Proteklog vikenda dio vodiča našeg društva sudjelovao je na tradicionalnom natjecanju u planinarskoj orijentaciji “Trofej Tuhobić”, koje organizira PD Tuhobić, a koje je i ove godine održano na području Učke.
Autor: Ivan Čorak
Članovi Planinarskog društva Zanatlija od 8. do 10. svibnja prošli su treću dionicu Istarskog planinarskog puta, koja je obuhvatila dva potpuno različita, ali jednako dojmljiva krajolika – pitomu, šumovitu Ćićariju i kršku Učku.
Putovanje je započelo u petak u 14 sati polaskom iz Osijeka s dva kombija prema Brgudcu. Po dolasku smo, opremljeni velikim ruksacima za dvodnevni boravak, krenuli noćnim usponom prema planinarskoj kući Korita na 1010 metara nadmorske visine. Uz svjetlost naglavnih lampi svladali smo dva kilometra uspona kroz šumu, te stigli do kuće okružene netaknutom prirodom, gdje smo proveli dvije noći.
Glavni izlet ovogodišnje Opće planinarske škole smjestili smo na prvomajski produženi vikend kako bismo u jednom putovanju vidjeli što više pa smo tako u planu predvidjeli prave planinarske klasike. Program je uključivao Klek – kolijevku hrvatskog planinarstva, Nacionalni park Paklenica s usponom na Anića kuk – najvišu monolitnu stijenu u Hrvatskoj (pitanje s ispita!) te Zir kao zanimljiv i lagan vrh na povratku.
Petak: Uspon na Klek
Izlet na Mosor
Produljeni prvomajski vikend osam planinara, tri žene i pet muškaraca, u organizaciji PD Zanatlija po planu je provelo na Mosoru. U nevelikoj ekipi bilo je i planinara i iz drugih društava osim našeg, a cilj nam je bio isti – uživati tri dana u planinarenju po ovoj dalmatinskoj planini. Plan hodanja je bio ambiciozan, a planinari spremni na sve poznate i nepoznate izazove koje nose dalmatinske planine.
Baranjsku planinarsku obilaznicu tradicionalno hodamo u dvije skupine, jedna hoda čitavu stazu, a drugi otprilike pola. Zbog toga imamo i dva izvještaja, Goran piše dojmove s dulje staze, a Marijana za kraću.
U nedjelju 26. travnja u 07:00 sati iz Osijeka sa standardne lokacije autobus pun zaljubljenika u prirodu kreće prema kolijevci mog planinarstva – Baranjskoj planinarskoj obilaznici. Obilaznica na kojoj sam prije dvije godine upoznao ljubav prema planinarenju i gdje sam po prvi puta istinski upoznao dio povijesne i prirodne ljepote Baranje. Svaki dosadašnji povratak na obilaznicu ispunio me je lijepim iskustvima, a danas je bilo vrijeme za jedno sasvim novo – prolazak cijele obilaznice u komadu.
Naš mini bus krenuo je s nama u subotu ujutro u 7 sati. Nakon višesatne vožnje i par pauzi oko podneva smo stigli u Sveti Ivan Zelina odakle smo krenuli prema našem prvom cilju, Planinarskom domu Kladeščica. Laganom šetnjom makadamskom cestom kroz prelijepu šumu krenuli smo prema PD Kladeščica. Dolaskom do Doma počastili smo se ručkom junećim gulašom (tko je htio) integralnim kolačem sa višnjama i pićem po izboru. Nakon kratke okrjepe i slikanja sa našom ljubaznom domaćicom krenuli smo nazad prema našem minibusiću. Nakon ukrcaja krenuli smo prema našem krajnjem cilju Mariji Bistrici.
Tamo nas je dočekala ljubazna domaćica. Nakon smještaja u naše apartmane slijedilo je odmaranje odlazak u Centar koji je bio udaljen od apartmana 5 minuta
Ujutro su neki otišli na misu a neki su proveli slobodno vrijeme do 9 sati kada se kretali na hodanje Planinarskom obilaznicom “Za dušu i tijelo”. Što reći o obilaznici. Sam naziv govori sam za sebe. Bilo je stvarno lijek za dušu. Pogledi na zagorske kleti. Zagorske brege. Šetnje po prekrasnoj šumi po prekrasnom vremenu. Nakon prehodane obilaznice spustili smo se u Mariju Bistricu na ručak hladno piće i sladoled i kolače i Mali odmor odakle smo u 16 sati krenuli prema našoj kući.
Što reći na kraju izlet u društvo je bilo prekrasno, a Ružica i Željko Petrović su opravdali i ovog puta sva očekivanja i ovog puta organizirali prekrasan izlet
Osvrt sastavila Silvija Muštran
U nedjelju 12.4. na Krndiji smo imali dva događaja, Petrovići su vodili Proljeće na Krndiji, a polaznici OPŠ2026 imali su vježbu orijentacije i svi zajedno se družili u Planinarskoj kući Tivanovo. U nastavku pročitajte izvještaje i pogledajte na fotografijama kako nam je bilo!
OPŠ2026 vježba orijentacije
Podunavski pješački put jedan je od najdugovječnijih pohoda našeg društva, a njegova priča započela je 2000. godine. O tome svjedoči i članak objavljen u časopisu Hrvatski planinar u rujnu iste godine, koji donosimo u prilogu.
Tada se u Aljmašu okupilo više od 500 planinara iz cijele Slavonije i šire. Idejni začetnik i jedan od ključnih ljudi u realizaciji bio je profesor Vlado Obad, koji je sa suradnicima osmislio, trasirao i obilježio ovu danas već tradicionalnu rutu.
Priča ide ovako. Kako to obično bude, ekipa ovisnika o hodanju po nečem što nije ravno okupila se u petak, 20.3.2026. oko 14 sati kod Kikirikija (da sad ne reklamiramo dotični bar, bar dok nešto ne doniraju), oni iskusniji već u papučama i lakoj opremi za autobus, a oni neiskusni u punoj ratnoj spremi, s pretrpanim ruksacima, vrećicama, torbama i torbicama. Naravno, svi oboružani planinarskim štapovima (minus 2, kako će se kasnije ispostaviti). Ruta nam je bila Osijek – Krk (via Dragalić, Draganić).