Članovi Planinarskog društva Zanatlija od 8. do 10. svibnja prošli su treću dionicu Istarskog planinarskog puta, koja je obuhvatila dva potpuno različita, ali jednako dojmljiva krajolika – pitomu, šumovitu Ćićariju i kršku Učku.
Putovanje je započelo u petak u 14 sati polaskom iz Osijeka s dva kombija prema Brgudcu. Po dolasku smo, opremljeni velikim ruksacima za dvodnevni boravak, krenuli noćnim usponom prema planinarskoj kući Korita na 1010 metara nadmorske visine. Uz svjetlost naglavnih lampi svladali smo dva kilometra uspona kroz šumu, te stigli do kuće okružene netaknutom prirodom, gdje smo proveli dvije noći.
Subotnje je jutro započelo vrlo rano, već u šest sati, kada smo krenuli prema vrhovima Veliki Planik, Mali Planik i Ošalj, nastavljajući put prema Parku prirode Učka i planinarskom domu Poklon. Nakon kraćeg odmora, uz kavu i pivo, uslijedio je uspon na Vojak, najviši vrh Učke, visok 1396 metara. S vrha se pružao izniman panoramski pogled na Istru, Kvarnerski zaljev s otocima, planine Gorskog kotara, Velebit, Alpe, pa čak i na obrise Italije.
Nakon odmora na vrhu nastavili smo prema uređenom i obnovljenom Babinom skloništu, te se spustili u naselje Mala Učka, gdje su nas čekali kombiji koje su dovezli Darko i Mirela. Posebno je veselila činjenica da je Mirela prvi put vozila kombi i u tomu se izvrsno snašla! Povratkom u Brgudac uslijedio je još jedan uspon do kuće Korita, nakon cjelodnevnog hodanja dugog 23,5 kilometara, uz ukupno 1250 metara uspona i silaska, te 11 sati provedenih na stazi.
Unatoč fizičkom naporu, dan je ostao u posebnom sjećanju zbog ljepote prirode. Staze su bile prepune proljetnog cvijeća – božura i narcisa – a cijelim nas je putem pratio cvrkut ptica. Po povratku u kuću, osvježenje smo pronašli na izvoru vode koji izvire iznad Brgudca, ispod stijene Brajkov vrh i slijeva se niz sedam korita. Večer je završila uz topli gulaš s krumpirima i ugodnu atmosferu oko peći.
U nedjelju je uslijedio nastavak puta uz znatno lakše ruksake jer je bio organiziran prijevoz velike opreme. Manja se skupina usput popela na Županj vrh, nakon čega smo svi zajedno krenuli prema Brajkovu vrhu i vrhu Orljak. Završetak je dionice bio u Račjoj Vasi, gdje su nas dočekali kombiji koje su dovezli Darko i Saša, koji su se u međuvremenu također uspeli na Orljak. Toga smo dana prehodali 10 kilometara tijekom pet sati hoda, uz 290 metara uspona i 630 metara silaska.
Na povratku kući posjetili smo srednjovjekovni Roč, mjesto koje diše glagoljicom, poviješću i glazbom. Izlet je zaokružen zajedničkim druženjem u Ročkoj konobi, uz tradicionalnu, domaću istarsku kužinu i ugodan ugođaj.
U Osijek smo se vratili oko pola deset navečer, umorni, ali ispunjeni novim iskustvima, dojmovima i zadovoljstvom još jednom uspješno prijeđenom dionicom Istarskog planinarskog puta.
Brankica Matasović
