Kraj godine, odnosno zadnja nedjelja u kalendarskoj godini, redovito je – ako vrijeme dozvoli – rezervirana za naš tradicionalni Zimski uspon na vrh Papuka. Kad se nešto održi jedanaest puta zaredom, onda s punim pravom nosi epitet tradicije, pogotovo u današnje vrijeme hiperprodukcije „tradicionalnih“ pohoda.

Naš zimski uspon zimski je u kalendarskom, a ne u vodičkom smislu – iako zna biti snijega, do sada još nismo morali posezati za derezama i cepinima. No zato ima sve ono što jedan pravi planinarski klasik treba imati: dobru stazu, odlično društvo, malo hladnoće, puno smijeha i pregršt lijepih običaja.

U tradiciju Zimskog uspona na vrh Papuka već su se odavno upisale i neke posebnosti. Prije svega običaj da se predsjednik društva prerušava u djeda Božićnjaka i na vrhu dočekuje planinare dijeleći slatkiše. Kad se svi okupe, otvara se šampanjac i nazdravlja se protekloj i budućoj planinarskoj godini, a nakon silaska slijedi zajednički ručak i druženje.

Zimski uspon na vrh Papuka samo je jedan u nizu naših tradicionalnih izleta – uz Zimbu, Podunavski pješački put, Planinarske divane, Baranjsku planinarsku obilaznicu i Planinarsku obilaznicu dr. Andrije Štampara. Godina u kojoj smo održali izbornu skupštinu i nakon dugo vremena izabrali novog predsjednika bila je godina promjena, ali i potvrde snage našeg društva. Ovaj jedanaesti Zimski uspon na vrh Papuka najbolja je potvrda da se tradicija nastavlja jednako snažno i s novim vodstvom te da su zajedništvo i dobar duh društva ostali njegovi najčvršći temelji.

Na izlet smo krenuli rano ujutro autobusom iz Osijeka. Slijedila je već dobro poznata pauza u Našicama za kavu i pecivo, gdje su nam se priključili Petrovići, glavni vodiči ovog izleta. Ove godine odabrana je ruta iz Gornjih Vrhovaca grebenom Krečane – zanimljiva i lagana staza bez velikih uspona, idealna za zimski pohod.

Na stazi nas je bilo više od 50, jer su se neki sudionici pridružili i vlastitim automobilima. Vrijeme je bilo pravo zimsko – lagani minus, uglavnom vedro, mjestimice vjetrovito. Vrh Papuka, odnosno poznata Zen-klupica, nalazi se na južnoj padini zaštićenoj od hladnog sjeverca pa smo se posebno veselili pauzi na vrhu.

Ondje nas je dočekala vesela požeška ekipa, a kako tradicija nalaže – slijedili su slatkiši, šampanjac i zajedničko fotografiranje prije povratka istim putem. Već lagano promrzlima posebno je godila vožnja toplim autobusom prema Čačincima, gdje nas je čekala jednako jaka ekipa gastro-sekcije.

Glavna kuharica Jela pobrinula se za vrhunski ručak – na meniju je bio poznati „iš-fiš“ pileći paprikaš s domaćim tijestom i salatom od svježeg kupusa. Tražila se porcija više, ali srećom bilo je dovoljno i za ponijeti kući. Kolači su ovaj put izostali, no Biljana je čula pa u Našicama ispekla dvije gužvare – taman koliko treba za zasladiti se.

Vrijednu ekipu koja nas je dočekala i nahranila činili su: Jela, Tea, Silvija, Krešo, Zorica i Zdravko.

Nakon večere uslijedio je i mali službeni dio – predsjednik je održao posljednji službeni govor u 2025. godini, a podijeljena su i priznanja onima koji nisu bili na Planinarskim divanima.

Sve u svemu, još jedan tradicionalno uspješan izlet za kraj jedne uspješne planinarske godine.
Zimski uspon na vrh Papuka još je jednom pokazao zašto je jedan od omiljenih izleta našeg društva – zbog planine, ljudi, običaja i osjećaja zajedništva koji se iz godine u godinu ne mijenja.

 

lp,ič.