Baranjsku planinarsku obilaznicu tradicionalno hodamo u dvije skupine, jedna hoda čitavu stazu, a drugi otprilike pola. Zbog toga imamo i dva izvještaja, Goran piše dojmove s dulje staze, a Marijana za kraću.
U nedjelju 26. travnja u 07:00 sati iz Osijeka sa standardne lokacije autobus pun zaljubljenika u prirodu kreće prema kolijevci mog planinarstva – Baranjskoj planinarskoj obilaznici. Obilaznica na kojoj sam prije dvije godine upoznao ljubav prema planinarenju i gdje sam po prvi puta istinski upoznao dio povijesne i prirodne ljepote Baranje. Svaki dosadašnji povratak na obilaznicu ispunio me je lijepim iskustvima, a danas je bilo vrijeme za jedno sasvim novo – prolazak cijele obilaznice u komadu.
Na početnu stanicu planinarskog pohoda stižemo u 07:30 – Svetište Marije Lurdske kod Popovca, gdje katolički vjernici 15. kolovoza štuju Veliku Gospu. Slijedi grupno slikanje i podjela u dvije grupe. 27 entuzijasta željnih malo dužeg hoda, među kojima sam i ja, napušta sigurnost autobusa i počinje sa svojim pohodom prema cilju udaljenom 9 sati hoda. Drugi dio grupe autobusom nastavlja put prema Kotlini gdje počinje kraći dio staze prema konačnom odredištu na Gruntu u Batini.
Vedro nebo, sunčano vrijeme, lagani povjetarac i odlično raspoloženje u grupi nagovještava izlet bogat pozitivnim dojmovima vrijedan pamćenja. Od Svetišta Marije Lurdske prolazimo makadamskom cestom, potom kroz surduk do Goldberga (Zlatno brdo) podno kojega je pronađen žrtvenik rimskom bogu Dionizu – dokazu prisutnosti tisućljetne vinske tradicije. Nastavljamo kroz Pundrovačku dolinu prema odašiljaču Belje (najvišem antenskom stupu u Hrvatskoj), potom kroz Večku dolinu laganim usponom stižemo oko 10:00 sati do vrha Banskog brda – Kamenjak. Prolaskom kroz Pundrovačku i Večku dolinu kroz veseli žamor planinara čule su se i riječi hvale markacistima koji su nedavno pripremili stazu. Naročito su se čule riječi pohvale misterioznom koscu sa trimerom… Nastavljamo svoj put kroz Kaluđere i jedan od najatraktivnijih surduka Banskog brda do Studenca gdje nas je nakon 8 kilometara hoda u svojoj vikendici velikodušno ugostio član našeg društva i pružio mjesto za odmor i pripremio okrijepu. Sjedeći na klupi uživajući u pogledu i prvom sendviču pokušavam se prisjetiti svih lijepih doživljaja u prvih 8 kilometara kada mi se je učinilo da sam i prolaskom kroz Kaluđere čuo riječi pohvale misterioznom koscu sa trimerom…
Nakon odmora i okrijepe krećemo dalje prema Jablanima gdje nekoliko jelena iz obližnjeg šumarka zbunjeno promatra grupu planinara pitajući se „pa gdje će ovi, zar nije vrijeme ručka? A i dnevnik je na HRT-u“. Bilo kako bilo, idemo mi dalje. Prolazimo kroz Babinu stolicu dalje prema Čibogatu, Tavancu, potom Lipju do jednog od najljepših vidikovaca – Trojnaša. Putem do Trojnaša izohipse nisu gusto naslagane otvarajući predivne poglede na oranice i nasade marelica te Zmajevac – vinogradarsko središte Baranje. Dolaskom na Trojnaš slijedi pauza i uživanje u pogledu prema nepreglednim šumama ritova uz Dunav. Vedro vrijeme otvorilo nam je pogled i na Osijek i njegovu katedralu.
Slijedi zadnja etapa puta prolaskom kroz Mali Baratvud prema ulasku u Draž gdje silazimo sa ceste na nepreglednu livadu koja nas vodi do Karašice i podnožja našeg konačnog odredišta na Gruntu u Batini. Nakon 9 sati hoda i 28 kilometara niz padinu sa Grunta kroz krošnje drveća dopire do nas pjesma „The Final Countdown“ kojom nas grupa koja je hodala kraću stazu bodri i daje snage kako bi smo svladali završni uspon. Uspon na Grunt završava dočekom kojeg su za nas pripremili vodiči i planinari sa kraće staze. Glazba, vesela atmosfera, pečene kobasice, sljezovi kolačići i turska kava – okrijepa za dušu nakon dugog hoda. Izlet smo na kraju završili povratkom u Osijek oko 19:15 sati.
Nadam se da sam kroz ovaj kratki izvještaj uspio prenijeti barem dio dobre atmosfere koja nas je pratila kroz cijelu Baranjsku planinarsku obilaznicu.
Sve hvale našim vodičima, članovima Opće planinarske škole i ostalim planinarima bez kojih ovaj izlet ne bih imao ovako veliki i pozitivan utjecaj na mene.
I za kraj velike pohvale sekciji „Beta-blokatora“, osnovanoj unutar Opće planinarske škole 2026. koja se je hrabro odvažila na prolazak cijele Baranjske planinarske obilaznice. Stazu su svladali bez ikakvih problema, bez i jedne aritmije i uz samo nekoliko kapi znoja.
Goran Miljić
U organizaciji Planinarskog društva Zanatlija, dana 26. travnja 2026. godine, održan je izlet pod nazivom „Baranjska planinarska obilaznica“. Polazak autobusom iz Osijeka bio je u jutarnjim satima, u 7:00 sati, a za sudionike su bile organizirane dvije rute. Duža ruta od približno 28 kilometara te kraća ruta od približno 15 kilometara. Posebno nam je bilo drago što su nam se na ovom izletu pridružili i naši prijatelji – osam članova Planinarskog društva Visočica Visoko iz BiH, što je dodatno obogatilo druženje i pridonijelo odličnoj atmosferi tijekom cijelog dana.
Sudionici kraće rute svoje su pješačenje započeli na prijevoju iznad naselja Kotlina, odakle je krenula prava mala baranjska avantura. Prvi dio staze vodio je kroz napušteni vinograd i surduk prema kontrolnoj točki KT10, gdje su se mnogi složili da priroda u Baranji ima poseban šarm, čak i kada vas put vodi kroz teren koji izgleda kao kulisa za avanturistički film.
Ruta se potom nastavila preko proplanaka i oranica sve do novog drvenog vidikovca na Trojnašu, s kojeg se pružao prekrasan pogled na sve strane Baranje. Ondje je uslijedila zaslužena pauza za odmor, ručak i nezaobilazno fotografiranje prekrasnih baranjskih panorama.
Prije nastavka puta i spuštanja prema Karašici, planinari su imali posebno ugodno iznenađenje, svratili smo do vikendice jednog od članova društva, dr. Fijačka, koji nas je srdačno ugostio. Uz hladno pivo, grickalice i ugodno druženje, kratki predah bio je idealna prilika za obnoviti snagu i poslušati zanimljive priče o planinarskim pothvatima te samim počecima ove obilaznice.
Nakon toga nastavili smo spuštanje kroz surduk te stigli do livada uz Karašicu, koje su inače poznate po povremenim poplavama, no ovoga puta bile su potpuno prohodne zahvaljujući niskom vodostaju Dunava.
Pred sam kraj izleta čekao nas je završni uspon do Grunta, trenutak kada su se planinari podijelili u dvije skupine: oni mudriji (ili možda samo manje skloni adrenalinu) koji su odlučili do cilja stići cestom i oni hrabriji koji su krenuli zahtjevnijim putem. Skupina koja je odabrala težu varijantu najprije je hodala uz samu Karašicu prema podnožju završnog uspona, a upravo ondje dočekao nas je prizor koji se ne viđa svaki dan, nekoliko jelena kupalo se u Karašici i bezbrižno uživalo u vodi. Taj nesvakidašnji susret izazvao je oduševljenje među planinarima i dodatno uljepšao cijeli doživljaj.
Nakon tog lijepog trenutka uslijedio je završni uspon prema Gruntu, tijekom kojeg su planinari koristili grane, drveće i dozu upornosti kako bi savladali strmiji teren. Obje skupine uspješno su stigle do cilja, svaka sa svojim pričama za prepričavanje i ponekim blatnjavim tragom na obući kao dokazom male avanture.
Po dolasku na Grunt, dok smo čekali ekipu koja je odabrala dužu rutu, vrijeme smo iskoristili na najbolji mogući način – pripremili smo roštilj, pekli kobasice, odmarali se te uživali u prekrasnom pogledu i miru prirode. Uz dobru hranu, smijeh i zajedničko druženje, dan je zaokružen na najbolji mogući način.
Izlet je protekao sigurno, u vedrom raspoloženju i uz mnogo smijeha, a svi sudionici vratili su se bogatiji za još jedno lijepo planinarsko iskustvo, nova prijateljstva i uspomene iz srca Baranje.
Marijana Šterle
