Zbog velikih vrućina i godišnjih odmora, te zatišja oko dolazaka na sastanke utorkom, isti se otkazuju do 17.8.2021.g.
Ukoliko se želite prijaviti za neki izlet kontaktirajte direktno navedenog vodiča.
Autor: Jela Knežević
U petak popodne 9. srpnja 2021., na osječkoj temperaturi od 38 stupnjeva Celzijevih, „Zanatlije“ su krenule put Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, na izlet po planu za ovu godinu. Dva puna kombija planinara, plus dvije planinarke u autu, nas 20, dobrano se skuhalo i istopilo dok smo ukrcali svoje „pinklove“ i krenuli put juga. Izbjegavali smo autocestu, kako bismo što bolje upoznali Lijepu našu, a panoramski pogledi na prirodu i brojna naselja bili su gratis, kao i par sati više putovanja. No u dobrom društvu sve je dobro pa još za dana stižemo u Planinarski dom Zavižan na južnoj padini Vučjaka koji je na 1645 m n/v i na cca 20 Celzijevaca manje od Osijeka. Dočekale su nas naše dvije planinarke došle s mora, blago njima. Pogled koji se s terase pruža prema moru kontinentalce uvijek fascinira, ali smo svejedno, šokirani svježinom, nakon početnog oduševljenja ušli u iznimno čist i održavan dom. U kojem je i meteorološka stanica (znate ono iz dnevnika, temperatura na Zavižanu je…) pa možda i zato. Hladnog Velebitskog crnog u domu ima dovoljno, svakome krevet u „skupnom ležišću“ i što ti više treba nakon napornog radnog dana i puta.
Ujutro nas je dočekalo 14 stupnjeva pa je trebalo brzo razviti radnu temperaturu. Za tempo su se pobrinuli naši ambiciozni vodiči, jer puno nas vrhova čeka po planu, ali i onih koji su gratis. Iako smo imali našu glavnu vodičicu, vodiči su se u dva dana smjenjivali naprijed, u sredini i otraga. Svi su radili dobar posao, nabijali tempo i brinuli o cijeloj grupi. Uočili smo da „metle“ kad dođu naprijed ubrzaju tempo, ne mo’š ih stići. No moram s veseljem primijetiti da „zanatlijski“ vodiči pred nas stavljaju ozbiljne zadatke, hodanja nisu ispod 10 sati, a staze su sve zahtjevnije… Bravo za nas. Gdje će nam biti kraj ako ovako nastavimo…
U subotu, 21.08.2021. godine organiziramo radnu akciju uređenja planinarskih putova na trasi Planinarske obilaznice dr. Andrija Štampar (Brodski Drenovac), radi održavanja I. memorijalnog pohoda Planinarskom obilaznicom dr. Andrija Štampar, planiranog za 04. rujan 2021. godine.
Mole se svi koji su voljni pomoći i sudjelovati u radnoj akciji uređenja trase, da svoj dolazak najave Vladimiru Pavičiću na mob. 091 22 71 789 ili na e-adresu: pavicic.vladimir@gmail.com, radi organizacije prijevoza i zajedničkog ručka nakon radne akcije (o trošku Društva).
Izet na Bijele stijene, Vihoraški put i Samarske stijene
U petak poslijepodne 25. lipnja 2021. omanja grupica planinara iz PD Zanatlija i HPD Bršljan-Jankovac, željnih zahtjevnijih fizičkih i tehničkih napora, krenula je kombijem put Primorsko-goranske županije, na planirani izlet na Bijele stijene, Vihoraški put i Samarske stijene na kojima imamo dvije KT HPO-a. Na prijedlog našeg tolerantnog vodiča, dogovor je da ćemo drugi dan planirati neku lakšu turu, očekujući umor nakon zahtjevne staze u subotu. Pa se spominjao Klek, Bjelolasica, Burni Bitoraj… No o tom po tom.
Pomalo znatiželjni, pomalo uzbuđeni i pomalo nestrpljivi uputili smo se na naš prvi planinarski izlet. Krenuli smo od kuće već prije 5 kako bismo u dogovoreno vrijeme stigli kod našeg vozača Dragoljuba. Prilikom dolaska u Osijek na dogovoreno mjesto polaska počela su nam se ukazivati poneka poznata lica. U 6 sati krećemo iz Osijeka put Delnica.
Na odredište smo stigli oko 14 sati. Smjestili smo se u Planinarski dom Hajdova hiža u središtu Delnica. Imali smo početničku sreću i dobili sobu samo za nas.
Po planu izleta za ovu godinu, u petak 21. svibnja 2021. u poslijepodnevnim satima, tri kombija puna „Zanatlija“ uputila su se na izlet na izazovni Mosor. Stranica Hrvatska puna života (https://croatia.hr/hr-HR/dozivljaji/aktivni-odmor/setanje-i-planinarenje/mosor) Mosor naziva „moćnim draguljem krša nadomak Splita“ te između ostalog kaže: „Mosor je visoka krševita planina koja dominira prostorom između Splita i Omiša. Od Kozjaka je odijeljena duboko usječenim grlom Klis, a na jugoistoku se pruža do rijeke Cetine. Najviši vrh Veliki Kabal visok je 1339 metara, a ukupna dužina cijele planine je 25 km. Glavnu okosnicu čini izrazit stjenovit hrbat, bijel od golog vapnenačkog kamena, s kojeg se na obje strane spuštaju strme stjenovite padine. Sjevernu padinu odlikuju brojne škrape, duboke vrtače i krške jame, posebno oko izdvojenog vrha Jabukovca, a južnu padinu terasaste udoline. Zapadni dio Mosora čini dio grebena koji se proteže od Klisa do Ljubljanskog prijevoja, a najviši na tom dijelu su vrhovi Debelo brdo, Plišivac i Kunjevod. Središnji, najviši i najposjećivaniji dio Mosora je područje oko istaknutoga grebena na kojem se ističu vrhovi Ljubljan i Veliki Kabal. Istočni Mosor pruža se od prijevoja Ljuto kame sve do rijeke Cetine, a na njemu se nižu vrhovi Botajna, Sveti Jure (Kozik) i Lišnica.“. Da znamo kuda idemo i gdje smo bili.
Ekipa već dobro uhodana, s nekoliko hrabrih novih članova (kažu kod nas – prvo pa muško, nije im bilo lako). Mosor je Slavoncima jednako daleko, svejedno idemo li autoputom ili preko Bosne pa se odlučujemo za jeftiniju varijantu. Taman uštedimo za noćenje. Nije to sveukupno puno novaca za trodnevni doživljaj, no većina nas putuje više puta mjesečno pa se nakupi troškova… Kroz Bosnu uobičajene gužve na cesti i upiti na granicama kuda ćemo, naš vozač uspješno šarmira državne službenike/ce s obje strane granice pa nas puštaju bez zadržavanja… Važno je da smo u tranzitu i da se ne zaustavljamo, iako nas je većina cijepljena ili je nedavno preboljela beštiju. Prošli smo susjednu nam državu u tih famoznih 12 sati (nemojte nikome reći da smo se ipak morali zaustaviti koji put na minutu).
Ako vas zanima gdje su „Zanatlije“ putovale prošli vikend, odat ćemo vam tajnu: bili smo u Toskani. Pa kako preko granice u vrijeme korone? Lijepo, jer smo putovali samo preko onih županijskih. Bili smo, naime, u hrvatskoj Toskani, meni ljepšoj nego onoj pravoj. U Hrvatskom zagorju.
I tako smo se mi lijepo već u petak popodne smjestili u dva kombija, kao i uvijek natrpana potrebnim i nepotrebnim stvarima čime vozače stavljamo na muke zbog guranja 50 „kubika“ stvari u 30 „kubika“ prostora. U omjeru 1:2 u korist žena, kako to već kod planinara najčešće ide (kao što je poznato, žene su sportskiji tipovi od muških). Sunčan dan, kao stvoren za polazak na izlet, a vrijeme nas je poslužilo cijeli vikend i to u slalomu sunce – kiša, srećom s kišom po noći, a suncem po danu. Glazba je odmah bila birana, neće tamo nama neke radio stanice i napunjeni USB-ovi određivat’ šta ćemo slušat’. Vremena je bilo za slušanje, jer smo zaobišli dosadni auto-put i išli okolo. A svi znamo da je preko preče, naokolo bliže.
Subota 17.04.2021. u 7,30 krenuli smo kombijem i osobnim automobilima na izlet u Baranju. Nije nas čekao dugi put, preko Bilja i Karanca došli smo na poznato polazno mjesto planinarskog hodanja tzv. vidikovca Belje koji je ujedno i jedna od polaznih točaka Baranjske planinarske obilaznice.
Planinarski izlet Hodanje Baranjom upriličen je u sklopu jedinstvenih događanja toga dana kao dio obilježavanja i zvaničnog promoviranja 50-te godišnjice PD Zanatlija i Baranjske planinarske obilaznice pred svim relevantnim čimbenicima i predstavnicima naše Županije.
Dana 25. travnja 2021. godine održavamo tradicionalni pohod “Podunavski pješački put”, od Aljmaša do Erduta.
Nakon pozdravne riječi domaćina, na hodanje se kreće iz centra Aljmaša, u 10,30 sati, sukladno ograničenjima okupljanja većeg broja ljudi i u skladu s trenutno važećim mjerama Civilnog stožera. Po dolasku u Erdut, sudionicima će se izvršiti ovjeravanje dnevnika i dodjela zahvalnica. Plan i program događaja biti će dostupan na pohodu.