Kajbumščakov put

svibanj 3, 2021 Jela Knežević No comments exist

Ako vas zanima gdje su „Zanatlije“ putovale prošli vikend, odat ćemo vam tajnu: bili smo u Toskani. Pa kako preko granice u vrijeme korone? Lijepo, jer smo putovali samo preko onih županijskih. Bili smo, naime,  u hrvatskoj Toskani, meni ljepšoj nego onoj pravoj. U Hrvatskom zagorju.

I tako smo se mi lijepo već u petak popodne smjestili u dva kombija, kao i uvijek natrpana potrebnim i nepotrebnim stvarima čime vozače stavljamo na muke zbog guranja 50 „kubika“ stvari u 30 „kubika“ prostora. U omjeru 1:2 u korist žena, kako to već kod planinara najčešće ide (kao što je poznato, žene su sportskiji tipovi od muških). Sunčan dan, kao stvoren za polazak na izlet, a vrijeme nas je poslužilo cijeli vikend i to u slalomu sunce – kiša, srećom s kišom po noći, a suncem po danu. Glazba je odmah bila birana, neće tamo nama neke radio stanice i napunjeni USB-ovi određivat’ šta ćemo slušat’. Vremena je bilo za slušanje, jer smo zaobišli dosadni auto-put i išli okolo. A svi znamo da je preko preče, naokolo bliže.

Vesela čerga je po mraku uselila u Planinarsku kuću Ačkova hiža u Brezovici nedaleko Krapine. Okolicu nismo vidjeli pa smo ujutro ostali bez daha, posebno oni pušači koji se odmah po ustajanju dočepaju terase, jedva preživjevši spavanje bez cigarete. A pogled na Medvednicu i  Samoborsko gorje u ranu zoru oduzeo je dah i nama koji nismo pušači. Prizor je kao  pejzaž iza Da Vincijeve Mona Lize. Zeleno i plavo u 50 nijansi (samo da nije siva). Pokoja ovčica ili cirus na nebu, tek zbog savršenog estetskog dojma. Da nije prirodno, bio bi to živi kičeraj. Moram reći da su nas ovakve boje i kolorit pratili sva tri dana, svima su nam oči pozelenile od ljepote.

Nakon jutarnjeg džumbusa i gužve (znate već – cigare, kava, doručak, gužva pred sanitarnim čvorom, beskonačno „vrpanje“ po rancima i torbama…), namireni krećemo na planinarsku obilaznicu zbog koje smo došli – Kajbumščakov put. Tko hoće detaljnije o stazi i porijeklu njezinog imena, može se jednim klikom informirati na https://www.pd-strahinjcica.hr/kajbumscakov-put/ o čemu više pišu naši dragi prijatelji iz PD Strahinjčica na svojim stranicama. Staza ide oko Krapine, a mi smo prvi dan ishodali njezine 2/3, a drugi dan ostatak, ukupno oko 25 km, što znači da nije bilo prenaporno. Staza povezuje Strahinjčicu i Brezovicu, a ljudi su putem udarali žigove raznih obilaznica, tko bi sve popamtio kojih. Znam samo da je ujutro bilo more knjižica po stolovima. Kajbumščak ima osam KT, a jednu ima i  HPO, sreća za nas koji to „kupimo“. To je Sušec na 845 m/nv i najviši je vrh Strahinjčice. Putem smo odmorili na terasi Planinarske kuće „Na Strahinjčici“ u kojoj smo prije dvije godine i noćili. Ovaj put smo se družili i pjevali na terasi s „domaćima“ od kojih su neki profesionalni glazbenici i koje su neki naši, profesionalci također, odmah prepoznali. Dugo nismo imali tako savršenu živu svirku i glasove u koje smo se i samo dobro uklopili. A i hladni tamni Kozel je  nakon pentranja prijao… Jako nam je bilo žao kad smo se morali rastati. Slavonci i Zagorci se vole, oduvijek i zauvijek.

Onako dobrano smoreni (to pitomo Zagorje ipak nije baš svugdje tako pitomo i jednostavno za penjati), dođosmo na gotovu večeru koju nam je skuhao naš dragi planinar i vozač kojem je pomagao naš isto tako dragi planinar. Oni su se žrtvovali i nisu hodali s nama, kako bi nas dočekao vrhunski gulaš i kako bi nas oni dočekali s kombijima u povratku. Ovdje nećemo spominjati da su njih dvojica i sebi ugodili i napravili (i sami sav pojeli) roštilj dok smo mi krvarili po zagorskim bregima. Po količini mesa na slikama koje su nam poslali mislili smo da će i nas dočekati koja šnicla. Ali nije. Sigurno su jako ogladnili od kuhanja pa razumijemo. No ne možemo se žaliti, jer je i ono što su nama skuhali bilo „preprepresavršeno“.

Drugi dan smo ujutro prvo hodali pa se vraćali u dom pa opet hodali – trebalo je vremena da pohvatamo sve informacije naše vodičice, kada i kuda idemo, kada jedemo i pakiramo se, kada opet krećemo, tko, gdje, s kim i s čim. No, bez sekiracije. Ionako smo „fulali“ i krivo se obukli, krivo krenuli, krivo ponijeli…. No, svejedno smo obišli preostalu trećinu Kajbumščaka, preko KT Brezovica, potom Sveta tri kralja gdje su još uvijek vidljivi ostaci i oltar nekadašnje stare crkve istog imena, te zadnju KT Hušnjakovo. Spuštamo se u Krapinu blatni do očiju, ‘ladno se presvlačimo na gradskom parkiralištu gdje su nas dočekali naši dragi planinarski vozači. Dio ekipe ide u muzej, a dio nas koji smo muzej obišli sa Zanatlijom prije dvije godine, guštali smo u kavici i pivu na terasi kafića u centru Krapine. No, mi žene se nismo propustile zločesto slikati ispod haljinice velikog kipa Krapinskog pračovjeka, kao i prošli put. Ne znam da li još spomenuti i usputni ručak na terasi nekog ooodličnog restorana u koji su nas doveli znalci… Ma ne, bit će to previše hedonizma za jedan, u osnovi zdravi izlet.

Pao je i dogovor da putem posjetimo i Imanje – Pustaru Višnjica, koja je sve samo ne pusta. Prekrasno uređeno mjesto u prirodi, za doći sa ženom i djecom ili prijateljem(icom), tko već što ima. Koga interesira, tu je https://visnjica.hr/o-nama/  Preporučam. Samo nemojte kao mi iz Krapine u Višnjicu ići preko Bosne, panoramski se upoznajući s mjestima u koje nije zašao ni internet (znamo jer je stradala DJ ponuda s YT). Rekoh već – preko preče, naokolo bliže. Nakon kave, piva i krempita od batata (?) u Višnjici, još sat vremena se vozimo i eto nas u Osijeku, dovoljno rano da se vratimo u realitet sutrašnje dnevne rutine. Jednom rečenicom tko ne želi čitati osvrt – bilo nam je jako lijepo, dođite i vi s nama.

I za napomenuti: večernje zabave su bile oooodliiičneeee (zapravo, nema tog hodanja i izleta gdje nisu bile, barem ja ne znam). Moram samo upozoriti zainteresirane da je cijena naručivanja pjesama porasla, sve je poskupilo pa se moralo, a uvela se i nova vrlo skupa valuta koja vrijedi jednako na cijeloj planeti. I još se može preprodati, nema fiksne cijene, sve ovisi o ponudi i potražnji u datom trenutku, tako da je DJ svakako profitirao (i odlučio-  uskoro otvara biznis, zarada zagarantirana).

Ponovilo se!

Planinarka       
Sanja Vladović

Pratite nas i lajkajte

Odgovori