željko Petrović pokazivao i objašnjavao. Pratili su nas i pogledi brojnih izletnika koji su uživali u suncu, moru i roštilju. Ipak je bio Praznik rada.
Nakon pauze na samom jugu poluotoka, u zanimljivo uređenom „Safari baru“ nastavili smo hodati istočnom stranom poluotoka. Pogled na more otkrivao nam je niz otoka i otočića, a u daljini smo vidjeli Medulin, mjesto gdje nas je čekao autobus. Prvi dan u potpunosti je ispunio očekivanja i otkrio nam posebnost ovog mjesta, koje zaista treba doživjeti svim čulima.
Slijedeće jutro, nakon doručka i još malo uživanja na terasi uz more, odvezli smo se do Rapca, gdje počinje Sentonina staza. Za razliku od prethodnog dana, kad je prevladavalo nisko raslinje, ova staza vodi kroz prekrasnu šumu uz potok, izvore i manje slapove. Iako nije razdoblje kad potok obiluje vodom, ipak smo uživali u naznakama onog što puna snaga vode može pružiti.Obzirom da je sunce jače upeklo, svježina nam je odgovarala, posebno jer je veći dio staze blaži ili jači uspon, a vodi prema krajnjoj točki – podnožju grada Labina.
Nakon pauze u prekrasnom gradiću Labin, spustili smo se drugom stazom u Rabac gdje su neki ohladili noge u moru, a dvije najhrabrije – Ljilja i Natalija, čak su i zaplivale u ne baš toplom moru.
Po povratku u hostel, prekrasno večer neki su iskoristili za obilazak Pule, dok su drugi uživali u druženju i gladanju zalaska sunca s terase hostela. Uglavnom, iza nas je bio još jedan prekrasan dan i povratak u stvarnost se približavao.
Za kraj nam je naša organizatorica puta i vodič, Jela Knežević, pripremila još jedan doživljaj – Land art Učka. Ova kružna staza počinje kod Poklona i u dužini od 7 km vodi kroz predjele oko litica Stražice i pašnjaka Sapaćice. Posebnost je u instalacijama koje je, na više mjesta duž staze, osmislio i izradio Boris Pecigoša. Na poseban način ovaj je umjetnik povezao čovjeka i prirodu kroz zanimljive land art radove, koristeći prirodne boje na kamenu, zemlji, osušenom stablu…. Na specifičan način upotpunjuje prirodnu ljepotu ovog kraja.
Nakon završetka hodanja i povratka do autobusa, morali smo prihvatiti da je sad stvarno kraj ovog prelijepog planiraskog izleta. Čekao nas je put kući, a naravno da su svi oni s početka našeg puta sad išli u istom smjeru kao i mi, tako da smo se vozili dulje od planiranog. Najvažnije, sretno smo stigli u 23h u Osijek.
Planinarenjem obogaćujemo svoj život novim doživljajima i iskustvima, a ovo će sigurno, mnogima od nas, ostati zapamćeno po raskošnim bojama i mirisima bilja i cijele prirode koja nas je okruživala.
Tihana Kostenko
