U nedjelju 9, listopada 2022., 14 planinara iz PD „Zanatlija“ i 12 iz HPD „Bršljana Jankovac“ u šest sati ujutro, još po mraku, iz Osijeka je krenulo put Borovika kod Đakova na 7. izlet 5. ciklusa Slavonskog planinarskog puta. Već sedmi put ove godine gotovo ista ekipa obilazi ovu našu slavonsku stazu, skuplja žigove u dnevnik i veseli se priznanju nakon obilaska cijelog SPP-a. Sad smo gotovo na pola SPP-a, ove godine nas čeka još jedan izlet, a na godinu isto toliko – osam hodačkih dana. Ukupno 16 izleta u dvije godine za obilazak cijele staze. Ni premalo ni previše. Taman.
U Đakovu smo pokupili našeg vodiča Josipa, domaćeg znalca svih ovih staza. Više prisutnih vodiča oba društva također su se dobro pripremili, a i da hoćemo ne možemo zalutati, jer je trasa dobro markirana. Krećemo s mjesta gdje smo zadnji put završili, s Planinarske kuće Borovik koja je KT-16 i onaj tko je prošli put zaboravio dnevnik, imao je priliku danas udariti žig. Nakon obiteljske fotografije, krećemo put Čardaka koji je KT-15, a planiramo završiti hodanje na jezeru Ljeskove vode. Pripremljene informacije o dionici kažu da nas čeka oko 25 km nezahtjevne staze i sedam sati hodanja što nas sve veseli, jer vremenska prognoza je povoljna i kaže da nas čeka pravo uživanje u suncu i toplini rane jeseni. Prognoza se obistinila, priroda u svim bojama je bila očaravajuća, a sunce nas je ugodno grijalo. Tempo je bio lagan i svima ugodan. Putem kroz šumu smo, zbog ranijih kišnih dana, imali i dobar ulov gljiva koje je dozvoljeno brati, ako znate što berete. Pokazalo se da Zanatlije imaju pravog znalca za gljive pa je pao prijedlog da osnujemo gljivarsku sekciju i poučimo i druge članove umijeću prepoznavanja onih koje su jestive, a zaobilaženju onih otrovnih. Iako su sve jestive barem jednom. Tako se u platnenim vrećicama planinara našlo uglavnom vrganja i sunčanica, a bilo je i ponekih slabije poznatih čiju vrijednost mogu prepoznati samo pravi znalci.
Uz nekoliko kraćih odmora, jer hodali smo uglavnom po ravnom, na Čardak stižemo po planu. Slikamo se na kontrolki uz geodetski toranj koji je, kažu, još iz doba Austro-ugarske. Udaraju se žigovi u dnevnik SPP-a, ali i HPO-a, jer Čardak je i njegova KT. Nakon odmora za čas smo došli do našeg cilja na jezeru Ljeskove vode gdje nas čeka naš vozač. Stigli smo u planiranom terminu, a zašto smo krenuli rano ujutro i stigli na vrijeme prije 15 sati? Jer nas je u Planinarskom domu „Đuro Pilar“ u naselju Brodsko Brdo u predgrađu Slavonskog Broda čekao dogovoren ručak-čobanac koji su u organizaciji našeg Josipa pripremili vrijedni planinari HPD „Dilj- Gora“. Do parkirališta ispod Doma smo se vozili autobusom dvadesetak minuta. Zatim smo se pješice, što je bio mali hodački gratis, za 15 minuta uzbrdo popeli u sam Dom. Planinari su se uspuhali i komentirali da nam je ovo danas bio „najžešći“ uspon. Dom je na prekrasnom mjestu, bilo je još uvijek sunčano i toplo, ručali smo vani u dvorištu i baš, baš uživali. Za to vrijeme je domaći planinar i poznati znalac gljiva imao priliku pregledati naš ulov koji smo mu pokazali. Potvrdio je ono što smo i sami saznali putem, da su ubrane gljive jestive. Čobanac je bio odličan, hladno pivo također, a nakon 25 km hodanja baš je prijalo! Nahranjeni i napojeni, punih želudaca nizbrdo smo se otkotrljali do busa i uz zasluženi drijemež već oko 19.30 sati stigli u Osijek. Sve je bilo po planu.
Bio je ovo dobar izlet i odlično iskorišten prekrasan sunčan dan u prirodi i ljepotama naše brdske Slavonije. O dobrom društvu da i ne govorimo. I da, uočili smo da na SPP izletima ima zericu više muških planinara nego žena, što nije uobičajeno za planinarske izlete. Pa eto, kome informacija treba za buduće SPP izlete… U svakom slučaju vidimo se na onom slijedećem, u studenom.
Ponovilo se!®
Planinarka
Sanja Vladović
