Isto mjesto, isto vrijeme, kao i na zadnjoj etapi, ali ne baš isti planinari kreću na desetu etapu obilaska SPP.a. Ovoga puta su kombiji zamjenili autobus, te 25 planinara nešto malo iz 9h kreće sa snježnog Petrovog vrha prema prvoj točki, Manastiru Pakra. Nažalost snijega nije napadalo toliko da bi nam pravio društvo cijelim putem, no ono što je postao već sada vjerni pratioc planinara je – blato 😊
Vrijeme je bilo ugodno i sunčano, te smo do manastira došli blatni, ali veseli. Nakon kratke pauze naša staza dalje ide pored rijeke Bijele koja ima, sa svojim plićim i dubljim djelovima, te što prirodnim, a što umjetnim slapovima zaista divan i opuštajući šarm.
Kratku pauzu radimo po „skretanju“ od rijeke Bijele prema vrhu Veliki Javornik. Dugotrajan i konstantan uspon uzeo je svoje „žrtve“, pa tako većina planinara odlazi na vrh, a mala grupica od nas četvero laganim korakom osvaja uspon. Ono što sam vrtila u mislima tokom tog dijela staze jest da uvijek, ali baš uvijek kroz osvajanje vrhova prolazeći puteljcima preko livada, kamenja i kroz šume oči budu na nogama, pazeći da su mi koraci sigurni, zaboravim pogledati oko sebe i upiti ljepote koje me okružuju, jer koliko god je divno popeti se na vrh, odahnuti i guštati u pogledu, toliko je bitno i samo „putovanje“ prema vrhu. Uspjeli smo vidjeti na kojim drvećima su se životinje hranile, našli smo par plitkih jazbina podno drveća, upijali pogled koji se nazirao kroz drveće.
Osvojivši sve zadane metre uspona dobili smo zalet u spustu, sunce je jače zasjalo i zagrijalo nas putem prema Ranchu M&M, te smo se našli sa ostatkom naše planinarske skupine. Čekajući da nam se naši planinari, koji su imali i ulogu vozača, vrate, smo se podružili sa životinjama na ranchu i razmjenjivali doživljaje sa staze.
Umorni, ali pod lijepim dojmovima i sa preko 20km u nogama vraćamo se u Osijek nešto malo iza 20h.
Vidimo se na SPP-u 11.
Ana Barić
