Dio projekta “Europski hodočasnički put”, koji provodi istoimena udruga iz Budimpešte, a financira ga Europska unija kroz Program prekogranične suradnje Mađarska – Hrvatska, završen je 2015. godine. U istoimeni projekt bili su uključeni Grad Pécsvárad i Općina Beremend u Mađarskoj, te Našice u Hrvatskoj. Hodočasnički put počinje u poljskom gradu Czestochowi, a završava u Međugorju. Projektom je organiziran i dio trase kroz Mađarsku, od Esztergoma do Máriagyüda, odnosno granice s Hrvatskom. U Hrvatskoj je uređen dio od granice, odnosno od Baranjskog Petrovog Sela, sve do Našica.
Naše Planinarsko društvo „Zanatlija“ iz Osijeka, djeluje u nekoliko sekcija, od kojih je jedna Sekcija Sv. Josipa Radnika- usmjerena na planinarenje pod okriljem vjere. Saznavši za ovaj projekt, odlučili smo proći dio Europskog hodočasničkog puta od Pécsvárada do Našica u nekoliko jednodnevnih izleta. Prvi je izlet bio u lipnju 2016. godine i hodali smo od Pécsvárada do Kövestetö. U organizaciji i realizaciji cjelokupnoga projekta uveliko su nam pomogli dragi prijatelji iz Mađarske gsp.Rudolf Bognar i gsp.Sándor Jakab koji su sudjelovali u trasiranju i obilježavanju puta, a bili su i naši vodiči cijelim putem kroz Mađarsku.
Polazna točka hodočasničkoga puta u Mađarskoj je Pécsvárad, koji je od velikog povijesnoga značaja, a udaljen od Pečuha svega 17 km. Zanimljive građevine, crkve,mnogobrojne kapelice, kuće u brdima, mjesto opkoljeno vinogradima, pitomim kestenom i šumama u planini- ugodno je okruženje koje se nudi hodočasnicima, a time je i duhovni ugođaj potpuniji. Ovaj je maleni gradić jedno od značajnijih mjesta Mađarske, koje ima i dugu povijest. Nakon Pécsvárada i postepene uzbrdice, hodanje se nastavlja prekrasnim šumskim putom do Zengö vrha visokoga 682 m. To je ujedno i najviša točka brda Mecsek. Na putu prema Pečuhu prolazimo kroz Püspökszentlászló, malo selo s povijesnom značajkom koje se nalazi u dolini na sjevernoj strani Zengöa. S vrha smo se spustili do Kövestetö gdje je završila naša prva dionica hodočasničkoga puta.
Drugi izlet bio je u jesen iste godine,a hodali smo od Kövestetö blagim uzbrdicama i nizbrdicama, kroz slikovita sela, sve do Pečuha i njegove Katedrale.
Pečuh je centar Baranjske županije i istovremeno peti najveći grad Mađarske. Jedan je od najstarijih gradova u Mađarskoj, s naseobinama koje datiraju još iz prapovijesti. Na ovome mjestu su početkom II. stoljeća Rimljani osnovali grad Sopianae, koji je bio jedan od važnih trgovačkih centra provincie Pannonia, unutar Rimskoga carstva. Između III. i IV. stoljeća s proširenjem kršćanstva, postaje i vjerski centar ove regije. Ranokršćanska nekropola Sopianae potječe iz IV. stoljeća, a ima podzemne grobne komore, oslikane zidove rijetkim kršćanskim temama i nadzemne memorijalne kapele. Upisana je na UNESCO-ov popis mjesta Svjetske baštine u Europi 2000. godine kao spomenik iznimne važnosti. U Pečuhu je 1367.god. osnovano Prvo sveučilište Mađarske Kraljevine, koji je do danas jedan od najznačajnijih sveučilišta Republike Mađarske.
Naš treći izlet na Europski hodočasnički put, dogodio se u svibnju 2017. godine te se poklopio s tradicionalnim godišnjim hodočašćem Pečuške biskupije u Máriagyűd(Marijađud). Mađarski su hodočasnici išli cestom, a mi našom markiranom stazom, koja nas je vodila kroz nepregledna polja uljane repice u punome cvatu, pšenice, ječma, tek nikloga kukuruza i suncokreta, te kroz slikovita mađarska sela Pogány i Bisse. Nadomak Bisse, „oprala“ nas je kiša, pa smo imali priliku probijati se kroz blatne poljske putove koji nimalo nisu zaostajali za onim poznatim, baranjskim. Nakon Bisse i kratke stanke za ručak, slijedio je uspon na najvišu točku brda Tenkes iznad Máriagyűda, 408m/nm. Potom je slijedio lijepi spust kroz bajkovitu šumu i surduk na samome njenom kraju. Stigavši u Máriagyűd, pridružili smo se misi na otvorenom zajedno s ostalim hodočasnicima. Slijedilo je razgledanje prelijepe crkve – bazilike Pohođenja Blažene Djevice Marije.Kratko smo se zadržali u lijepoj okolici same bazilike.
Máriagyűd je jedno od najznačajnijih hodočasničkih mjesta i Marijansko svetište u Mađarskoj. Selo je i u rimsko doba bilo značajno mjesto za putnike, koji su se pored rimskoga puta odmarali i crpili vodu iz izvora kod podnožja brda Tenkes.
Vrijeme 150-to godišnje turske okupacije značajno je razdoblje u povijesti ove regije. Na granici naselja Aršanja odigravala se najvažnija bitka 1687. godine koja je završila porazom Turaka. U krilu planine Szársomlyó kao pravi dragulj nalazi se Aršanj, u bilo kojemu pogledu povijesti, kulturnih i prirodnih vrijednosti. Ovdje možemo isprobati okus probranih vina, toga područja u tradicionalnim mađarskim vinskim podrumima.
U neposrednoj blizini Beremenda nalazi se granični prijelaz Hrvatske i najjužnija točka Mađarske, a znamenitost toga naselja je Kapela pomirenja.
Naš četvti izlet u Mađarsku na još jednu dionicu Europskog hodočasničkoga puta bio je u rujnu ove godine. Krenuli smo od crkve u Máriagyűdu prema Beremendu i graničnom prijelazu Mađarske i Hrvatske. Bio je prekrasan jesenski dan, a berba grožđa u vinogradima u okolici Máriagyűda bila je u punom jeku. Opet su nas dočekivala i ispraćala slikovita mađarska sela, a jednoličnost ravničarskoga pejzaža razbilo je brdo Aršanj u blizini Bermenda. Pojedini članovi našega društva penjali su se na njega nekoliko puta prethodnih godina. Nakon sedam sati hoda stigli smo do Beremenda, krajnje točke rute kroz Mađarsku. Na proljeće nastavljamo s dijelom koji prolazi kroz Hrvatsku.
Hrvatski dio hodočasničkoga puta ukupne duljine 70 km započinje u Baranji. Iako na neki način zatvorena, gotovo izolirana, Baranja je pravi turistički biser kontinentalnoga dijela Hrvatske. Svojom ljepotom, gastronomskom ponudom, vinima i običajima svake godine privlači sve više turista.
Hodajući Baranjom prolazimo kroz Baranjsko Petrovo Selo i Novi Bezdan i svako od tih sela je na neki način posebno i ima vlastitu priču spremnu ispričati hodočasnicima na putu.
Potom nas put vodi prema Slavoniji, rijeci Dravi te Belišću i Valpovu. Iako gotovo srasli, ova dva grada izgledom su potpuno različita. Dok je Belišće relativno mladi grad nastao na industriji, Valpovo svoj postanak veže još u davno doba nastanka vlastelinstva.
Putovanje se nastavlja prema Našicama. Upravo ova dionica puta na neki je način osobita jer prolazi predivnom slavonskom ravnicom, poljima i šumama te pitomim slavonskim selima.
Posebno treba istaknuti Bocanjevce koji su 2015. godine proglašeni Etno selom. Ako se neko naselje toliko razlikuje od drugih to su svakako Marjanski Ivanovci, prekrasno selce sa svega nekoliko kuća,napušteno i gotovo zaboravljeno.
Dalje nas put navodi u naselja na području Grada Našica: Jelisavac, Breznicu Našičku i Markovac Našički.
Potom konačno stižemo u Našice. Grad je to duge i bogate povijesti. Okružen prekrasnom prirodom, a od ostalih se slavonskih gradova razlikuje svojom brdovitošću koju može zahvaliti svome položaju na obroncima Krndije.
Krajnja točka ove hodočasničke rute je kapelica Sv. Martina u našičkom prigradskom naselju Martin, koju su početkom XIII. stoljeća izgradili Križari. Danas je to jedina potpuno očuvana templarska crkva u Hrvatskoj i zasigurno će izmamiti uzdahe brojnih hodočasnika. Također u Našicama za prihvat i ugostiteljstvo hodočasnika na ovome putu uređen je – Hodočasnički centar, a dio puta kroz grad vodi nas njegovim znamenitostima – velikim parkom oko dvorca obitelji Pejačević, crkvom Sv.Antuna Padovanskoga s franjevačkim samostanom, perivojem lipa kod mauzoleja i kapelice obitelji Pejačević u Matanovcima gdje je ovim projektom uređen križni put.
Napravili smo dobar posao s velikim užitkom i jasno, u nadi kako će služiti na dobrobit svim budućim hodočasnicima, planinarima i dragim ljudima…
