Pozivamo vas da se odazovete na promociju knjige članova našeg planinarskog društva.
Autor: Jela Knežević
Današnji dan obilježio je odlazak u Vukovar s predivnom klapom ljudi uz voditeljicu Sanju. Kad smo došli u Vukovar prvo smo otišli u pekaru Doru jer ne bi mi bili planinari da ne odemo prvo u pekaru. Nije moj prvi put u Vukovaru, ali mi je zato bio prvi put da sam obišla muzej u vukovarskoj bolnici. Nisam mislila da će me stvarno obuzet tolike emocije i tuga nakon gledanja dokumentarnog filma na samom početku. Uz bolnicu smo posjetili Spomen dom hrvatskih branitelja, samostan franjevačke crkve s prekrasnim pogledom i staklenom pločom s popisom žrtava, Vukovarski vodotoranj na koji su samo hrabri išli pješice, Ovčaru te na samom povratku prije ručka Memorijalno groblje. Prije samog odlaska na Memorijalno groblje smo odlučili posjetit Bugarsko groblje iz 2. svjetskog rata te upoznali i slikali se s bugarskom veleposlanicom i časnikom bugarske vojske s kojima smo se kasnije sreli na ručku. Da nisam bila gladna sigurna sam da ne bih pojela ne baš dobar ručak do kraja, no na slikama to tako baš i ne izgleda. Također, tko je htio mogao se slikatis gradonačelnikom Vukovara koji je bio na ručku. Drago mi je što sam o obišla i bolje upoznala Vukovar s malom grupom, ali velikim ljudima. Onaj tko nije išao, sljedeće godine će moći sve to ponovo obići.
Dora Purgar
Poštovani članovi PD “Zanatlija” Osijek vjerujemo da ste upoznati s time da naše planinarsko društvo 23.9.2023.g. organizira 1. Susret malih planinara Hrvatske u Brodskom Drenovcu, rodnom mjestu dr.Andrije Štampara.
Tijekom tog događanja, da bi sve proteklo u najboljem redu, potrebna nam je pomoć u realizaciji. Iz tih razloga molimo sve planinare i planinarke koji su voljni pomoći tijekom održavanja susreta da se što prije jave i prijave Jeli Knežević na mob. 0997316577 ili na mail jela.knezevic@gmail.com ili porukom u inbox FB-a.
Jedan kombi „Zanatlija“, s jednim članom PD „Mališćak“ iz Velike, u sastavu osam muških i jedna žena, krenuli su u četvrtak 20. srpnja 2023. na četverodnevni izlet na crnogorske i pokoju bosansko-hercegovačku planinu. Vozili smo se kroz BiH i ručali u jednom živopisnom restoranu, stali u zadnju kupovinu u Foči te uskoro sišli na makadam po kojem smo vozili do ulaza u Nacionalni park „Sutjeska“. Za sat i pol smo došli do proplanka okruženog planinama koji se zove Prijevor gdje smo ostavili kombi i našeg vozača. Pa smo natovarili naše ogromne rance sa svim stvarima na leđa te ‘ajd’ uzbrdo-nizbrdo dva sata do našeg odredišta, Trnovačkog jezera u Parku prirode Piva u Crnoj Gori. U rancima su bile vreće, karimati, odjeća, hrana…sve za trodnevni boravak u izoliranoj prirodi. Naš vodič je prednjačio u veličini „šifonjera“ od 70 litara, jer je nosio i šator, sa željom da izbjegne zborno hrkanje u „skupnom ležišću“ u skučenom katunu – maloj nastambi usred planine u kojoj smo spavali. Hodanje je trajalo oko dva sata i bez ranaca ne bi bilo naporno. No mi smo zbog težine tereta putem glasno prigovarali, jer nam vodič nije dopustio iznajmiti brdskog konja koji nosi stvari do katuna, jer „planinari sami nose svoje stvari“. Slijedeći put ćemo zato uzeti barem dva konja, da ponesemo i malo nekog luksuza u planinu, recimo kremu za ruke, a ne samo dvoje rezervne gaće, majicu i mali ručnik.
Znojeći se pod teretom jedva smo opazili neuglednu tablu na drvetu koja nas je obavijestila da smo ušli u Crnu Goru, u Park prirode Piva. Za dana smo stigli na naše smještajno odredište, Trnovačko jezero, mjesto neopisive ljepote na 1517 m n/v koje se ugnijezdilo između planina viših od 2000 metara, a o ovoj čarobnoj lokaciji više možete saznati ovdje. Većina ekipe se smjestila u vrlo skučeni katun, srećom ih je bilo samo šestero u prostoru s devet postelja. Vani su stolovi i klupe, izvor stalno teče i hladi pivo i Colu. Šator je također raširen na samoj obali jezera, pored brojnih drugih šatora planinara pristiglih iz svih država bivše Juge i ostalih dijelova Europe. Ne čudi ovaj interes, jer mjesto je to netaknute i božanstvene prirode i ljepote koja se ne da riječima opisati i polazišna točka za penjanje na brojne planine u okolici. Ovdje smo bez mobitela i struje, pitka voda je iz izvora, a kupanje je u jezeru koje se pokazalo neočekivano toplim za tu nadmorsku visinu te je ugodno za kupanje. Raspremili smo se i sjeli popiti s domaćinom Milošem i njegovim sinom Lukom travaricu dobrodošlice koju sami prave od 10 trava nabranih u okolici. Pridružili su se i ostali planinari, bilo je i dvoje Osječana i troje Zagrepčana, pa smo posjedili u „ljudekanju“ još neko vrijeme. Budući da nema svjetla osim naglavnih lampi koje planinarima služe za kretanje, zvijezde su bile ogromne i guste, bliže nego u Osijeku i gledali smo ih bez daha. Kao i krijesnice koje dugo nismo nigdje vidjeli, a ovdje su neometano letjele i ovom mjestu i noći davale nestvarni vilinski ugođaj.
Produljeni praznični vikend od 22. do 25. lipnja 2023. „Zanatlije“ su provele u Julijskim Alpama. Četiri dana inozemstva i visokih planina… ne može ni bolje ni ljepše.
Ekipa od 57 ljudi različite dobi, od 23 do 73, i različite kondicije, krenula je velikim busom i kombijem u četvrtak rano ujutro put Slovenije. Uz put smo pokupili još naših planinara na raznim lokacijama i odlučili voziti kroz Zagreb zbog zastoja na obilaznici uslijed radova, što se pokazalo kao dobra odluka (kolona koja je čekala izlaz iz grada bila je duga 10 km). Stigli smo po planu na jezero Jasna kod Kranjske Gore, ekipa iz kombija zericu ranije što je iskoristila za šetnju po ovoj prelijepoj turističkoj lokaciji i za trošenje veće količine eura na obične stvari kao što su kava, pivo, sladoled iz automata za 5,20 eura… Kad bolje razmislim, ni ne volim baš sladoled. Morat ćemo se naviknuti na slovenske turističke cijene.
Od 27. do 30. svibnja 2023. planinari iz PD „Zanatlija“ i pridruženi članovi, nas ukupno devet, bili su na izletu u Dalmaciju. Popeli smo se na najviše vrhove Biokova, Svetog Juru na 1762 m n/v i Svetog Iliju na1642 m n/v i obišli nekoliko turističkih destinacija. Iako je vremenska prognoza dugo nije bila obećavajuća, „prelomili“ smo u četvrtak kada se značajno popravila. A i planinari s Biokova su mi rekli da je najava povremene slabe kišice u redu. Bitno da nema olujnog nevremena i jake kiše.
Krenuli smo rano u subotu preko Bosne i Hercegovine i uz jednu dulju pauzu za kavu i pitu stigli do Imotskog i prvog cilja – Modrog i Crvenog jezera. Spustili smo se do samog Modrog jezera, a neki su umočili i noge u njegovu hladnu vodu. Prizori vodenog plavetnila i okolnog zelenila su nestvarno lijepi i zovu na fotografiranje. Prošetali smo „gornjom“ stazom do Crvenog jezera i divili mu se od gore, jer mu se zbog strmih litica ne može prići.
U petak popodne 19. svibnja 2023. krenulo je 30 „Zanatlija“ autobusom u Deželu. Izlet je dugo planiran zbog najvažnijeg cilja puta – vidjeti procvjetale narcise na obroncima Golice koji se u punom sjaju pokazuju u ovo doba godine. Naša vodičica je osmislila i druge destinacije po Sloveniji, tako da smo s nestrpljenjem čekali polazak.
Na odredište u hostel na Bledu smo stigli još za dana, jer ipak više nema čekanja na granici. Smještaj je bio odličan, pogotovo za planinare koji su naučili na puno niže standarde. Objekt smo dijelili s nekoliko mladih stranaca koje smo vjerojatno prestravili svojom brojnošću, bučnošću i energijom, a oni nas zamorili svojim dugotrajnim noćnim razgovorima na dvorištu pod našim prozorima na nekom neobičnom skandinavskom jeziku. Pa smo bili kvit.