Lienz je slikoviti mali gradić u istočnom Tirolu, smješten na Dravi, odnosno na ušću rijeke Isel u Dravu (ili prije obratno 😊), u dolini između velikih planinskih lanaca Visokih Tura s Grossglocknerom na sjeveru i Gailtalskih Alpa na jugu. Nadomak Italije i „pravih“ Dolomita. U blizini svega, a dovoljno daleko da izbjegne velike gužve.

Lienz je poznat po blagoj klimi i velikom broju sunčanih dana pa tako na gradskom trgu rastu palme i kaktusi, koje ipak preko zime zaštite od smrzavanja.

Kao i Osijek, područje Lienza naseljeno je još od rimskog doba, a zbog povoljnog položaja na sjecištu puteva i riječnih dolina oduvijek je bilo važno trgovačko središte.

Kad smo već kod poveznica s našim Osijekom, ne mogu preskočiti paralelu s prometnim rješenjima. U oba grada željeznička pruga i kolodvor smješteni su u središtu grada te predstavljaju prepreku svakodnevnom kretanju pješaka i biciklista. Lienz, gradić od svega 12 tisuća stanovnika, taj je problem riješio širokim pothodnikom ispod kolodvora, s odvojenim trakama za bicikliste i pješake.

No ovo nije reportaža o Lienzu, nego planinarski izvještaj pa se vraćamo na početak.

U četvrtak, 4. lipnja, u 6:00 sati sa standardne lokacije krenula je naša mala ekspedicija prema Austriji. Za veliku pauzu na putu odabrali smo Kranjsku Goru i izletište uz Savu Dolinku jer je zbilja šteta samo proći kroz predivan krajolik Julijskih Alpa. Put nas je dalje vodio preko Korenskog sedla u Austriju te lokalnim cestama sve do Lienza.

Smještaj smo pronašli u selu Gaimberg iznad Lienza, s balkonima okrenutim prema jugu i pogledom na Lienzer Dolomiten, jednu od planiranih destinacija ovog izleta.

Nakon kraćeg odmora pješice smo se, dijelom pravom planinarskom stazom kroz selo, a dijelom uređenim ulicama, spustili prema središtu Lienza, udaljenom svega 2,5 kilometra.

Kako je i u Austriji bio blagdan Tijelova, osim ugostiteljskih objekata trgovine nisu radile pa smo prošetali centrom grada, otišli do Drave i završili dan na večeri u jednom od brojnih restorana.

Prognoza za petak bila je vrlo precizna: cijelu noć i prijepodne kiša, a nakon 11 sati prestanak oborina i postupno razvedravanje. Kako ipak više volimo hodati po planinama nego po kiši, odlučili smo vjerovati prognozi.

Prijepodne smo zato iskoristili za šoping. Lienz je važno središte planinarstva i alpinizma pa u gradu postoji više specijaliziranih trgovina planinarskom opremom. Netko je pronašao pokoji komad opreme, a usput smo kupili i namirnice za ostatak boravka.

Prema planu je na rasporedu bio uspon na Schleinitz (2.904 m), vrh s kojeg se pruža prekrasan pogled na Lienz i cijelu dolinu. Kiša je zaista prestala padati nešto poslije 11 sati.

Početak staze nalazi se u Zettersfeldu, do kojeg vodi planinska cesta za koju se plaća dnevna ulaznica od 9 eura. Zettersfeld je naselje na više od 1.800 metara nadmorske visine koje je pola godine skijalište, a drugu polovicu godine pašnjak za krave i ovce lokalnih stočara.

Već iz Zettersfelda pogled prema Lienzu djeluje impresivno, a nama je to bio tek početak. Oko podneva krenuli smo na stazu. Put preko vrha skijališta vodi prema vrhu Goiselemandl, koji smo zaobišli i nastavili prema jezerima Neualplsee, cijelo vrijeme lagano dobivajući visinu.

Negdje prije jezera naišli smo i na oznaku Nacionalnog parka Hohe Tauern. Neualplsee je zapravo skupina dva veća i nekoliko manjih jezera na više od 2.400 metara nadmorske visine.

Kako smo na hodanje krenuli tek u podne, a vrijeme je i dalje bilo promjenjivo, uz mokro tlo i oblake koji su se zadržavali na višim dijelovima planine, odustali smo od Schleinitza. Za utjehu smo odlučili popeti Ostlicher Sattlekopf (2.641 m), istaknuti vrh s prepoznatljivim križem.

Iako je sunce povremeno probijalo oblake, baš u trenutku kada smo stigli na vrh, obavio nas je oblak pa smo ostali uskraćeni za vidike. Povratak je zato bio još ugodniji, a dodatno nas je bodrilo sunce koje je sve jače probijalo kroz oblake. Putem su nas promatrali brojni svizci, jednako znatiželjni prema nama koliko smo i mi bili prema njima.

Toga dana obišli smo grad, obavili šoping i prehodali gotovo 14 kilometara uz skoro 1.000 metara uspona. U smještaj smo se vratili iza 20 sati, taman na vrijeme za opuštanje uz bazen i saunu te odmor za subotnju turu.

Za subotu je prognoza bila nešto povoljnija – suho i sunčano vrijeme uz mogućnost kiše tek kasnije poslijepodne. Zato smo malo poranili pa smo već u 7:30 bili spremni za akciju.

Odredište su bili Lienzer Dolomiten.

Opet planinska cesta uz naplatu, opet 9 eura po vozilu. Pet minuta hoda od Dolomitenhütte nalazi se parkiralište gdje ostavljamo kombije i nastavljamo planinarski.

Dolomitenhütte je jedan od najprepoznatljivijih simbola ovog kraja. Smješten na stijeni iznad ponora, s ugodnim ambijentom i mnoštvom drvenih detalja, izgleda upravo onako kako zamišljamo tipičan alpski planinarski dom. Ispod doma nalaze se apartmani, a neki imaju staklene stijene na dvije strane pa je noćenje u takvom okruženju zasigurno poseban doživljaj.

Dolomitenhütte smo ostavili za povratak jer nas je čekao ozbiljan uspon prema Karlsbader Hütte.

Staza je, kako drugačije, strma. No strmim stazama usponi se brže svladavaju pa smo za manje od tri sata, uz nekoliko kraćih odmora, stigli do doma Karlsbader Hütte na 2.260 metara nadmorske visine.

Dom se nalazi uz ledenjačko jezero Laserzsee, okružen strmim, šiljatim vrhovima visine između 2.500 i 2.770 metara. Većina tih vrhova dostupna je samo iskusnim alpinistima.

Karlsbader Hütte odlična je baza za istraživanje cijelog područja. Mi smo zbog promjenjivog vremena i ostataka snijega na stazama odustali od uspona na neki od okolnih vrhova te prvo napravili zasluženu pauzu uz kavu i kolače. Nakon toga popeli smo se na obližnji vidikovac i fotografirali uz jezero.

Popodne je dobilo poseban ugođaj jer se povodom otvorenja sezone u domu pojavio lokalni glazbenik koji je svirao i pjevao lokalne hitove. Baš je pridonio dojmu prave alpske avanture.

Kako je prognoza za poslijepodne ipak najavljivala kišu, nismo mogli ostati do kraja zabave. Glazbenik nas je ispratio melodijama trube koje nam je odsvirao na odlasku. Eto, netko negdje doživi „trubače“.

Nedugo nakon polaska zaista je počela kiša, ali spremni kakvi jesmo, brzo smo navukli kabanice i nastavili prema dolini. Kiša je vrlo brzo prestala, a temperatura na nižim visinama bila je vrlo ugodna pa smo do Dolomitenhütte, smještenog na 1.600 metara, stigli ponovno u kratkim majicama.

Terasa doma okrenuta prema zapadu bila je idealno mjesto za uživanje u popodnevnom suncu.

Da alpski doživljaj bude potpun, imali smo priliku prisustvovati tradicionalnom vjenčanju koje se toga dana održavalo u domu. Mladići u kratkim hlačama, djevojke u jednostavnim dugim haljinama i planinski ambijent stvorili su prizor kao iz razglednice. Mladencima smo poželjeli puno sreće u braku, uhvatili jednu zajedničku fotografiju i zaključili subotnji izlet.

Večer smo proveli u smještaju uz opušteno druženje i pogled na vrhove Lienzer Dolomita kojima smo tog dana hodali.

U nedjelju rano ujutro odjavili smo se iz apartmana i krenuli na lagani izlet do izvora Drave. Nakon što smo nedavno na Podunavskom pješačkom putu obišli njezino ušće, iskoristili smo priliku posjetiti i njezin početak.

Izvor se nalazi u Italiji, u Dolomitima, u blizini gradića Innichen, udaljenog oko četrdeset minuta vožnje od Lienza.

Nakon toga krenuli smo prema Osijeku. Uz ručak u Sloveniji, kući smo sretno stigli oko 19 sati.

Tako je završila naša četverodnevna alpska avantura u Austriji. Uspjeli smo ostvariti većinu planiranog, a tek smo zagrebali po svemu što ovo područje nudi. Lienz je definitivno planinarski raj kojem ćemo se sigurno vratiti.

Za kraj, nekoliko iskustvenih savjeta za buduće izlete:

• Austrijska riječ za „točeno” je „točeno“, ali je važno pokazati rukom što želite.
• U restoranima ne vole kada gosti sami spajaju stolove – prepustite to osoblju.
• Nemojte se nikad, baš nikad skrivati iza kombija. Ni iza Porschea. Nije pristojno, pogotovo kad je okolo svuda šuma.
• Boce za bicikliste nisu povratna ambalaža niti su odbačene pa da ih uzmemo sebi.
• Nemojte pipati majice u planinarskom domu prije nego ih kupite. To može jako nasekirati sina od gazdarice.
• Na izlete nosite plastične vezice. Ne znate koliko je lako otkinuti branik. I duct tape. To već znamo od ranije.

 

lp, ič mit “Anton aus Tirol”, und “Schatzi, schenk mir ein Foto” galeriju s izleta.