Istarska priča

travanj 12, 2021 Jela Knežević No comments exist

 

Prema godišnjem planu izleta, u petak 9. travnja 2021. grupa planinara iz PD Zanatlija krenula je put Istre već u 14 sati. (Ovom prilikom zahvaljujem svim šefovima koji zaposlenim planinarima dopuštaju sat-dva raniji odlazak petkom s posla. To nam puno znači. A moramo se malo i ulizivat’, za ubuduće).  

Dakle, nas četrdesetak se ukrcalo u dva velika autobusa, sve zbog preporučenih epidemioloških mjera ljubljenog nam stožera. Barem smo se širili u velikim, komfornim, čistim i novim busevima, svatko sam u redu i još cik-cak… Zaista gospodski. Još dodatno zaštićeni maskama… ma ni korona nam ništa ne može kad naumimo planinariti.

Po planu stižemo, dom je nedovoljnog prostora za sve pa manji dio ekipe ide u dva apartmana udaljena od nas. Ostali pučani u Planinarsku kuću Žbevnica na 852m/nv, u smještaj sukladno epidemiološki mjerama… da. Sve onako kako smo navikli i uobičajeno. To znači veselo i u dobrom raspoloženju. Iz ranaca se vade delicije u neograničenim količinama, krute i tekuće. Ni pješačenje od busa do doma sa svim stvarima u rancu nije nas omelo u transportu svega i svačega za stol. Pridržavamo se one slavonske – ako je bilo samo dovoljno, znači da je falilo. Gospoda u apartmanima su od gazdarice dobili vruće fritule za dobrodošlicu, pa slikali smještaj i poslali nam. Malo smo bili ljubomorni na toplu vodu, tuševe, kamin, bide…No, mi smo uzvratili video uracima dobre zajedničke zabave. Video filmići između „domaca“ i „apartmanaca“ su prštali obje večeri, svatko se hvalio onim što ima i bio ljubomoran na one druge. Naravno šala, jer to je zapravo značilo da jedni drugima nedostajemo. Ljepše je kad smo svi zajedno, ali ovo je bio jedini način da nas ide što više. I da se družimo u hodanju. Poštujući razmak. Da.

A kad imaš dostupnu vezu i internet (rijetkost u brdima i planinama), slušaš svega po izboru i narudžbi, nismo osuđeni na jednu, vazda istu „spremljenu“ mjuzu pojedinih vrijednih planinara kojima se to dalo „skidati“. A repertoar je bio stvarno raznolik već i prvu a posebice drugu, opušteniju večer kada smo ishodali teži dio i malo se opustili. Pjevalo se i u domu i vani i u „špajzi“… Neki su otkrili i izvor zarade u „puštanju narudžbi“ po sistemu ponude i potražnje sukladno navikama u nas – tko da više, njegova pjesma prije. Pa se prikupilo energetskih pločica, konzervi one skupe tunjevine, slanine i sira, čokolade i inih slatkiša… A voće je imalo i drugih funkcija osim platežnih – onih estetskih. Čudne su ove planinarske valute. Višefunkcionalne.

A sad ozbiljno. Ishodali smo sedam slapova rijeke Mirne, uživali i iznova se čudili ljepotama naše Hrvatske. Bilo je ugodno i bez većeg napora, dobro smo se uklopili u ostale izletnike, a bilo ih je. Lijep, sunčan dan, a Istrani (ili Istrijani?) vole svoj kraj i znaju uživati u prirodi. Zbog najavljene kiše za sutra, odlučujemo se isti dan (a ne u nedjelju po planu) popeti na obližnju Žbevnicu, vrh Ćićarije na 1014 m/nv koji je i KT HPO. Pa smo se lagano popeli, „udarili“ žigove, slikali se na vrhu, pri tome umirući od zime, jer je u međuvremenu neki hladan vjetar nemilo zapuhao najavljujući obilnu kišu. Hladan kao bura, a najavio kišu kao jugo… tako da ne znam koji je. Domaći bi to znali.

Cijelu noć je lilo kao iz kabla, zahladilo, a nama toplo i naloženo, u veselom društvu. Lilo je i dobar dio drugog dana. Do busa smo kroz šumu hodali kao krstarice (barem nismo imali naglavne lampe kao kad smo dolazili po mraku), natovareni velikim rancima i pod kabanicama. Unatoč kiši, odlučili smo ispuniti plan i posjetiti Buzet, Roč i Hum, prekrasne i živopisne gradiće u unutrašnjosti Istre, preplavljene bogatom hrvatskom poviješću s posebnim naglaskom na široku upotrebu glagoljice u tim krajevima. Da ne zaboravimo, glagoljica je staroslavensko pismo autora sv. Ćirila, nastalo još u devetom stoljeću čija se upotreba ponegdje protegla sve do 19. stoljeća. Da nismo usvojili latinicu, možda bismo i danas pisali ovim kićenim, lijepim pismom.

Sve u svemu, ovo je bio jedan lijepo osmišljen, dobro vođen i poticajan izlet (hvala svima koji su tome pridonijeli). Prava mjera hodanja prirodnim čudima i ljepotama naše Istre pa još  penjanje na vrh jednog tisućnjaka, duhovna i intelektualna infuzija bogatom hrvatskom poviješću… Dobro i veselo društvo ne moram posebno naglašavati. To se uvijek podrazumijeva.

Ponovilo se!

Planinarka       
Sanja Vladović

 

Pratite nas i lajkajte

Odgovori