Krenuli smo s nekoliko minuta zakašnjenja, s poznatog odredišta, i uputili se put Svilaja, za Bosnu ponosnu. Iako nas je većinu puta pratila kiša, i grmljavina, atmosfera u busu bila je na visokoj razini. Uz  još vruće kiflice s kobasom i sirom, štrudle od sira, i jabuka s orasima, Mirkov zvučnik, i Damirovu play listu bilo je pjesme, i plesa pa nam je put od osam sati brzo prošao. Stigli u Međugorje oko 23.30.,smjestili se u sobe, i požurili sa spavanjem, jer brzo će jutro. I istina, jutro je došlo prebrzo! Pogled kroz prozor prema Križevcu, pomislili smo… Bože podari nam jedan divan dan. Sunce se sramežljivo navirivalo kroz oblake kad smo krenuli prema Čvrsnici koja je bila dostojna zamjena za Velež, koji je u ovo kišno vrijeme nezgodan za planinarenje. Došli smo do Dive Grabovčeve, našeg polazišta na stazu kojom će nas voditi lokalni vodič Josip. Prekrasnom šumskom stazom, uz kraća odmaranja na izvorima s hladnom pitkom vodom, i oko tri sata hoda stigli smo do vrha, do planinarske kuće Žljeb 1090 m/nv, na trenutak odmorili, i uputili se do vidikovca na na Žlijebu 1118mnv. Na trenutak nam je zastao dah od ljepote, ali već drugi tren proradile su emocije i morali smo zapjevati: “Dođi da vidiš, dođi da se diviš i poželjet ćeš ovdje da živiš.”… proradili su geni kameni . Nadivili se, spustili s planine, i krenuli za Mostar. Prošli smo čaršijom, onom istom kojom je prošla, i Suljagina Fata, ali na sreću svi dućani širom otvoreni. Nekoliko fotkica na mostu, pod mostom pa na ručak, isprobati neki specijalitet, ćevape, i Mostarski mješanac, zalili Žilavkom i Blatinom, a za desert baklava s pistacijama. Na povratku u Međugorje dočekao nas burek s mesom, pre fina sirnica iz lokalne pitare. Slobodno vrijeme do povečerja proveli smo po vlastitim željama, netko uz vaterpolo, netko meditirajući, a neki u šetnji svetištem:” Hvala ti Bože za ovaj divan dan“! Dogovor za sutra, i spavanje. Buđenje u osvit zore, jutarnja misa, križni put do Križevca, pozitivan umor, i srca puna milosti.

Polazak oko podneva put Blagaja na izvor rijeke Bune. Podno strme litice izvire bistra, i hladna Buna. Slapovima, i brzacima, kroz stjenovito korito spušta se ona do Blagaja, i dalje sve do Neretve. Ali od gledanja nismo siti, treba opet jesti, piti, pa smo sjeli na obližnju terasu. Pastrva na blagajski s vrhnjem, šljivama, i povrćem, miješano meso, teletina, tufahije, i baklave, iznova su oduševili naša izbirljiva nepca, i utažila glad. Ali sve što je lijepo kratko traje pa se tako približio, i povratak kući . Sjedamo u autobus. Ubrzo je sve utihnulo, mir, i tišina (istina kratko traje), ali i potreba da se zahvalimo Bogu, i našoj Međugorskoj majci na uslišanim molitvama, jer prognoza je bila za sva tri dana, a nas je obasjavalo sunce.  Uz pjesmu, i ples ( busu) stižemo u Osijek oko 22. sata.