Ljubavna staza, staza Kamenitih stupi, Rijeka – Trsat
Iz pera planinarke Ivane Dolaček..
Produljeni prvomajski vikend, 18 planinara PD „Zanatlija“ provelo je u Kvarnerskom zaljevu. Ugovoreni polazak sa već kultnog mjesta, bio je planiran za 6:00 sati. No čini se da je ekipa Zanatlija koja je putovala za Vlašić već u startu mirisala na janjetinu jer su nam nedostajale dvije planinarke koje su se udobno smjestile u njihovom autobusu. Nakon drugog prebrojavanja te molitve za lijepo vrijeme i sretan put krenuli smo prema Crikvenici gdje nas je čekao smještaj u Hostelu Stoimena. Kada se spomene Crikvenica prve asocijacije vjerojatno su plaža i more, no ono što smo tijekom ovoga izleta naučili je da Crikvenica ima vrlo razgranatu mrežu planinarskih staza. Tako smo se nakon okrijepe, za koju su se pobrinule vodičica Ljiljana (kojoj su kiflice sjajno ispale), Tihana i Đurđa, uputili na jednu njih. Radi se o stazi naziva Ljubavna cestica. Staza je izgrađena 30-ih godina 20. stoljeća, a kako su je često posjećivali zaljubljeni parovi, što domaći, što turisti, dobila je naziv Ljubavna cestica. Tko je točno projektirao ovu lijepu stazu, danas se, nažalost, sa sigurnošću ne može utvrditi. Pretpostavlja se da je ona djelo poznatih šumskih stručnjaka – Alfonsa Kaudersa i Ante Premužića. Na stazu je moguće ući sa nekoliko ulaza, a prva postaja bila nam je gradina Badanj – najstariji spomenik srednjovjekovnog graditeljstva u Vinodolu. Tek sada, pišući ovo izvješće, doznala sam da se uz Badanj veže legenda o zakopanom blagu kojeg čuva zmija. E da smo to znali prije…Put nas je vodio dalje do vidikovca s kojeg se pružao fantastičan pogled na crikveničko zaleđe i Tribaljsko jezero u daljini. Za to vrijeme nosnice nam ispunjava miris kadulje, smilja i ostalog mediteranskog bilja, do ušiju nam dopire zvuk svatovske pjesme (nikako da utvrdimo iz kojeg mjesta dolazi da im se pridružimo), a odozgo na nas paze paraglajderi. Staza tada zalazi u šumu nakon koje slijedi uspon do Kavranove stene koja se nalazi na 301 metar nadmorske visine i pruža predivan pogled na crikveničku rivijeru, ali i na susjedni otok Krk. Puni dojmova vraćamo se u hostel. Ostatak večeri neki su iskoristili za šetnju do Selca, neki do Crikvenice a neki su jedva smogli snage popeti se do svog kreveta na kat. Slijedeći dan bio je rezerviran za Stazu kamenih stupi kroz koju su nas provele sjajne vodičice Dorica i Hana. Staza Kamenih stupi počinje i završava u centru Grižana. I gle čuda! Nailazimo na kuću s natpisom „Dobro došli!“ i povezujemo Grižane sa svatovima od prethodnog dana. I taj smo misterij riješili pa u miru krećemo na našu stazu. Dakle, Staza kamenih stupi je „oživljeni“ stari put kroz brdo Klamarušu koji je u minulim vremenima korišten kako bi stanovnici (čitaj žene) nosili grožđe, smokve, trešnje i sol na područje Gorskog kotara te ih zamijenili za žito, krumpir i grah. Staza je duga oko 10-ak kilometara, savladava 380 m visinske razlike, a na njoj se nalazi preko 1.300 isklesanih ili u stijene ugrađenih kamenih stepenica (stupi). Jedan dio staze prolazi i kroz selo Gobići, rodno mjesto proslavljenog hrvatskog slikara Julija Klovića. Hodajući (ili penjući se) stazom nailazili smo na povijesne spomenike većinom vezane uz Frankopane, obrambene gradine, sakralna zdanja, prekrasne vidikovce, prirodne ljepote, špilje te se upoznali se sa pojmom geocaching (međunarodna igra traženja skrivenog blaga pomoću GPS tehnologije). Moram spomenuti i dio puta na kojem smo se osjećali kao na ferati. Jedna ferata je vodila do gornje špilje (u kojoj su vjerojatno čuvali neke zalihe hrane) , u koju su se popeli samo oni najhrabriji, i s koje se pruža fantastičan pogleda na cijeli kraj. U špilji je je bila jedna točka geocachinga, koju je naša vodičica Hana tražila, a uz pomoć naših Ivana i Vlade, uspješno i pronađena. U 14.30 sišli smo sa posljednje stube te se oprostili od naših vodičica. Oči su nam malo zasuzile kada smo vidjeli što se ekipi sa Vlašića sprema za večeru, no na to smo brzo zaboravili jer su se i naši domaćini izuzetno potrudili i pripremili nam odličnu i obilnu večeru i desert poslije koje je uslijedila šetnja Crikvenicom. 1. svibnja bio je rezerviran za posjet najstarijem marjanskom svetištu u Hrvatskoj – Trsatu. Samo za hodočasničku sekciju sv. Josipa Radnika koja djeluje u sklopu PD“Zanatlija“ održana je misa u crkvi Blažene Djevice Marije tijekom koje smo doznali više o povijesti trsatskog brda i same crkve. Osobno me se posebno dojmila Kapela zavjetnih darova koja je svjedočanstvo čudesnih moći i zahvalnosti Majci Božjoj Trsatskoj. Nakon posjeta svetištu uslijedila je šetnja Rijekom pa povratak kući. Nevjerojatno je kako smo od onih silnih prognoza o kiši, u stvari, imali prekrasno vrijeme koje smo uspjeli iskoristiti za sunčanje, točanje nogu u moru, a oni hrabriji (i malobrojniji) čak i za kupanje. Zahvaljujem našoj sunčanoj Ljilji na sjajno osmišljenom planinarskom izletu. Osim u ulozi vodiča jako se dobro snašla i kao navigator vozaču koji, koliko god se trudio, nije uspio ohladiti vrelu atmosferu tijekom putovanja. Sjajno ozračje i sjajni ljudi učinili su ovaj izlet nezaboravnim. Osim planinarenja bilo je tu drame, poziranja, chilanja, šopingholiranja, šuškanja da neko uskoro ide u mirovinu, do hrkanja koje probija zvučni zid. I što na kraju reći nego ponovilo se!
Ivana Dolaček
