U četvrtak, prije svitanja, okupila se grupica planinara u savršenom broju 7 (+ vozač). Krenuli smo prema Montenegro, kroz polusan i nervozu pratili smo prognozu vremena. Nije nam nimalo bila naklonjena, toliko da se i plan B napravio…srećom, na 4 od 5 prognostičarskih stranica pojavio se tračak nade, pa je završni plan bio – petak Vrsuta, subota Rumija, nedjelja Stari grad Bar.
Petak ujutro je došao i svi smo u jedno 15 slojeva odjeće sjeli u kombi i zaputili se na početak staze.
Staza je kretala u šumovitom dijelu, a kako smo dobivali na nadmorskoj visini tako se sve vise otvarao pogled na luku Bar, Haj Nehaj i okolna područja. Pri usponu od nepunih 15km i završnih 1100m nadmorske visine, stali smo sigurno 20x, vjetar nas je pratio od početka i kao da je gledao kada ćemo se odlučiti raskomotiti i skinuti 14 slojeva, pa da malo jače zapuše, kako bih se zaustavili opet i vratili jedno 7 slojeva odjeće…tako je više manje izgledao uspon. Pri samom vrhu otvorio se pogled prema Rumiji, ali ju nismo vidjeli, sam vrh je bio u gustim crnim oblacima, a vjetar koji je puhao sa Rumije prema nama je čak donio i nekoliko pahuljica.
Planovi da na samom vrhu napravimo dužu pauzu za uživanje u hrani sa prekrasnim pogledom je prvim korakom na vrh pao u vodu ili bolje reći, odnio ga vjetar. Udari su bili toliko jaki da smo komotno mogli izvesti neke od plesnih poteza Michael Jacksona. Brzinski smo raširili zastavu društva, okinuli sliku, dvije, čak i tri, pa vjetrom kočenim koracima krenuli na drugu stranu prema dolje. U međuvremenu se kompletan arsenal odjeće izvukao, od skijaških rukavica, vunenih rukavica, kapa, sve do zimskih jakni, jer smo promrzli dok smo se slikali, ali sve za dobru uspomenu i društvo 😀
Cesta nas je vodila sa vrha do stazice koja se vijuga kroz šumu, vrlo brzo, imali smo pauzu, za što drugo nego skidanje svih zimskih dodataka, jer smo napokon došli u zavjetrinu i šetnja nije više bila toliko šuškava. Markirani put nas je doveo do dijela staze za uspon, gdje smo skenuli na novi put kako bi došli na vidikovac Mala Vrsuta. Predivan i miran pogled na more. Silazak do kombija je prošao bez većih drama, jer je vjetar popustio, čak se i sunce ukazalo, pa su neki počeli maštati o kupanju pri povratku u smještaj.
Od planiranog kupanja ništa, jer vjetar se vratio, počeo je dizati valove po par metara u zrak, pa su se neki i neplanski okupali dok su šetali, sušenje obuće je odradila klima u apartmanu!
Večer smo završili sa večerom u restoranu, te nam je Nina bila dj u smještaju, gdje nas je vodič pitao u koliko sati želimo krenuti sutra na Rumiju, a potom nas obavijestio da ćemo ipak krenuti kada on kaže 😀 autoritet vodiča potvrđen; nećemo krenuti u 6h, već u 7h. Tako je i bilo!
Jutro, puno toplije nego prethodno nam je dalo naznake da ćemo imati ugodan uspon, sa čistim nebom, bez vjetra. Staza je krenula u blizini Strog grada Bara, prolazili smo pored samoniklih drveća nara, sa plodovima koji su bili raspucani i očigledno spremi za konzumaciju.
Ruta od kojih 10km i sa 1400m nadmorske visine je bila idilična, osim nara, putem smo imali priliku i osladiti se, okiseliti, kako tko sa drenjcima, proći kroz nekoliko zanimljivih lokacija za šatorovanje i stići na pola puta do vrha, na što nam je ukazala mala kamena crkvica u podnožju planine.
Nakon male crkvice, uspon je postao nešto oštriji, ali i dalje ugodan, dio je išao kroz šumu, pa preko kamenjara do sedla, gdje jedan dio staze ide prema vidikovcu na Skadarsko jezero i sve okolne planine Prokletija. Vrijeme je bilo savršeno, a pogled kao nacrtan, pa smo napravili kratku pauzu za fotografiranje prije zadnjeg dijela uspona.
Završni dio uspona je prošao brzo, sa kratkim zastajkivanjem po putu, jer kako se vrh približavao tako se sa druge strane planine otvarao pogled prema moru. Crkvica na vrhu nas je dočekala obasjana u suncu i tu smo zasjeli, kako je tko našao pogled koji čini dobro za tijelo i dušu, napunili stomak i taman kako smo se nauživali i bili spremni za fotkanje i silazak je i jedan crni oblak naišao, čisto da nam i on kaže da je vrijeme da se krene.
Putem prema dolje, kao i dan ranije kupanje je bila glavna tema…tu večer, a imamo i dokaze, neki su se uspjeli zasoliti u valovima.
Večer smo proveli u druženju, sa već poznatom DJ Ninom .
Naš zadnji dan smo imali u planu obići stari grad Bar, zidine koje, kako google kaže predstavljaju spoj svih mediteranskih kultura: ilirske, helenističke, rimske, bizantske, slavenske, mletačke i osmanske.
Tako da ni ne čudi da je pod UNESCO zaštitom.
Što se tiče puta kući, trajao je i trajao, kako to uvijek bude, činilo se kao da traje puno duže nego put prema Crnoj gori, ali naša mala grupa planinara je bila odlično raspoložena, tako da nismo, ali zaista nismo puno kukali u povratku, nego smo se trudili uživati u zadnjim satima našeg planinarskog izleta.
Ana Barić
