U subotu 8. siječnja 2022. Zanatlije su hodale svoj tradicionalni „Rasol“ izlet. Tko ne zna, rasol je tekućina u kojoj se nalazi kiseli kupus, navodno pun vitamina i koječega, dobar za cijeli organizam, a posebno je, kažu „stručnjaci“, dobar za ublažavanje simptoma mamurluka nakon unošenja viška alkohola. Zato ga uvijek hodamo nakon dočeka Nove godine, iako bi tjedan dana nakon slavlja sve tegobe ove vrste već trebale proći. Osim ako se slavlje nije opako produljilo. No izlet možemo nazvati imenom ove bogate tekućine i zbog njezinih drugih ljekovitih svojstava, jer hodanje zimi po gori i šumi, poput rasola, jača imunitet, potiče mršavljenje i poboljšava probavu. O učincima na mentalno zdravlje ne treba posebno ni govoriti.
Pa je tako 41 odraslih i troje malih planinara krenulo autobusom put Papuka, uz neizostavnu okrijepu u Našicama (mlađahne prodavačice u pekari i konobarice u kafiću svaki put dožive stres od planinarskog pritiska za brzinom i količinom usluge, morat ćemo ih primiti u počasno planinarsko članstvo, da im se odužimo). Namireni kavom, vrućim burekom, kiflama i ostalim zdravim namirnicama, brzo stižemo na našu početnu točku hodanja, u Slatinski Drenovac. Prekrasan je zimski dan i velika je naša želja da se dočepamo barem malo snijega. No, nismo svi raspoloženi za istu količinu hodanja pa se, neplanski i zahvaljujući entuzijazmu vodiča, dijelimo u dvije skupine. Veća od 38 planinara krenula je put Jungove staze, prošla pored starog grada Klaka i nastavila Lovačkom stazom do Planinarskog doma na Jankovcu. Staza je bila uska, s malo snijega i leda, kroz usjek preko potoka, a dijelom se morala zaobilaziti zbog srušenih stabala. Ekipa je hodala oko dva sata i prešla oko 6 km. U Domu su guštali u finoj hrani i piću dok se na Jankovcu nije pojavila i druga, „odmetnuta“ ekipa od osam ljudi koja je došla preko Sokolina i pored Partizanskog groblja. Mi smo ishodali desetak kilometara za četiri sata, uz put uživali u prizorima šume pod snijegom, stalno fotografirali zbog čega nismo bili naročito brzi. Kako je rasla nadmorska visina, a ViewRanger kaže da smo bili do 760 m/nv, staza je bila sve ljepša, sa sve više snijega, tako da smo beskrajno uživali u zimskoj idili. Opijeni bijelom ljepotom, skoro smo produžili još sat i pol do Ivačke glave, ali smo bili odgovorni prema drugoj ekipi koja nas je čekala. Ionako su nam već dali pola sata gratis od ranije predviđenih 14 sati za polazak. Okolo naokolo i eto i nas u Jankovcu na vrijeme da na brzinu nešto pojedemo, na brzinu nešto popijemo i na brzinu odemo u wc… No, nismo bili nezadovoljni, hodanje je bilo savršeno, a prizori kao s onih čestitki za Novu godinu, dok su se još slale poštom. Ljubimo se i grlimo s drugom ekipom, nismo se vidjeli cijela četiri sata. Dio se spušta pješice u Drenovac dok mi pristigli zadovoljavamo primarne potrebe. Uskoro je cijeli kompletić u busu i zadovoljni krećemo put Osijeka, dovoljno rano da iskoristimo ostatak subote za odmor i druge aktivnosti. Zaključujemo da je „Rasol“ izlet i ove godine bio ljekovit, kao što je ljekovito i piće čije ime nosi. A nije povezan s glavoboljom, već s uživanjem u svakom trenutku u prirodi.
Ponovilo se i na godinu!
Planinarka
Sanja Vladović
