U nedjelju, 19. travnja, održan je 26. Podunavski pješački put. Uz tri autobusa naših članova, mnogi su stigli i osobnim automobilima, pa se na stazi okupilo točno 178 sudionika.

Dočekalo nas je pravo proljetno vrijeme – sunčano, bez vjetra, uz nizak vodostaj Dunava i odlično pripremljenu stazu. Veliko hvala našim markacistima i svima koji su sudjelovali u čišćenju i uređenju trase.

No, ovogodišnji PPP zapravo je započeo već u utorak, na sastanku u prostorijama Društva. U dobrom društvu dvojice Vladimira – Obada i Pavičića – prisjetili smo se samih početaka i bogate tradicije našeg „najplaninarskijeg neplaninarskog pohoda“. Prostorija je bila prepuna, a uz brojne zanimljive i dosad neispričane priče, javili su se i drugi članovi sa svojim iskustvima i anegdotama.

I tako, 26 godina i jedan dan nakon prvog pohoda, ponovno smo krenuli istom trasom. Staza se kroz godine nije značajno mijenjala – i dalje se od Mišinog Brda hoda do Erduta. Neke stvari su ipak drugačije: više nema teglenice koja je vozila izletnike na ušće, a Dunav već godinama ne plavi stazu pa danas možemo hodati tik uz njegovu obalu. Pojavili su se i novi puteljci, ali duh rute ostao je isti.

Ove godine odlučili smo vratiti fokus na ono bitno – hodanje i samu stazu. Bez takozvane veselice, lakih nota i graha, ali s puno dobrog raspoloženja.

Organizacijski dio protekao je vrlo dobro. Iako je bilo prijavljeno 118 planinara za prijevoz autobusima, zahvaljujući umjetnoj inteligenciji i jednoj maloj improviziranoj aplikaciji, evidenciju po autobusima riješili smo brzo i efikasno te smo nešto iza 8 sati krenuli prema Mišinom Brdu, gdje je izašla većina sudionika.

Laganim tempom kroz šumu stigli smo do Aljmaša za manje od sat vremena. Prva stanica bila je Gospina kapelica pod Lipom, mirno mjesto s izvorom vode, idealno za kratku pauzu. Dio planinara koji su autobusom stigli izravno u Aljmaš iskoristio je vrijeme za obilazak mjesta ili posjet crkvi, a zatim su nam se pridružili.

Nastavili smo prema ušću Drave u Dunav, gdje smo napravili dulju pauzu. Doručak uz dvije rijeke zaista je poseban doživljaj – uz obavezno fotografiranje i uživanje u pogledu.

Ponovno okupljanje bilo je na spustu za čamce u centru Aljmaša, gdje su nam se priključili i sudionici koji su stigli vlastitim prijevozom. Nastavili smo dalje uz Dunav, preko Porića, do sljedeće „kontrolne točke“ – vikendice našeg Čale. Dočekao nas je uz osvježavajuća pića, a najmlađi su se posebno razveselili cedeviti.

Osvježeni, krenuli smo prema završnom usponu do Erdutske kule, gdje je bio i cilj pohoda. Na platou s pogledom na moćni Dunav, planinari su se rasuli po travi s dekicama, kiflicama i pićem koje je Društvo pripremilo za sve sudionike.

Ukupno 178 ljudi, od kojih je većina prehodala cijelu stazu dugu oko 21 kilometar, uz pratnju i sigurno vođenje 10 naših vodiča, stiglo je u Erdut bez ijednog problema. Vrijeme dolaska bilo je unutar očekivanog – tek nešto manje od pola sata iza planiranog (nije baš japanska željeznica, ali blizu 🙂).

Hvala svim članovima koji su sudjelovali, kao i prijateljima iz Zagreba, Sombora, Vinkovaca, Požege, Našica, Feričanaca, članova drugih osječkih društava koji su i ove godine podržali naš pohod. Veliko hvala gošćama iz Zagreba na veikoj donaciji našim malim članovima iz Ladimirevaca, koji su bez problema prošli više od 20 km staze.

Dunav i dalje teče nizvodno, Podunavski pješački put i dalje ide uz njega, a tu su negdje i Zanatlije.

Najkasnije do sljedećeg PPP-a!

Lp s Dunava,
ič.