06.-07.07.2019. – Zečak, gradina Tuščak te Samoborsko gorje – Noršička Plešivica
Ranojutarnja vožnja „ogromnim“ autobusom za 50 putnika, a nas samo dvadesetak planinara raskomotilo se na po 2-4 sjedala gledajući obasjana slavonska polja žutih glavica suncokreta, okrenutih ka istoku. Pozitiva na svim našim licima obasjani sunčanim jutrom, uz nadu, da nas lijepo vrijeme barem danas u subotu neće iznevjeriti, jer je smjer našeg putovanja, sjeverozapad, Žumberačko gorje. Popunjavajući rezerve hrane i pića u Samoboru stižemo oko podneva u planinarski dom Scout, uz selo Koretići. Mudro vodstvo predlaže izmjenu plana zbog loše prognoze za nedjelju, te već danas krećemo ka vrhu Zečak. Na tabli piše 2,5 sata. Hodamo makadamom. Na jednom dijelu pokušavamo proći planinarskom stazom zaraslom u dvometarsku koprivu, uz jauke i utjehu da to liječi reumu. Opet izbijamo na makadamsku cestu, a usijanje lijepog dana dolazi do vrhunca. Usputna prašina vozila pojačava čežnju za tekućinom. Nakon 3-4 stanke dolazimo do samog podnožja vrha gdje na tabli piše da nam još treba svega 10 minuta, te se odlučno kreće na njegovo osvajanje. Užitak ležanja na „gajtan“ travi polako ometa grmljavina negdje daleko a kako je ne bi dočekali vraćamo se sada kompletno makadamskom cestom od 10,5 km. Priliku za suočavanje s teškoćama hoda po tvrdoj podlozi okusila je manjina novih planinara, a te turobne misli svi zajedno potiskujemo misleći na radostan, opsesivan trenutak susreta sa hladnim pivom. I zaista dežurni u domu je osigurao rashlađene napitke i nakon tuširanja u minimalistički pristojno sređenom sanitarnom čvoru smještenom u zasebnu kućicu misli se usredotočuju na pripremu pečenja s izgrađenog roštilja. Unatoč vrsnim vokalnim izvedbama, veselje i uživanja u istima nisu dugo trajala jer noge su tražile horizontalni položaj.
