Opet na putu, u ranim poslijepodnevnim satima – od Osijeka do Istre – Skitača!
Spavamo u PD Skitača – ognjište, upaljena vatra, utočište – iščekivanje dana!
Vjetar nas je plašio nevidljivim krilima, noću; ujutro nam je pomrsio kosu, a onda se poklonio suncu i smirio svoj ples! Ljepota dana je u zelenom i plavom obzoru, pred nama kilometri koje volimo, kao sve lutalice ovoga svijeta – mi veleposjednici pejzaža i neba!
11.studenog 2018. godine u 7 sati krenuli smo, nas 41 najhrabrijih planinara ( Alibaba i 40 junaka ), iz Osijeka na avanturu “Martinje u Kutjevu”. Na putu nam se ispriječilo Našice u kojem smo popili, neki prvu, jutarnju kavu i počastili se burekom, a pridružio nam se i još jedan član. U Kutjevo smo stigli u 9 sati i odmah se uputili na Trg graševine gdje je domaćinsko planinarsko društvo HPD “Vidim” uz pomoć TZ Kutjevo organiziralo doručak, tople napitke, a prije organiziranog odlaska na planinarske staze i pozdravni govor. Rekordan broj posjetitelja, čak oko 2500 planinara, zaljubljenika u prirodu i plodove prirode rasporedilo se na planinarskim stazama, a nemalo nas i na pješačku koja je vodila put vinograda i vinskih podruma uz obavezne degustacije. Planinarenje smo završili u vinogradu Antuna Korena koji nam je uz pomoć kuharske palice Đure Conjara pripremio ručak, grah i čobanac, a rado je, baš kao pravi domaćin, umornim planinarkama dijelio i tople zagrljaje. Po povratku na Trg graševine dočekala nas je prava veselica-pjesma, ples, smijeh, vesele priče. Domaćini su pripremili vola na ražnju, nudila se vožnja kočijom, a u zraku su se miješali mirisi raznovrsne gastro ponude. Svega u izobilju, a najviše dobrog raspoloženja u kojem smo u 19 sati puni dojmova krenuli ka našem autobusu i vozaču Beri, a potom sigurnom vožnjom prema Osijeku. Hvala svim sudionicima.
Planinarka Irena Petranović
U subotu 27.10.2018. godine ujutro u 6.00 sati krenuli smo iz Osijeka autoputom prema Krapini, gdje smo stigli u 10.30 sati uz jednu polusatnu pauzu na odmorištu kod Novske. U Krapini su nas dočekali naši prijatelji planinari iz Požege, Rajka i Josip, i pridružili nam se u nastavku izleta. Po dolasku u Krapinu najprije smo posjetili Muzej neandertalaca, a zatim razgledali grad do 13.30. Potom smo otišli autobusom prema Podgori Krapinskoj gdje smo započeli s hodačkim dijelom izleta koji nas je vodio prema PK na Strahinjščici preko Jelenskih pećina. Do kuće nam je trebalo 1.30 hoda po lijepoj stazi koja se najprije blago u serpentinama uspinjala do stijene zvane Jelenska pećina, a zatim uglavnom po izohipsi sve do same planinarske kuće. Autobus nam je prevezao stvari do kuće. Nakon desetminutne pauze kod kuće, nastavili smo uspon prema vrhu Strahinjšćice Sušecu, preko lijepog stjenovitog vidikovca Dedek. Sušec je KT Hrvatske planinarske obilaznice. Do vrha nam je trebalo 30 minuta. Nakon fotografiranja i pečatiranja, vratili smo se do planinarske kuće, smjestili se u sobe, večerali, družili se i odmarali. Planinarska kuća na Strahinjščici uredna je i dobro održavana, domar je bio vrlo ljubazan i susretljiv pa mislim da je vrlo lijepa destinacija i za buduće izlete po Hrvatskom Zagorju.Drugo jutro nakon doručka i kave, već u pola osam krenuli smo natrag prema Krapini, drugom stazom koja silazi u selo Strahinje. Autobus nam je prevezao stvari i čekao nas na parkiralištu u Strahinju. Za spust po prilično strmoj stazi trebalo nam je oko sat vremena. Potom smo oko devet sati došli u Krapinu. Dio grupe otišao je na Trški vrh u crkvu Majke Božje Jeruzalemske na Svetu misu i proštenje Zahvalnicu, a dio opet u Krapinu na kavu, ručak i tome slično. Nakon Svete mise, oko 13.30 sati otišli smo autobusom do Klanjca odakle se nas 13 popelo na najviši vrh Cesargradske gore Japicu, koji je i KT HPOa. Ostatak grupe proveo je vrijeme u razgledanju Klanjca i galerije Antuna Augustinčića. Nakon povratka grupe koja se penjala na Japicu, oko 16 sati, zajedno smo otišli do Kumrovca i tamo kratko razgledali Staro selo, jer je počela padati kiša. U 17.15 krenuli smo prema Osijeku gdje smo sretno stigli oko 22.30 sati.
Za vrijeme cijelog izleta pratilo nas je promjenjivo vrijeme, na trenutke ozbiljno prijeteći kišom, no izdržalo je do samog kraja, do nedjelje u 16.00 sati. Bilo je relativno toplo i ugodno za hodanje. Staze kojima smo hodali na Strahinjščici bile su dobro markirane, ne previše zahtjevne, obojane jesenskim bojama, sa lijepim vidicima. Domaćini u Planinarskoj kući na Strahinjščici, predsjednik PD Strahinjščica Miro Klasiček i domar Vjekoslav Žigman bili su vrlo ljubazni i susretljivi pomažući i nama i vozaču autobusa savjetima i uputama. Bio je to još jedan u nizu lijepih izleta sekcije Sveti Josip Radnik.
Treću godinu za redom planinari iz PD Zanatlija uživali su u kombiniranoj aktivnosti – krstarenju s planinarenjem, po najljepšim otocima na svijetu, onim dalmatinskim. Vesela družina od 26 odraslih i s jednim malim, najvrjednijim planinarom krenula je malo iza ponoći s četvrtka na petak, a unatoč noćnom terminu i prelascima granica prema Bosni, putovanje je bilo zanimljivo zahvaljujući našem razgovorljivom vozaču. Već u busu je zbog loše vremenske prognoze pao dogovor za fleksibilno planiranje puta i mjesta koja ćemo obići. Budući da su brod i posada bili samo „naši“, mogli smo si priuštiti male improvizacije. „Otac Duje“, impozantni drveni i lijepo uređeni komforni (za planinarske standarde) brod, dočekao nas je u Krilu Jesenice. Posada i neki planinari se od ranije poznaju, susret je bio srdačan, a i ostali su se pridružili dobroj atmosferi i upoznavanju. Tako je bilo i sva četiri dana, uz sigurnu plovidbu i domaću hranu naše kuharice koju smo guštali uz ljuljuškanje brodske blagovaone. Posebno nas je razveselila informacija da je konobar Splićo zapravo županjski zet i s obitelji živi u Slavoniji. Eto, ne idu samo Slavonci u Dalmaciju…
http://www.croatiacharterholidays.com/cruisingvessels/croatia/split/otac_duje_326/index.asp?lan=HR
Informacije za planinare koji putuju na Velebit…
Polazak je u petak 21.9.2018.g. u 14 sati od Špara na Sjenjaku.
Osim večere u Alanu (subota) hrana je iz ruksaka. Oni koji ne žele piti kišnicu iz gušterne neka sa sobom ponesu dovoljno vode. Najsigurnije je za noćenje ponijeti vreću za spavanje.
Autobus vozi do planinarske kuće.
Sa sobom ponijeti planinarske iskaznice sa plaćenom članarinom za 2018.g. Uz predočenje iste imamo pravo na popust u planinarskim objektima i Nacionalnom parku.
Informacije o planinarskoj kući…
U subotu 08.09.2018. godine na redu je bio još jedan u nizu izleta po Srednjeeuropskom hodočasničkom putu, sada je to bila druga dionica u Hrvatskoj od Bocanjevaca do Nize u dužini od 22 kilometra koje smo prehodali u sedam sati hoda s pauzama.
Sudjelovalo je 13 planinara iz našeg društva i 5 planinarki iz PD Belišće, koje su nam se pridružile u Valpovu.
Iz Osijeka smo krenuli u 7 sati. Vrijeme je bilo ugodno za hodanje, sunčano i ugodno toplo, a veći dio trase vodio je kroz šumu tako da smo hodali u ugodnoj hladovini. Hodanje smo započeli u osam sati ispred crkve Sv. Filipa i Jakova apostola, te pošli glavnom ulicom do kraja sela, a zatim ravno preko polja u smjeru Marjanskih Ivanovaca.
Izašavši na cestu Habjanovci – Marjanci krenuli smo lijevo prema selu Marjanski Ivanovci i nakon dva i pola sata hoda od Bocanjevaca stigli u njega. To je seoce sa nekoliko napuštenih kuća, farmom koka nesilica i lovačkom kućom pored koje smo napravili dužu pauzu za odmor i jelo, tko je htio. Nastavili smo dalje kroz prostrane slavonske šume i usput sreli priličan broj ljudi koji su tražili gljive. Cesta je prvo bila asfaltirana jer vodi pored magistralnog plinovoda, zatim je prešla u makadam, a onda u lijepi šumski put. Prešavši cestu Koška – Lacići za sat vremena bili smo u blizini sela Niza, na kraju šume, gdje smo naišli na izletničku nadstrešnicu pod kojom smo se u lijepoj hladovini opet malo odmorili.
Nakon ukupno sedam sati hoda i nekoliko usputnih pauza stigli smo do Nize i crkve Blažene Djevice Marije oko 15.30 sati. Svi sudionici bili su zadovoljni i u vedrom raspoloženju dočekali smo prijevoz ispred mjesne trgovine, koji je malo kasnio, pa smo tek oko pola šest krenuli za Osijek.
U nedjelju 05.08.2018. popeli smo se na Triglav! U organizaciji PD Zanatlija 27 planinara došlo je do najvišeg vrha Slovenije. Pogled koji smo u tim trenutcima imali ispred sebe djelovao je nestvarno, u svim smjerovima vidjeli smo planine, doline, šume…
Naša avantura započela je u petak 03.08.2018. kad smo autobusom krenuli iz Osijeka prema Sloveniji. Navečer smo stigli do Erjačeve koče gdje smo prespavali te u subotu ujutro iz nje krenuli Vršičkom ili Ruskom cestom (gradili su je ruski zarobljenici tijekom I. svjetskog rata) prema dolini Zadnjice. S glavne ceste na 50. serpentine skrećemo na parkiralište gdje izlazimo iz autobusa i počinjemo s hodanjem.
Na ovaj dugo očekivani izlet smo krenuli u petak 13.07. u 15 sati sa uobičajenog mjesta (Spar na Sjenjaku). Prognoza vremena je bila upitna… ali nadali smo se da će nas vrijeme poslužiti.
U dom na Mangartskom sedlu smo stigli u kasnim večernjim satima (23 sata) gdje smo i noćili. Nakon kratkih konzultacija smo otišli na odmor. Dogovor je bio da na uspon Slovenskim smjerom (ferata) krenemo u 7 sati ujutro. Tako je i bilo… Većina nas je već i ranije bila spremna za pokret… te smo na vrijeme krenuli s usponom.
