U petak 16.10. u 14:00 sati iz Osijeka sa standardnog mjesta polaska u 2 kombija zaputila se ekipa od 16 veselih i dobro raspoloženih planinara putem prema Bosni podno Kamešnice. Osim manjeg zastoja na graničnom prijelazu gdje smo se zbog gužve kretali usporeno – auto za autom, ostatak puta prošao je glatko i u pjesmi uz predivne prirodne krajolike koji krase BiH.
Iza 21:00 sat stigli smo do našeg odredišta u planinarski dom Kamešnica u Podgradini. U prizemlju doma kafić sa zajedničkom prostorijom za druženje – toplo i ugodno, domaćini pravo domaći, veseli i druželjubivi. Prostor ukrašen slikama, grbovima i peharima kluba NK Kamešnica čiji se vatreni derbiji održavaju na terenu pored doma. Slijedi raspakiravanje, razmještaj po sobama i zajedničko druženje – malo opuštanja prije uspona koji nas idući dan čeka.
Subota rano ustajanje, svi u kombije u 06:00 i kratka vožnja od planinarskog doma pored crpne stanice Buško Blato do parkinga kod izvora Ozrin podno Kamešnice. Najava vremenske prognoze za poželjeti – sunčano i bez oblaka – nema da netko ne uživa. Krećemo prema našem prvom odredištu – vrh Konj, udaljenom oko 5,6 kilometara od nas i sa malo više od 1.100 metara uspona. Put do Konja vodi nas kroz predivnu gustu bukovu šumu do planinarske kuće Pešino vrilo gdje nakon prve veće pauze nastavljamo sa usponom. Na Konj dolazimo za malo više od 3 sata hoda. Vedro i toplo vrijeme počastili su nas predivnim pogledima na Mosor, Svilaj, Troglav i Dinaru, Biokovo i još puno toga. Moj prvi izlet u ove krajeve potpuno me je očarao. Moj prvi ali svakako ne i zadnji planinarski izlet u BiH. Osobno me je oduševio pogled na Biokovo koje mi je na trenutke odvlačilo pažnju i dublje pobudilo želju da jednog dana, ako mi dopusti, i njega da posjetim.
Dolaskom na Konj nakon odmora dvoje naših članova vraća se istim putem nazad po kombije kako bi ostatak ekipe mogli dočekati na kraju staze. Sve pohvale njima jer su nam omogućili da nastavimo hodati cijelim grebenom. Nakon što smo se popeli na Konj bili smo na konju. Dalje smo nastavili grebenom Kamešnice preko vrhova Kamešnice, Blizničkog briga, Gornje Kamešnice, Garjete i Burnjače prema kraju našeg hoda u Rosnom dolcu. U malo preko 11 sati hoda skupili smo preko 21 km u nogama i blizu 1.800 m uspona što je uz odličnu i dobro raspoloženu ekipu bilo predivno iskustvo koje ću dugo pamtiti.
Nakon dolaska u Rosni dolac slijedi vožnja do restorana Eko selo u Tomislavgradu gdje smo se nagradili zasluženom večerom nakon dugog dana. Siti i umorni nakon večere vraćamo se u planinarski dom Kamešnica.
Iduće jutro pakiranje, opraštanje od Podgradine i Kamešnice te odlazak kombijima do Zahuma. Početna točka uspona na Radušu bila je kuća Dive Grabovčeve kod koje smo se nakon slikanja uputili prema gore. Vrijeme kao i dan prije – odlično. Ispred nas staza prema 6,3 km udaljenom vrhu Idovac gdje stižemo nakon 2,5 sata hoda i malo manje od 800m uspona. Pogled sa vrha u svim smjerovima oduzima dah. Nakon odmora i okrijepe na vrhu slijedi povratak nazad do kombija i vožnja do Ramskog jezera gdje smo u hotelu Perla Jezera stali na ručak prije povratka u Osijek. U Osijek smo se vratili u nedjelju iza 21:30 sati.
Kada bih želio opisati sve predivne vidike koji su nas pratili prelaskom cijelog grebena Kamešnice i usponom na Radušu, ovaj izvještaj bio bi znatno duži. Stoga pozivam sve koji ovo čitaju, a nisu bili, da se sami odvaže i upute na Kamešnicu, jer vjerujte mi, nećete požaliti.
Za kraj pohvale vodiču Ivanu na izvrsno organiziranom izletu. Pohvale vozačima – Darku i ponovno vodiču Ivanu, što su nas sigurno dovezli i vratili sa izleta. Zahvaljujem se cijeloj ekipi sa izleta što je svojim dobrim i veselim raspoloženjem učinila ovaj izlet nezaboravnim. Bilo mi je čast hodati s Vama.
Goran.
