Izvještaj s izleta na Ivanščicu, 24. i 25.1.2026

Ivanščica, najviša planina sjeverozapadne Hrvatske i krov Hrvatskog zagorja, sa svojim brojnim planinarskim stazama i objektima idealan je teren za planiranje prvog samostalnog izleta vodičice pripravnice. Kad se tome doda i noćenje u planinarskom domu na samom vrhu, dobije se kompletan paket izazova – od navigacije i tempa hodanja do logistike i organizacije grupe.

Vremenska prognoza nas je danima držala u neizvjesnosti: od najava ozbiljnih minusa i pola metra snijega do, na kraju, ipak pitomijih uvjeta s temperaturama oko nule i mogućim oborinama. Iskreno, potajno smo se nadali i malo romantike – večernjem snijegu na vrhu Ivanščice – ali planina je imala svoje planove.

Put od Osijeka do Lobora, početne i završne točke naše dvodnevne avanture, protekao je brzo i bez problema. Petnaest sudionika u dva kombija stiglo je na odredište oko 10 sati. Za izlet je trebalo ponijeti vreću za spavanje i dovoljno vode, a kad smo se konačno spakirali i krenuli, skupina je, s punim ruksacima, pomalo nalikovala migrantskoj povorci – srećom nismo bili na frekventnoj ruti pa nismo izazivali previše sumnje.

Dobro natovareni, da ne napišem pretovareni, odmah smo krenuli oštro uzbrdo cestom. Plan je predviđao oko 1000 metara uspona, a vrh je na 1060m, skoro da iz minusa krećemo 🙂

Do prvog “pit stopa”, planinarske kuće Majer, pratilo nas je sunce i lijepi pogledi prema jugu i Medvednici. Iako se hodalo cestom, čaj i kava su itekako godili. Negdje oko Majera vrijeme se počelo kvariti, a dok smo strmim usponom stigli do Oštrcgrada, sunca više nije bilo. Oštrcgrad je HPO točka i vrijedilo se malo pomučiti za uspon.

Nakon toga slijedi dugotrajan, konstantan uspon hrptom preko vrha Belige. Kako smo dobivali na visini, tako je i snijega bilo sve više. Bio je relativno tvrd i ugažen, ali je osjetno otežavao hodanje. Taj dio puta kao da nije imao kraja. Pred sam vrh počela je padati i kiša, pa smo tako, po snijegu dolje i kiši gore, oko 16 sati stigli do Planinarskog doma Pasarićeva kuća.

U domu nas je dočekala toplina, kaljeva peć i vješalice oko nje – idealno za brzo sušenje mokre odjeće i gojzerica. Dom je odlično opskrbljen jelom i pićem, a večeru smo ranije dogovorili pa je svatko mogao birati. Sve je bilo jako fino. No, prava zvijezda večeri – i cijelog izleta – bili su famozni jezici na meniju, posluženi iz banjice. Ful retro.

U grupi su bile i tri vegetarijanke koje su se hrabro odupirale nagovaranju na degustaciju, dok su neki drugi velikodušno nudili još jedan “specijalitet kuće” – jezikovu juhu. Ne znamo je li i ona bila iz iste banjice.

Nakon večere bilo je prerano za spavanje pa smo dugu zimsku večer kratili društvenim igrama uz toplu peć. Igralo se na principu meme kartica – slika, kartice i sudac koji bira pobjednika. Kartice su bile… raznolike, da tako kažemo, a Drago je, pozivajući se na “početničku sreću”, uvjerljivo pobijedio.

Na počinak smo otišli prije 23 sata. Budući da je polazak bio tek u 8 ujutro, svi smo se dobro naspavali u zajedničkom ležištu. Bilo je toplo, ugodno i – gotovo nevjerojatno – bez hrkanja.

Kiša je u nedjelju počela padati malo prije osam sati. Kad je prestala? Ne znamo – jer nije. Za povratak je vodičica odabrala nešto dulju rutu preko Belecgrada do Majera, a zatim istim putem natrag do Lobora. Nakon dugog i strmog spusta po snijegu, blatu i kiši, uslijedio je jednako dugačak i strm uspon do planinarske kuće Majer. Već dobrano mokri, ili barem kondenzirani ispod kabanica, zabavljali smo se nesvakidašnjim prizorima “isparavanja” uz toplu peć u kući.

Silazak do Lobora više nije bio zahtjevan. Po dolasku do kombija uslijedilo je potpuno presvlačenje u suho, toplo i čisto, nakon čega smo se zaputili natrag prema Osijeku.

Ivanščica je sjajna planina i ovaj izlet svakako treba ponoviti po ljepšem vremenu. Odličan raspored i opremljenost planinarskih kuća na stazi pomalo su neuobičajeni za naše krajeve – na Papuku ili Krndiji, primjerice, teško ćete se najesti i napiti ako sve ne ponesete sa sobom.

Vodičica je izuzetno uspješno svladala organizaciju i vođenje svog prvog samostalnog izleta. Mentor IŠ i ostatak stručnog tima nisu imali primjedbi niti potrebe za intervencijom. Izlet je protekao sigurno, organizirano i u dobrom raspoloženju. Svaka čast – pet plus!

A ako vam se prethodni odlomak  čini pretenciozan, nije. Neka jezikova juha ostane samo interna fora s izleta.

lp,ič.