Prokletije: Maja e Rosit i Karanfili
Grupa od osam planinara, u dva osobna automobila zaputila se prema Nacionalnom parku Prokletije u srijedu 13.08. u 7h. Put nas je vodio preko Srbije, gdje smo imali malo dužu pauzu za ručak u restoranu Čakmara. Osoblje, porcije i cijene su nas oduševile, a planove da na istom mjestu stanemo u povratku zabetonirala su dva tanjura slastica na račun kuće i vrećica peciva za ponijeti.
U večernjim satima stigli smo u Soulrest EkoResort – Mehov Konak, gdje su nas dočekali ugodni prostori i mirna atmosfera. Nakon što smo se smjestili u sobe i proveli nekoliko trenutaka u opuštenom druženju, odlučili smo se povući na zasluženi odmor.
Drugi dan našeg izleta bio je namjenjen osvajanju Maja e Rosit (2525m). Polazak je bio u 5h, nakon kratke vožnje terenskim vozilima stigli smo na početak naše staze, Karaula Zastan (1347m).
Planirana ruta je bila kružna, strmim padinama do Rosnog vrha, pa od sedla Qafa Shelegeve prema Valboni, te se albanskom stranom vratiti prema polaznoj točki. Svakim osvojenim metrom kroz šumu, preko travnatih padina i kamenitih litica se otvarao pogled na “proklete” vrhove Albanskih alpi. Dolaskom na sami vrh imamo pogled na ostale vrhove Crne gore, Albanije i Kosova, ističu se Maja e Jezerec, Maja Kolata, Komovi, te drugi divovi Prokletija.
Pri kraju rute prolazili smo pored Buni i jezerce, jezero u Albaniji, gdje su se neki od planinara odlučili rashladiti prije završetka staze.
Cijeli uspon i silazak sa pauzama za uživanje, fotografiranje, hidrataciju i objedovanje je trajao malo više od 11h, napravili smo 1628m uspona i sa umornim nogama, ali okrijepljenim duhom vratili se u naš smještaj na potreban odmor, željno iščekujući treći dan našeg izleta.
Polazak iz smještaja treći dan našeg izleta je bio u 7h, plan je bio osvojiti Hridski krš (2358m), Krš Bogićevica(2374m) i potom okrijepu za tijelo potražiti u Hridskom jezeru (1970m). Staza nam je kretala iz Bajrovića katun, 4km do Hridskog jezera, gdje smo proučili najbolje lokacije za ulazak u vodu koja, ako je vjerovati legendama, donosi sreću, zdravlje, ljepotu i unutrašnji mir.
Dvoje planinara smo ostavila kod planinarskog skloništa iznad jezera, da čuvaju grmove borovnica, kako bi mogli zasladiti silazak sa krševa. Kao i prethodni dan usponi otvaraju poglede koji kao da su nacrtani i nestvarni, iako je uspon/silazak bio mrvicu tehnički zahtjevan za neke (samo mene), svaka kapljica znoja se isplatila. Naših dvoje planinara nas je dočekalo sa svojim iskustvima i potom napokon dolazi pauza za kupanje koja donosi unutarnji mir, a zadnja 4km kroz šumu prema autima obećavaju gastro trenutke jer grmovi borovnica i malina prate planinare cijelim putem natrag u Bajrovića katun. Osim slatkih pauza na stazi, konkretniju hranu smo potražili u Samelovoj kolibi, gdje su svi bili zadovoljni sa naručenim, porcije su bile izdažne i rakija je bila pitka, napomena za one koji planiraju da im tamo bude kraj staze – NARUČITE HRANU U POLASKU 🙂
Dan u planinama završavamo sa nepunih 16km, 1225m uspona u 10h hoda.
Posljedni dan planinarenja se možda najviše i isčekivao, uspon na Sjeverni Karanfil (2460m), kružna staza koja kreće i završava u dolini Grebaja. Uspon ide Šekijevom stazom, gdje kao i prvi dan kako bježimo šumi otvaramo vidike koji oduzimaju dah, dolaskom do Krošnjinog prolaza ulazimo u drugu dimenziju Prokletija, preko nekoliko metara sajli, strmih padina, stazica sa kamenčićima koje vode u visine dolazimo na vrh i uživamo u pogledu na Veliki vrh i Južni vrh (Zlovrh), ostala dva vrha Karanfila. Neki planinari gledaju na već osvojene vrhove Prokletija, dok drugi kuju planove i pokazuju vrhove koji su u planu za iduću godinu.
Dio silaska nam se ponavlja, ubrzo nakon Krošnjinog prolaza skrećemo desno prema Mačjem poljubcu (Šuplja vrata). Izdaleka uspon izgleda kao da ide preko divne zelene livade, ali ne, stazica završava u procjepu u stijeni, na koju se u nebesa “vuče” sajla preko koje izlazimo s druge strane Mačjeg poljubca, za nagradu dobivamo uramljeni vidikovac.
Spust se nastavlja preko sipara i krupnog kamenja do šume i mekane staze, kako smo prvih dana planinarenja okrijepu pronašli u jezerima, tako se tražilo od vodiča da omogući i treći dan kupanje, nebo je izišlo u susret i poslalo kišu 🙂 koja nas je oprala na putu prema dolje.
Dan završava za neke povratkom u smještaj, a za druge avanturom, u potrazi za hranom.
Prehodali smo oko 10km i 1305m uspona u nešto malo više od 11h.
Prokletije koje se prostiru preko tri đržave su najimpresivniji planinarski lanac na Balkanu, divlja i netaknuta priroda, guste šume, jezera na visinama i panoramski vrhovi, sve to ima poseban zov za planinare. Vratit ćemo se sigurno.
Ana Barić
