U subotu 12. studenog 2022. 36 planinara iz PD Zanatlija i HPD Bršljan Jankovac zajedno je ishodalo osmu dionicu petog ciklusa Slavonskog planinarskog puta. To je zadnji izlet u ovoj godini, a nakon pauze u prosincu i siječnju, ponovo krećemo u veljači, kako bismo u narednih osam, a ukupno 16 izleta u dvije godine, obišli cijelu obilaznicu po planu.
Slavonski planinarski put (SPP) najstarija je i prva planinarska obilaznica u Hrvatskoj. Otvorena je 1957. i tada se zvala Slavonska planinarska transverzala. Do danas je otvoreno više od 150 planinarskih obilaznica u Hrvatskoj što ukazuje na značaj i važnost ove naše prve, slavonske. SPP danas ima 35 kontrolnih točaka koje je potrebno sve obići i udariti žig u dnevnik, kako bi se dobilo priznanje. Iako cilj hodanja po obilaznicama nije skupljanje žigova već upoznavanje različitih područja Lijepe naše, ni dobiti priznanje za uloženi trud nije malo. Jer riječ je o obilaznici koja je duga preko 300 kilometara i vodi preko više brdskih vrhova, kroz predivna područja Papuka, Psunja, Krndije i Dilja. Svaki slavonski planinar koji drži do sebe trebao bi obići cijeli SPP, a to je i razlog zašto već peti put dva osječka planinarska društva organiziraju zajedničko hodanje i planinarenje po stazi. Zbog duljine obilaznice, dogovor je da se hoda 16 izleta raspoređenih u dvije godine. No, ovaj ciklus je pomalo poseban i drugačiji od ranijih, jer hodamo obrnuto, od zadnje prema prvoj kontrolnoj točki, što smo nazvali „Kontra đir“. I eto, i u ovom petom „naopačke“ ciklusu „odvalili“ smo već prvu godinu i pola SPP-a. Vrijeme baš leti.
Dakle, manje – više ustaljena ekipica hodača SPP-a iz Zanatlije i Bršljan-Jankovca krenula je opet u subotu rano ujutro put slavonskih planinarskih staza. Početna točka nam je bila zadnja završna, krenuli smo od jezera Ljeskove vode i zaputili se put Planinarskog doma Đuro Pilar iznad Slavonskog Broda. Iako je vodičica imala prvotnu ideju da, zbog lake staze i činjenice da smo prošli put već bili u PD Đuro Pilar, ovaj put ubrzamo proces i ishodamo dvije lake dionice odjednom, što bi bilo oko 28 km, podlegla je socijalnom pritisku i „prepolovila“ stazu. Pa smo hodali oko 14 kilometara po nezahtjevnom terenu, usput obišavši rodnu kuću Dragutina Tadijanovića u Rastušju, pa Šumu Striborovu, više čeka i odmorišta… Iako prognoza nije bila obećavajuća u jutarnjim satima, vrijeme se prometnulo u predivan sunčan i topao jesenski dan i hodanje u ugodnom društvu je bilo pravi užitak. Samo je, kažu planinari, brzo završilo. Čuli su se komentari da smo, eto, mogli i onu dužu, od 28 kilometara. A čuli su se i drugačiji komentari, da je skraćenje staze „privuklo“ dobar dio planinara… No tko bi svima ugodio. Stigli smo tako već oko 13.30 sati u PD Đuro Pilar gdje nam je naš vodič Josip skuhao pravu tursku kavu, a popilo se i pokoje pivo. Nismo nigdje žurili i baš smo guštali na prekrasnoj osunčanoj terasi s pogledom na Slavonski Brod u podnožju brda. Razgaljeni toplinom, suncem, ljepotom prizora, dobrim društvom i pokojim i pivom, čak smo i zapjevali. No, svemu lijepom dođe kraj pa smo se i mi morali uputiti prema autobusu koji nas je čekao na glavnoj cesti. Kod kuće smo bili već iza 17 sati.
Eto, dragi SPP-ovci, malo ćemo pauzirati i u veljači se vidimo opet. Brzo će to proći pa vas sve očekujem opet na popisu, i Zanatlije i Bršljanovce. I da, zanimljivo, opet je na izletu bilo više muških nego ženskih planinara/planinarki. Pa kome informacija treba…
Ponovilo se!®
Planinarka
Sanja Vladović
