Izvještaj s izleta na Ličku Plješivicu i Petrovu Goru

svibanj 8, 2023 Ivan Čorak

Protekli vikend održan je planirani trodnevni izlet na Ličku Plješivicu i Petrovu Goru. Na izletu je sudjelovalo 18 planinara svih dobnih skupina i različitog planinarskog iskustva, ali raspoloženih i spremnih za avanture. Vrijeme je tijekom čitavog vikenda bilo idealno, sunčano, toplo i uz blagi vjetar.

Petak je prošao u putu, u dva putnička kombija krenuli smo u popodnevnim satima do mjesta Rudanovac kod Korenice gdje smo rezervirali smještaj u nekoliko apartmana. Uz obavezna stajanja po putu, u večernjim satima stigli smo na odredište. Apartmani su udobni, ugodni (hidromasažni tuševi su hit) i iznimno čisti te zaslužuju preporuku za buduće izlete.

 

Mala i Gola Plješivica

Zajednička fotografija na početku staze, u pozadini se vide Mala i Gola Plješivica

Planinarska staza prema vrhovima Mala i Gola Plješivica počinje iz naselja Mihaljevac, cestom do velikog poljoprivrednog objekta s crvenim limenim krovom. Putem su postavljeni mali drveni putokazi pa se nije teško snaći. Posljednji putokaz pokazivao je točno u električnu ogradu za stoku pa nismo bili sigurni nastaviti autom ili pješice. Nekako su u tom trenutku naišli i vlasnici te ograde i zemljišta pa su nam objasnili da ne idemo vozilima dalje. Za dobro naših kombija nije mudro parkirati u području unutar električne ograde, jer tamošnje krave imaju neobičan fetiš pa oblizuju automobile i nespretne kakve jesu pri tome mogu otkinuti retrovizore. Parkirali smo uz cestu i krenuli prema vrhu.

Pogled na Golu Plješivicu sa staze na vrhu se vidi vojni objekt i prepoznatljiva stijena Lička kapa

Uspon do vrha Mala Plješivica nije dug, ali je konstantno i prilično strm. Na oko 5km staze potrebno je svladati skoro 1000m nadmorske visine. Staza većinom vodi kroz šumu i nekoliko puta presijeca cestu koja vodi skroz do vrha. Mala Plješivica nalazi se na 1576m nadmorske visine i prepoznatljiva je izdaleka, na vrhu se nalaze telekomunikacijski stupovi i oprema. Do vrha smo stigli za oko tri i pol sata. S vrha se pruža predivan pogled na zapad, Lika, sve do Velebita kao na dlanu.

Pogled s vrha Mala Plješivica na Golu Plješivicu i Liku

Na vrhu smo pojeli ručak i odmorili prije finalnog uspona na Golu Plješivicu. Od Male do Gole Plješivice ima još oko kilometar udaljenosti, djelomično se hoda cestom, a na raskrižju nastavlja hrptom, jer cesta prelazi u BiH.

Napušteni i devastirani vojni objekt na vrhu Gola Plješivica

Vrh Gola Plješivica nalazi se na 1648m nadmorske visine, a na vrhu se nalaze ostaci radarskog položaja vojske bivše države koji je nakon domovinskog rata napušten i devastiran. Osim ogromne okrugle betonske baze na kojoj je bila smještena kupola radara, na površini postoji joše nekoliko manjih objekata, ali prostorom dominira velika betonska zgrada sa puno prozora, orijentirana na zapad prema Lici. Ipak, najzanimljiviji dio vojnog kompleksa je skriven ispod zemlje, tj. ispod stijene, gdje je mreža međusobno povezanih tunela i prostorija sa nekoliko izlaza na više strana ukopanih duboko u unutrašnjosti planine. Na internetu ima puno filmova i članaka o tome pa koga zanima može potražiti više detalja.

Stijena Lička kapa 

S vrha Gola Plješivica kratkim spustom može se doći do jedinstvene stijene koju nazivaju Lička kapa, omiljeno mjesto za fotografiranje svih koji posjete Golu Plješivicu. Tu smo opet napravili veću pauzu dok su svi ispozirali i ispucali fotografije koje su planirali.

Jedan od ulaza u tunele kojim smo ušli u podzemlje

Za povratak s Ličke kape odabrali smo proći podzemljem. Iako je po programu izleta istraživanje podzemnih tunela i prostorija bilo fakultativno, veći dio planinara je hrabro odlučila kročiti unutra, tako da smo ušli na jedan od ulaza kod Ličke kape pa napravili krugu unutra i onda se po stepenicama popeli nekoliko katova do centralne zgrade. Nije uopće strašno kako se čini, ali nužan je oprez, ima puno smeća i treba paziti gdje se korača, a i što je iznad glave.

Po izlasku na površinu krenuli smo natrag putem kojim smo i došli. Na tom dijelu Ličke Plješivice nema markiranih puteva pa nije moguće napraviti kružnu stazu, ali dobro, staza i pogled u oba smjera su predivni. Povratak je prošao bez problema te hvala električnom pastiru i kombiji su ostali neoblizani pa smo se lako vratili do apartmana.

Kombi, retrovizor i Mala i Gola Plješivica u daljini

Ukupna statistika kaže 15km hoda i 1200m visinske razlike u devet i pol sati. Dali smo si dovoljno pauze za odmor i uživanje u pogledu koji nam se nudio.

U programu smo za kraj dana imali dogovorenu večeru u obližnjem restoranu. Za izvještaj bih izdvojio samo kako je većina zaista i večerala.

Ostatak večeri smo proveli u druženju u kući. Zdravo umorni uz zasluženo pivo.

 

.Petrova Gora

Nedjelja je započela odjavom iz apartmana i vožnjom do početne točke obilaska Petrove Gore, a to je Lovački dom Muljava. Plan je obići Spomenik ustanka naroda Banije i Korduna, Grob Kralja Petra Svačića i preko vrhova Veliki i Mali Velebit vratiti se natrag do lovačkog doma gdje smo za 14h rezervirali mjesto za ručak.

Zelenilo Petrove Gore

Početak je poučna staza sa info panoima o geologiji, biljnom i životinjskom svijetu, prolazi većim dijelom kroz lijepu šumu uz strmiji uspon prije samog spomenika. Iako potpuno devastiran, spomenik izgleda kao da je sletio iz svemira ili budućnosti. Ili oboje. Spomenik je rad poznatog kipara Vojina Bakića i tu je već četrdesetak godina. Do spomenika se može doći i automobilom, jer postoji asfaltirana cesta pa kome je usput šteta da ne dođe vidjeti, makar i automobilom.

Zajednička fotografija ispred spomenika

Dalje od spomenika staza nastavlja kroz šumu gdje se nalazi i najviši vrh Petrove gore, Veliki Petrovac, na 512m nadmorske visine, a tu je i kontrolna točka i žig Hrvatske planinarske obilaznice. Od Velikog Petrovca prošli smo uz ostatke pavlinskog samostana iz 14. stoljeća i došli do još jednog spomenika koje se naziva Kraljev grob, a označava mjesto pogibije posljednjeg hrvatskog kralja Petra Svačića. Prema legendi, na tom je mjestu 1097. u borbi s Mađarima život izgubio Kralj Petar Svačić. Od tada cijela gora nosi naziv Petrova gora. Zaista je fascinantno je što se sve krije u krugu jednog kilometra na brdu usred ničega.

Spomen ploča Kralju Petru Svačiću

S Kraljevim grobom završavamo sat povijesti i nastavljamo stazom prema lovačkom domu. Uz jedno manje pogrešno skretanja bez većih uzbuđenja vraćamo se s ceste natrag u šumu i ubrzo stižemo do neuglednih vrhova s moćnim imenima, Veliki Velebit i nešto niže Mali Velebit. Od Malog Velebita ostalo je još oko pola sata strmog spusta uz potok do lovačkog doma gdje završavamo obilazak Petrove Gore.

U nešto više od 4h prošli smo 13,5km i nakupili ukupno 450m visinske razlike.

 

Za kraj i rastanak s gorom kraljevskog imena, kraljevski je bio i ručak. Lovački gulaš i legendarne palačinke sa šumskim voćem i sladoledom. Unatoč „smrtonosnoj gužvi“!

Vraćamo se umorni i siti, sigurno barem dvojica nisu malo putem odspavali, vozači naravno. Povratak je prošao mirno, bez gužvi na cesti te smo u pristojnih 21h stigli natrag u Osijek.

Lijepo vrijeme, prekrasna priroda i ponajviše sjajno društvo, garancija su za uspjeh izleta. Za kraj bih samo zahvalio svima na ukazanom povjerenju, energiji i pozitivnom duhu koji nas je krasio tijekom cijelog vikenda.

Lp,ič.

 

 

Pratite nas i lajkajte