Izlet smo započeli nedaleko Novog Zvečeva. Kombi smo ostavili na parkiralištu i krenuli šumskim putem uz potok Krajčinovicu prema Vražjem mlinu.
Nakon kraćeg hoda dolazimo do lokacije na kojoj se nalaze ostaci spomenika “Glasu Slavonije”, djela Antuna Pejića. Nekada su na kvadratičnom postolju stajale dvije okomite ploče u obliku novina. Na spomeniku je pisalo:
“GLAS SLAVONIJE”
GLAS JEDINSTVENE NARODNOOSLOBODILAČKE FRONTE U SLAVONIJI
AGITPROP OBLASNOG KOMITETA KPH ZA SLAVONIJU
“Glas Slavonije” bio je glasilo JNOF-a za Slavoniju, a od rujna 1943. tiskan je na Ravnoj gori. U kući Miška Supana nalazila se Tehnika Agitpropa Povjereništva CK KPH za Slavoniju, gdje su prvi put u Slavoniji umnožene i slike Tita.
Nažalost spomenik je danas porušen i gotovo potpuno uništen i vidljivo je i da ga nitko ne održava.
Nastavljamo dalje cestom uz Krajčinovicu i spuštamo se do samog potoka. Na nekoliko mjesta trebalo je prijeći preko potoka, pa je taj dio puta bio malo zanimljiviji nego obično hodanje šumskim putem. Vode je bilo dosta i već se po zvuku moglo čuti da se približavamo Vražjem mlinu.
Na Vražjem mlinu ovaj put nismo ostali razočarani. Vode je bilo dovoljno, slap je lijepo radio, a kameno korito i brzaci stvarno su vrijedili dolaska. Tu smo se malo zadržali, pogledali slap i nastavili dalje. Kod prelaska preko potoka samo jedna planinarka uspjela završiti u vodi. 🙂
Od Vražjeg mlina počinje uspon šumskim putevima prema Bistrici. Nakon vode na Krajčinovici očekivali smo da će je biti i na slapovima Bistrice, ali tamo nas je dočekalo gotovo suho korito. Slapova praktički nije bilo. Napravili smo kratku pauzu i krenuli dalje prema grebenu Ravne gore.
Sljedeći cilj bilo je Partizansko groblje na Ravnoj gori. Do njega smo stigli nakon uspona kroz šumu i tamo napravili dužu pauzu, oko 40 minuta. Sjelo se, izvadio ručak iz ruksaka i malo odmorilo prije povratka.
Krenuli smo kružno, drugom padinom Ravne gore, ponovno šumskim putevima prema parkiralištu gdje nas je čekao kombi.
Zanimljivo je da smo gotovo cijeli izlet proveli na nemarkiranim šumskim putevima. Nije bilo klasičnog praćenja planinarskih markacija od početka do kraja, pa je i sama tura zbog toga bila malo drugačija.
Na kraju smo napravili lijep krug preko Vražjeg mlina, Bistrice i Ravne gore i vratili se na isto mjesto s kojega smo nekoliko sati ranije krenuli.
