U subotu 25.9. u ranim jutarnjim satima krenuli smo iz Osijeka prema Cetingradu. U autobusu je atmosfera baš baš odlična. Ekipa vadi Šokatu (ljekovitu rakiju) ,kolače, i neizostavne kiflice planinarke Darije. Imamo novih članova, pa padaju prva poznanstva.

Stižemo u Gnojnice oko 12 h, gdje nas, pokraj stare škole dočekuju članovi lokalnog mladog planinarskog društava Crvene stijene, uz najfinije gibanice, pite, te slatko slane delicije. Nakon okrijepe krećemo na planinarenje. Staza nije zahtjevna. Lagano planinarenje u rijeku Koranu ne može se opisati riječima, to se mora doživjeti. Lopoči, zelenilo, mir…,brojne mlinice koje su još do nedavna bile u funkciji…priroda je savršena.

Odmaramo na mlinicama. Na jednom od tih mlinica živi i jedna starica sama. Članovi planinarskog društva brinu o njoj! Kako su mi tada “narasli” u očima!! Ljudi velikog srca! Uz laganu okrjepu i hladno pivo (koje je stiglo u pravo vrijeme jer je dan bio sunčan i topao) nastavljamo laganim tempom do Crvenih stijena. Pomalo osjećamo umor, ali onaj pozitivni. Pri kraju staze dolazimo do kapelice uz koju smo se pomolili i zahvalili na prekrasnoj ruti. Zadnji dio staze je bio uzbudljiv i spustili smo se uz sajlu (za neke prvo iskustvo s tim, i bilo je odlično). No gostoprimstvu naših domaćina tu nije kraj. Nakon planinarenja dočekuju nas s odličnim gulašem od divljači, kolačima, te hladnim pićem uz prekrasnu Koranu. Nismo ni znali, ali s nama je cijeli dan hodala, i Načelnica općine, koja nas je pozvala da dođemo opet. Uz razmjenu prigodnih darova i kratkih govora domaćina Željka Peraka, i naših vodiča, Željka i Ljiljane, krećemo dalje.

E sad…najeli smo se i mislimo si :”Kako ćemo sada hodati do busa? Hvata  nas lagano panika!” KAD ONOO stiže prijevoz.. traktor s prikolicom, i tri vozila koja nas za koju minutu odvezla do autobusa. Naravno da su neki  odabrali traktor i prikolicu, jer tko se još ima priliku tako voziti. Planinarke, uzbuđene zbog neobičnog prijevoza. Kad je traktor krenuo vesela ekipa iz prikolice zapjevala je poznate slavonske pjesme, te smo u selu bili glavna atrakcija. Nasmijali se do suza!

Lagana vožnja autobusom i stigli smo na Rastoke. Rastoke su mi top destinacija u RH. Hostel “Plitvice” je uredan,  i tu se smještamo u sobe. Noć je protekla u sekundi.

U nedjelju 26.9. u 7.00 buđenje, doručak (što li sve nemaju ti planinari u svojim ruksacima, gozba prava). Šetnja po Rastokama, udaljenim samo nekoliko stotina matera. Preporuka je probati Mlinarovu tortu, jedinstvena i tajna receptura.

Nakon toga krećemo u Cetingrad na misu, u crkvu Uznesenja Blažene Djevice Marije, gdje nas pozdravlja lokalni župnik Ivica Tolla.  Domaćini iz planinarskog društva opet nas dočekuju. Folklorni sastav, ples, pjesma i bogati stol pun domaćih delicija. I ima još…vode nas na stari grad Cetin. Impozantna, ali urušena tvrđava( u obnovi) poznata po prvom Saboru.

Lokalna povjesničarka Anamarija slikovito priča o tim danima. Tvrđava odiše legendom!!

Bože koliko je lijepa naša Hrvatska!! Tako imamo divnu prirodu, čiste rijeke,

i ljude topla srca.

Nakon obilaska vraćamo se u naš autobus, a u Osijek oko 19 sati.

                                                               Ljiljana Mandurić