Stižu nam 11. Planinarski divani! Pozivamo sve članove i prijatelje PD-a „Zanatlija” Osijek da nam se pridruže na tradicionalnoj proslavi Dana društva, večeri ispunjenoj druženjem, glazbom, smijehom i dobrim raspoloženjem!
Ove godine imamo i poseban razlog za slavlje – 55 godina našeg društva! Još jedna lijepa prilika da se okupimo, prisjetimo zajedničkih planinarskih doživljaja i proslavimo sve ono što nas povezuje.
U petak 16.10. u 14:00 sati iz Osijeka sa standardnog mjesta polaska u 2 kombija zaputila se ekipa od 16 veselih i dobro raspoloženih planinara putem prema Bosni podno Kamešnice. Osim manjeg zastoja na graničnom prijelazu gdje smo se zbog gužve kretali usporeno – auto za autom, ostatak puta prošao je glatko i u pjesmi uz predivne prirodne krajolike koji krase BiH.
Iza 21:00 sat stigli smo do našeg odredišta u planinarski dom Kamešnica u Podgradini. U prizemlju doma kafić sa zajedničkom prostorijom za druženje – toplo i ugodno, domaćini pravo domaći, veseli i druželjubivi. Prostor ukrašen slikama, grbovima i peharima kluba NK Kamešnica čiji se vatreni derbiji održavaju na terenu pored doma. Slijedi raspakiravanje, razmještaj po sobama i zajedničko druženje – malo opuštanja prije uspona koji nas idući dan čeka.
Ekipa od 18 ljudi zaputila se put bosanske planine Vranice, u potrazi za friškim zrakom i prekrasnim zelenilom, koje u pravo ova planinska ljepotica nudi. Krenuli smo oko 14h, uz ugodnu vožnju i pjesmu stigli smo u planinarski dom Radovina koji se nalazi na južnim obroncima planine, na nadmorskoj visini od 1485m. Tu nas je lijepo dočekao i ugostio domaćin Stjepan, krenulo je zagrijavanje sa čašicom prave bosanske rakije, večera a zatim fešta do kasno u noć, uz rano podešene alarme.
Subota: Okupili smo se oko 7h, uzevši ruksake i štapove krenuli smo put vrha Rosinj (2060m), na nekim mjestima dočekalo nas je malo snijega, dakle kapa i rukavice definitivno nisu bile na odmet. Nakon kratke pauzice nastavili smo planinarskom stazicom do sljedeća tri vrha: Nadkrstac, Krstac, Devetaci, tu moramo naglasiti da je Nadkrstac najviši vrh ove planine sa svojih 2112m. U planu smo imali doći do petog vrha (Loćika), zbog jakih udara vjetra povratak je bio neminovan. Vođeni mirisom roštilja našeg Dominika stigli smo natrag u Dom, gdje se uživalo u gastronomiji, te hitovima 70ih i 80tih. Moramo spomenuti i plesni podij koji je osvojila naša Ankica iz Uskoplja, jedna prekrasna energija, koja se širila dugo u noć.
S obzirom na to da naše Društvo ove godine obilježava velikih 55 godina neprekidnog djelovanja, nakon vrlo kratkog razmišljanja i dogovora odlučili smo prihvatiti ulogu domaćina još jednih Dana slavonskih planinara. Bila je to lijepa prilika da veliku obljetnicu obilježimo upravo onako kako najbolje znamo – okupljanjem planinara, hodanjem, druženjem i zajedničkim radom.
Oko lokacije smo ipak nešto duže vagali. U bogatoj ponudi staza i potencijalnih mjesta kojima raspolažemo izbor je na kraju pao na Baranju i, pokazalo se, bio je sasvim ispravan.
2. – 6. rujna 2026. | Canazei, Val di Fassa, Italija
Dolomiti su planinski svijet sjeveroistočne Italije, dio Južnih vapnenačkih Alpa, rasprostranjen između pokrajina Trentino, Južni Tirol i Belluno. Ne čine jedan neprekinuti planinski lanac, nego velik broj zasebnih planinskih skupina i masiva međusobno odvojenih dubokim dolinama i prijevojima. Upravo ta razlomljenost, uz karakteristične svijetle stijene, okomite litice, tornjeve i zelene alpske pašnjake, daje Dolomitima izgled koji je teško zamijeniti s bilo kojim drugim planinama.
Planinarsko društvo “Zanatlija” Osijek s velikim zadovoljstvom poziva sva planinarska društva, planinare i ljubitelje prirode na 74. Dane slavonskih planinara, koji će se održati u nedjelju, 13. rujna 2026. godine na prostoru Babine Stolice u Branjini, uz stazu Baranjske planinarske obilaznice.
Ovogodišnja manifestacija za naše društvo ima posebno značenje, jer njome obilježavamo 55 godina djelovanja Planinarskog društva “Zanatlija” Osijek (1971. – 2026.).
Uz sudionike Planinarskog društva Zanatlije, dana 14.Lipnja 2026 je održan 11 Slavonski Planinarski put Španovica / Omanovac, gdje sam osobno imala priliku po treći put biti dio od ukupno 30 sudionika. Polazak je bio autobusom iz Osijeka u jutarnjim 7:00 sati, sa kratkom pauzom u Našicama gdje smo imali prilike popiti kavicu pojesti pecivo iz pekare.
Nakon 2 sata vožnje s busom smo stigli do odredišta u Španovicu otprilike 10 km od Pakraca. Naša pješačka ruta je započela u 10:10 sati uz vodiča Josipa Zubaka a na repu našeg društva je bio Darko Bušić. Ruta je bila lagana i ugodna sve dok se nismo približili kuli “Čakovlačka kula” gdje je uspon bio po prilično težak gdje smo se raštrkali na sve strane jer nam nije bilo jasno dali trebamo, nakon što smo okružili kulu, ići lijevo ili desno i kada smo ugledali Darka koji nas je usmjerio, su se naša zbunila stišala.
Naša ruta se nastavila uz brz isto tako i lagan tempo, među sudionicima je naša Patricia koja je doseljenica iz Perua a posebno me obradovalo i iznenadilo nekoliko mlađih sudionika od 20 i kusur godina koji su se čak osjećali ugodno u društvu nas malo starijih i iskusnih planinara.
Nakon 5:30 sati i 12 km hoda uz sveukupno dvije kontrolne točke smo stigli u 15:29 do Planinarskog doma Omanovac koji se nalazi 695 metara nadmorske visine, gdje su se neki nadali jednom dobrom ručku koliko sam mogla skužiti uz razgovor je taj dan bilo puno ljudi pa su obroci brzo nestali jedino nam je ostalo da pojedemo fine desertne poslastice i popijemo pivo ili kavu uz ugodno društvo. S planinarskog doma Omanovac smo imali fantastičan pogled na Pakrac i Lipik koji se ispružio sve prema Moslavačku goru i Papuku. Nakon dva sata odmora je povratak bio planiran u 16:45 sati s busom prema Osijeku gdje su nas dočekali crni oblaci i kiša oko 20:00 sati. Sve u svemu je izlet bio uspješan u dobrom raspoloženju uz puno smijeha.
Još jedan produženi vikend u lipnju isplanirali smo provesti na južnom Velebitu, hodajući stazama za koje je najzaslužniji legendarni zadarski planinar Slavko Tomerlin – Tatek.
Na južnom Velebitu malo je imena koja među planinarima izazivaju toliko poštovanja kao što je Slavko Tomerlin – Tatek. Svojim istraživanjima, markacijama i izgradnjom skloništa na Stapu ostavio je neizbrisivi trag u hrvatskom planinarstvu. Naš izlet “Tatekovim stazama” bio je prilika da obiđemo neka od mjesta koja je otkrio i zavolio: Kamenu galeriju, Stap te vrhove Debeli i Bojin kuk.
Lienz je slikoviti mali gradić u istočnom Tirolu, smješten na Dravi, odnosno na ušću rijeke Isel u Dravu (ili prije obratno 😊), u dolini između velikih planinskih lanaca Visokih Tura s Grossglocknerom na sjeveru i Gailtalskih Alpa na jugu (poznatiji kao Lienzer Dolomiten). Nadomak Italije i „pravih“ Dolomita. U blizini svega, a dovoljno daleko da se izbjegnu velike gužve.
Lienz je poznat po blagoj klimi i velikom broju sunčanih dana pa tako na gradskom trgu rastu palme i kaktusi, koje ipak preko zime zaštite od smrzavanja.
