Via Brattia ili hodanje oko Brača
29.10. -2.11.2025.
Via Brattia je planinarsko-turistička kružna obilaznica oko otoka Brača ukupne dužine od oko 140 km koja u prekrasnu pješačku cjelinu povezuje veći broj bračkih naselja i dvanaest najatraktivnijih kulturno – povijesnih otočkih lokacija. Staza je kružna i moguće je započeti hodanje na bilo kojoj točki, što se pokazalo praktičnim zbog organiziranja noćenja.
Staza je aktivna tek koju godinu, a „Zanatlije“ i „Bršljanovci“ su je odlučili zajednički upoznati i istražiti ove jeseni. Tako je jedan kombi planinara krenuo iz Osijeka put Brača u popodnevnim satima u srijedu 29. listopada 2025. Preko BiH put je kraći nego okolo no svejedno je trajao gotovo do zadnjeg trajekta iz Splita za Brač koji je krenuo u ponoć. U Splitu nam se pridružio i naš prijatelj planinar iz PD Sveti Jure iz Solina, tako da je u nevelikoj ekipi bilo planinara iz čak tri planinarska društva. Dobar šušur. Budući da je većina nas dopodne još radila, jedva smo dočekali leći i odmoriti se u apartmanima u Supetru u kojima smo bili smješteni. U planu je bilo brzo spavanje, jer sutra se kreće na prvi dio staze, iz Supetra prema Postirima (ne zamjerite ako sam krivo napisala, ni nakon istraživanja na internetu nisam pouzdano našla kako se deklinira ime Postira, primjeri su različiti).
Ujutro krećemo u 8 sati na hodanje. Najavljene kiše nema, dan je oblačan, malo puše bura no dobro je za hodanje. Staza ide kroz maslinike u berbi, putem malo krademo mandarina i naranči koje su upravo dozrele, jedemo maginje i nar. Slani morski zrak i obilje vitamina, dobro društvo i prekrasni krajolici… što čovjeku više treba u životu. Još kad znamo da se u maginjama nalazi sastojak koji izaziva laganu alkoholnu opijenost i vrtoglavicu, a mi smo ih pojeli puno više od preporučene količine… jasno je odakle naše dobro raspoloženje. Veseli dolazimo do mjesta Škrip u unutrašnjosti otoka u kojem se prodaje domaće „maslinovo uje“, prošek, orahovac i travarica, sve mirišljavo i ukusno. U Škripu obilazimo i staru crkvu i utiskujemo prvi žig koji se nalazi na kontrolnoj točki na ulazu u Muzej otoka Brača koji je na žalost zatvoren. Nakon odmora i ćakulanja s domaćim ljudima nastavljamo do slijedeće kontrolne točke, kasno-antičke vile na Mirju iznad Postira. Iako ruševno, zdanje je fascinantno, pogotovo ako uzmemo u obzir iz kojeg razdoblja naše povijesti datira. Udaramo žig i pokušavamo otkriti koji dio tijela konja ovaj žig predstavlja, budući da svih 12 sakupljenih žigova čini grb otoka Brača, sliku Sv. Jurja, zaštitnika otoka, kako na konju ubija zmaja. Brzo stižemo do Postira, a snimljena trag kaže da smo prešli oko 15 km i ukupno se popeli oko 1000 metara i isto toliko spustili. Čist dobro hodanje za jednu laganu stazu.
Na prijedlog poznavatelja Brača – naše druge vodičice iz „Bršljan -Jankovca“, naš vozač nas vozi do obližnjeg malog mjesta Dol u unutrašnjosti otoka koje kao da je zapelo u srednjem vijeku, u stijeni i pećinama od kamena hrapaćuše po kojem je dobila ime i poznata bračka torta. Tortu smo, naravno, u Dolu morali probati. Uz slatki prošek. Mjesto je jednostavno neopisivo, tim prije jer je nepoznato obalnom turizmu. Preporučam svakako posjetiti ako se nađete na Braču. Nakon ovog nenadanog gratis užitka, vraćamo se u Supetar, na večeru u restoran. Četvrtak je i domaći imaju tombolu pa smo morali večerati gotovo u tišini, da ne ometamo napetost čitanja brojeva. I sami smo sudjelovali kupivši listić-dva, ali bez dobitaka. Šteta.
Ujutro krećemo već u 6 sati na drugi dio planirane staze, čeka nas oko 27 km hodanja. Grupica nam se malo osula, odlučili su iskoristiti topao dan za kupanje u moru pa je hodačka ekipica spala je na dvoje ljudi, vodičicu „Zanatlije“ i najmlađeg člana. Mogu samo reći da svima koji nisu hodali treba biti žao, jer je dan bio predivan i jasan, a mi smo hodali uz more i pored maslinika u berbi. Obišli smo Sutivan, jedno i drugo Bobovišće gdje smo popili hladan San Servolo i družili se s Vladimirom Nazorom, posjetili Ložišće i bili fascinirani starim crkvenim tornjem. Već oko 16 sati završili smo u Milni. Svašta smo vidjeli i posjetili, udarili i jedan žig na kontrolnoj točki kod crkvice Svetog Spiridona. Tražili smo i žig na kontrolki kod crkvice Svetog Martina iznad Milne, no nije ga bilo. Domaći planinari koje smo nazvali rekli su da je žig uništen i uputili nas gdje se u Supetru nalaze svi žigovi. Šteta, baš smo bili razočarani. Naši dečki su nas kombijem čekali u Milni i odvezli natrag u apartmane gdje su naših dvoje planinara pripremili večeru, bila je izvrsna. Dan je opet bio savršen, a na stazi od 27 km nakupilo se oko 1400 metara uspona i zericu više spusta. Nije ni čudo da su noge malo boljele…
Treći dan čeka nas dio od Milne do srednjovjekovnog samostana u stijeni Pustinje Blaca. Hodačka ekipa se povećala. Raspoloženje je odlično, dan savršen i topao, osjeti se da smo na južnoj strani otoka. Staza ide iznad obale i brojnih zeleno-plavih uvala okrenutih prema Hvaru. Ljepota ne stane u oči, a fotografije koje smo napravili ne mogu dočarati ni mali dio prizora. Srećemo i poskoka koji se lijeno sunčao na kamenoj stazi, potpuno nezainteresirano je podigao glavu i procijenio da nismo opasni. Pa smo ga polako poslikali sa svih strana. Uspon prema samostanu bio je pomalo naporan jer smo već bili umorni, pogotovo dvojac koji hoda već treći dan. Konačno pukne pogled na samostan u koji se sad spuštamo. Samostan je čudo hrvatske povijesti i kulturne baštine i pretvoren je u muzej koji smo obišli, neki i više puta, i ponovo čuli priče i pikanterije o ovom nesvakidašnjem mjestu. Razočarani smo jedino što nije bilo žiga na za to predviđenom mjestu, rečeno nam je da ga je „netko“ skinuo. Opet šteta, šteta. Nije isto udariti žig na stazi i u Supetru. Nakon odmora krećemo se popeti iz samostana na cestu, gdje nas je čekao naš vozač. Moram priznati, bilo je teško, ne zbog staze nego umora koji se nakupio nakon tri dana hodanja. Aplikacija je i danas snimila trag koji je izbrojao 19,50 km te oko 1250 metara uspona i oko 850 spusta. Nije loše.
Unatoč umoru odlučili smo se odvesti do Vidove gore, najviše točke Brača, koja nije na stazi Via Brattia, ali je blizu i šteta je ne obići jednu od najpoznatijih planinarsko-turističkih lokacija otoka. Pogled od gore na more, otoke, na Bol i poznatu plažu Zlatni rat je neopisiv, a taman smo uhvatili i zalazak sunca. Prizor kao na razglednici, gotovo kičerajski koliko je savršen. Takva je ova naša Hrvatska.
Vraćamo se u apartmane gdje nas čeka gotov roštilj koji su opet napravili naši planinari. Vodičica časti za rođendan, nećemo reći koji, nije pristojno. Fino iće i piće nadopunjeno je kolačima koje je napravila gazdarica, tako da je, uz domaćine, slavlje bilo potpuno. Rođendan na boljem mjestu i s boljom ekipom nisam mogla poželjeti. Večera je zaokružila ovaj u svakom pogledu nezaboravan četverodnevni izlet.
Nedjelja je bila rezervirana za povratak, a zbog blagdana i očekivane gužve krenulo se na trajekt prije 8 sati. Put preko Bosne je išao preko obveznih Bajrinih ćevapa, a ekipa je stigla u Osijek oko 20 sati.
I što reći na kraju? Izlet je zaista bio prekrasan: i planinarenja i kupanja i drugog uživanja, upoznavanja s prirodnim ljepotama, s poviješću i bogatom kulturnim baštinom ovog prekrasnog otoka. Ishodali smo oko 62 km staze od ukupnih 140, a na godinu planiramo ostatak, uz obilazak novih kontrolnih točaka i lokacija predivnog Brača. Pa tko nam se želi priključiti…
Ponovilo se!
Vodič Sanja Vladović
