Izvještaj s izleta

Vilenski kukovi

Petak prođe u putu, popodne smo krenuli i navečer stigli. Smješteni u provjereni smještaj u Starigradu. S jedne strane more, s druge Velebit.

U subotu rano ujutro, prije zore krećemo u pohod na Vilenske kukove. Vožnja traje oko pola sata, a kako sunce izlazi iza Velebita, putem uživamo u siluetama i bojama Tulovih greda ispred nas.

Prema dogovoru podijelili smo se u dvije skupine, prva skupina prema Vilenskim kukovima poći će lakšom stazom, sa zapadne strane, od sela Pećice, a druga skupina produžiti će još 7km cestom i do Vilenskih kukova doći duljim putem, s istočne strane. Područje je dobro pokriveno mobilnim signalom sa obližnjeg odašiljača na Ćelavcu, a uz to smo nosili i „motorole“ pa nije bilo problema s komunikacijom.

Dulja staza vodi s ceste šumskim putem i nakon kilometra staze odvaja se do špilje Vranjače. Špilja ima ogroman otvor, a nije jako duga pa je samo zadnjih tridesetak metara u mraku. Veličina ljudi na fotografiji sugerira razmjere ove špilje.

Pogled prema unutrašnjosti špilje Vranjače	Pogled od dna špilje Vranjače prema van

Nakon što smo se nadivili Vranjači krenuli smo dalje i nedugo poslije sišli sa šumske ceste, a onda je počeo spektakl. Neprestano se putem izmjenjuju gusta šuma, gole stijene, procjepi i uski prolazi, staza je dinamična i konstantno se izmjenjuju oštri usponi i spuštanja, a onda se pojavi travnata livada s visokom suhom travom.

Pogled s Velike Panoge	Staza po Vilenskim kukovima 1

Cilj je doći do vrha Velika Panoga, na 1064m nadmorske visine. Posljednjih 800m prolazili smo više od sat vremena, na svakom koraku je trebalo zastati i okinuti koju fotografiju pa nekoliko prilažem i ovom izvještaju.

Staza po Vilenskim kukovima 2

Uopće nije čudno da su baš ovdje nastale legende o Velebitskim vilama i splet kukova dobio ime Vilenski.

S vrha Velika Panoga se lijepo vide i more i prepoznatljivi vrhovi u okolici, Crnopac, Tulove Grede i Sveto Brdo, u daljini se jasno vidi i Zir, a na manje 500m i vrh Mala Panoga. Mala Panoga je 5m niža od Velike Panoge pa je eto dobila ime Mala. Na vrhu smo pojeli ručak s pogledom i malo odmorili.

Zajednička fotografija s Velike Panoge

Druga skupina koja je krenula od sela Pećice imala je nešto lakši put, ali za uzbuđenje i ozbiljnost pobrinuo se jedan veliki poskok koji se odmarao na grani drveta neposredno uz stazu. Putem su prošli pored Mamet jame, još jednog čuda prirode ovog dijela Velebita. Jama Mamet promjera 80ak i dubine preko 200m. Za pogled prema dolje potrebno je i malo hrabrosti, jer se mora prići do samog ruba koji je okomito odrezan, a dno se  uopće ne vidi.

Nakon Mamet jame, skupina nastavlja dalje i stiže na na vrh Mala Panoga malo poslije nego smo mi stigli na Veliku Panogu. Tako smo onda zapravo ručali svi zajedno, a svatko na svom brdu, malo smo si mahali, malo dovikivali i fotografirali jedni druge.

Pogled na Malu Panogu s Velike Panoge i jaka ekipa Zanatlija na vrhu

Nakon odmora i jela prva skupina krenula je nazad putem kojim će još obići livadu Prosenjak, dok smo mi krenuli prema Mamet jami. U blizini jame, nalazi se stara srušena kućica i pored nje stablo drijenka. Zreli plodovi drijenka izvrstan su izvor vitamina, a možete zamisliti kakvi su tek onda ovi velebitski.

Jama Mamet

Obje skupine ponovno se nakon 10h hoda sastaju na cesti prema naselju Pećice te se zajedno kako smo i došli i kako je red, vraćamo u Starigrad.

Do sumraka i naručene večere ostalo je taman vremena za osvježiti se i u moru. More ispere i znoj i umor. Privilegija je to, imati silni Velebit i plavo more u par kilometara.

Za večeru smo na terasi zajedno jeli finu ribu sa gradela i uz vino, glazbu, smijeh i druženje proveli ostatak večeri. Kažu

Nedjeljno jutro stiglo je nešto ranije, nego smo se nadali. Spakirali smo se u kombije i uputili prema mjestu Gornji Karin. Kroz Gornji Karin prolazi i u Karinsko more ulijeva se krška rijeka Bijela. Duga svega 3 kilometra, izvire u špilji, a onda u velikom stilu putuje do ušća. Kroz ogroman kanjon sa slapovima i brzacima preko stijena do mora. Rijeka Bijela u ljetnom periodu presuši pa smo ostali zakinuti za doživljaj vodenog toka, ali kanjon je dovoljno impresivan i fotogeničan i ovako pa se svakako isplati doći. Jedina prednost nedostatka vode je što je bilo jednostavno obići i špilju.

Špilja na izvoru rijeke Bijele

Nakon 30ak metara u špilji naišli smo na izgrađeni zid iza kojeg je dalje voda. Tako se valjda nekad sačuvala voda za sušna razdoblja. Za obilazak kanjona rijeke Bijele i povratak istim putem uz posjet špilji, dovoljno je oko 2h.

Zajednička fotografija u kanjonu rijeke Bijele

Put nas dalje preko Gračaca i Lovinca vodi do Zira. Uz autocestu, usred ličkog polja, smješten kao vabilica planinarima i avanturistima, a sa svojih 850m visine pruža predivan pogleda na Velebit i Liku.

Vozila smo ostavili na parkingu te stazom koja prvo vodi kroz šumu, a kasnije kamenom stazom lagano stigli na vrh. Na najstrmijem dijelu prije samog vrha nedavno su postavljene nove sajle što značajno olakšava uspon.

Pogled s vrha nagrađuje pa smo napravili malo veću pauzu, za jelo, žig, fotografiranje i uživanciju.

U šumskom dijelu, uz samu stazu nalazi se i Zirska špilja. Kad se gleda s ulaza, špilja izgleda kao tunel, skoro simetričnih bočnih stranica i ravnog stropa. Nakon stotinjak metara udesno se otvara skoro okrugla velika dvorana sa visokom kupolastim stropom. Vrlo uredno i ugodno. Tu nije kraj Zirskoj špilji, jer u dnu se nalazi mali uski prolaz. Prolazom se puzeći može ući u novu prostoriju, ne pitajte kako znam.

Zajednička fotografija na vrhu Zira

Za obilazak Zira i špilje dovoljno je nešto više od dva sata laganog hoda, jedino što pristupna cesta od sela Gornja Ploča nije u sjajnom stanju pa treba voziti polako.

Po silasku sa Zira, uključujemo se na autocestu i uz velike gužve, zastoje i nepreglednu kolonu sve do Zagreba putujemo kući. U Osijek smo stigli u 23h, da nije bilo gužve i kako Gorana kaže, da ne volite u svaku rupu na putu se zavući možda bi stigli i ranije.

Za kraj bih zahvalio svima koji su sudjelovali u ovom izletu, na podršci i predanosti zbog kojih je izlet završen uspješno i bez problema.

Do idućeg izleta,

 

Lp, ič.