23. – 25.9.2022.

Petak, dan prvi. Prema planiranom rasporedu okupili smo se na uobičajenom mjestu i u 6h krenuli na put. Autobus pun, 60ak planinara svih uzrasta. Najmlađem je sedam, najstarijem tko zna koliko. Nekima je ovo prvi višednevni izlet, nekima opet tko zna koji po redu. Nekome je ovo i prvi pisani izvještaj s izleta pa nemojte biti prekritični ako je nešto izostavljeno. Zajedničko svima svakako je dobro raspoloženje u kojem prolazi putovanje. Autobus je skoro novi i vožnja je ugodna, a i pauze su nekako taman u pravo vrijeme.

Prati nas lijepo i toplo vrijeme, na trajekt Valbiska – Merag stižemo čak dvije minute pred polazak, prava sreća da smo se ukrcali, jer idući trajekt plovi tek u 13.45. Slijedi vožnja Cresom i Lošinjem do smještaja koji smo imali rezerviran u hostelu Zlatokrila. Hostel je vrlo živopisan, čist i uredan, iako vapi za obnovom, za planinarske standarde je odličan. Po dolasku u smještaj ne gubimo vrijeme nego odmah odlazimo na kraću stazu do kapelice i vidikovca Sveti Ivan na 251m iznad mora. S vidikovca se pruža pogled na istočnu stranu i grad Veli Lošinj kao i na zapad prema otvorenom moru i otoku Susku, a u daljini na zapadu u izmaglici se vide i obrisi planina iznad obala Italije. Poslije kraće pauze zajednička fotka i povratak u Veli Lošinj. Večer prolazi u razgledavanju Velog Lošinja i u normalno vrijeme se odlazi (većina) na spavanje.

Subota, dan drugi. Nakon zajedničkog doručka i polusatne vožnje busom, oko 9h stižemo do Nerezina odakle počinjemo izlet na Osoršćicu, tj. vrh Sveti Mikula na 558m iznad mora. Za uspon je odabran put Nerezine – Sveti Mikula, isti onaj koji je davne 1887. prošao (dakako, radi osobnog užitka) i austrougarski prijestolonasljednik Rudolf von Habsburg. Ako može jedan Habsburgovac, a što ne bi i Zanatlije.

Pretežno vedro vrijeme, uz temperaturu zraka oko 20°C i blagi vjetar su idealni uvjeti za ovakav izlet. To su prepoznali i drugi planinari, a i turisti iz različitih zemalja koje smo sretali cijelim putem do vrha i natrag. Prvi dio puta vodi kroz suhozide, a nakon toga kroz rijetku borovu šumu uz konstantan uspon i sve ljepši pogled prema istoku, Cresu, Krku, Rabu, Pagu i na kraju Velebitu u svoj svojoj dužini i veličini. Nakon otprilike 2h uspona stižemo i na vrh gdje nas čeka nevjerojatan pogled na sve četiri strane svijeta. Sunce, plavo nebo prošarano oblacima od gore, a najljepše more i razbacani otoci dolje. Na vrhu je stara kapelica Svetog Mikule, pored kapelice na kamenu je natpis „Sveti Mikul“ i pored natpisa žig koji je ili otkinut ili do neprepoznatljivosti nagrižen korozijom pa su dnevnici ovaj put ostali „suhi“. Na vrhu smo napravili veliku pauzu pa smo imali dovoljno vremena za jelo i fotografiranje.

Po povratku sa Svetog Mikule autobusom se vraćamo u Mali Lošinj gdje nas čeka Apoksiomen, pravo malo svjetsko čudo i po mnogo čemu jedini u čitavom svijetu. Mogao bi se poseban esej napisati samo o tom posebnom brončanom mladiću koji je skoro 2000 god ležao na dnu mora u blizini obale otoka, a sad ponosno stoji u genijalno smišljenom muzeju u centru Malog Lošinja. Apsolutna preporuka za sve! Obilazak muzeja traje skoro sat vremena, a kako nas je pun autobus, išli smo u dvije ture pa su svi imali dovoljno vremena i za okrijepiti se i obići Mali Lošinj.

Po dolasku u bazu u Velom Lošinju počela je kiša, ali i tako barem većini nije bilo u planu nigdje ići, nego smo poslije večere nastavili druženje uz glazbu i osvježavajuća pića.

Nedjelja, dan treći. Kiša je padala cijelu noć što je potpuno otklonilo mogućnost uspona na Sis na Cresu kako je planirano. Uspon na Sis nije dug niti težak, ali sipar po kojem se hoda je sigurno bio mokar pa nismo htjeli riskirati eventualne ozljede. Zato smo nakon doručka napustili Veli Lošinj i krenuli u obilazak Cresa. Vrijeme je promjenjivo uz umjereno jugo i povremenu kišu. Prvo smo posjetili gradić Osor – pravi mali muzej na otvorenom, a zatim i grad(ić) Cres sa puno uskih i visokih kuća šarenih pročelja i romantičnom šetnicom uz more.

Romantika prestaje vrlo brzo, jer tek što smo krenuli smo i zapeli. Očito nismo jedini smislili ići na kopno te nedjelje pa smo se našli u koloni na 2,5km od trajekta. Trajekt plovi svakih sat i pol vremena pa prognoze kad bi mogli doći na red nisu baš bile optimistične. Jedan dio grupe odmah se odlučuje ishodati tu „zahtjevnu“ stazu i pričekati bus u trajektnoj luci, dok ostali ostaju u i pored busa. Naš superheroj Robert po dolasku u trajektnu luku uspijeva ispregovarati sa Jadrolinijom da nas puste preko reda. Autobus se za čas spustio dolje, trajekt je taman pristao i kreće ukrcaj, ali jedna manja grupu je ostala šetati uz cestu. Šetnja se pretvara u pravu utrku i veliko je pitanje hoće li stići na trajekt. Je li nas sreća koju smo imali s trajektom u dolasku napustila? Dva i nešto kilometra do trajekta ekipa je pretrčala u deset minuta što bi bio respektabilan rezultat i za utrke pa tako u zadnji čas uspijevaju svi ući na trajekt. Ipak hepiend. Konačni rezultat: PD Zanatlija – trajekt 2:0.

Dalje na putu bez ikakvih problema, uz nekoliko stajanja, mirno i sigurno, hvala i vozaču, oko 20h dolazimo u Osijek.

Cres i Lošinj tako nam ostaju u lijepom sjećanju i želji za ponovnim susretom. Hvala vodiču Vladi na odličnoj organizaciji i svima na dobrom društvu, pozdrav do nekog novog izleta.

Lp, Ivan Čorak.