Podunavski pješački put jedan je od najdugovječnijih pohoda našeg društva, a njegova priča započela je 2000. godine. O tome svjedoči i članak objavljen u časopisu Hrvatski planinar u rujnu iste godine, koji donosimo u prilogu.
Tada se u Aljmašu okupilo više od 500 planinara iz cijele Slavonije i šire. Idejni začetnik i jedan od ključnih ljudi u realizaciji bio je profesor Vlado Obad, koji je sa suradnicima osmislio, trasirao i obilježio ovu danas već tradicionalnu rutu.
Priča ide ovako. Kako to obično bude, ekipa ovisnika o hodanju po nečem što nije ravno okupila se u petak, 20.3.2026. oko 14 sati kod Kikirikija (da sad ne reklamiramo dotični bar, bar dok nešto ne doniraju), oni iskusniji već u papučama i lakoj opremi za autobus, a oni neiskusni u punoj ratnoj spremi, s pretrpanim ruksacima, vrećicama, torbama i torbicama. Naravno, svi oboružani planinarskim štapovima (minus 2, kako će se kasnije ispostaviti). Ruta nam je bila Osijek – Krk (via Dragalić, Draganić).
Planinarke i pokoji planinar iz PD Zanatlija odlučili su dostojno obilježiti Međunarodni dan žena, a kako drugačije nego planinarenjem. Budući da smo se htjeli popeti se na najviši vrh Slavonije, Brezovo Polje, izlet je nazvan „Žene na vrhu“.
Na sam praznik rano ujutro 30 planira je krenulo put Strmca gdje je iznad Specijalne bolnice počinjala naša kružna staza, a završavala u Planinarskoj kući Strmac. Ukupno 25 planinara popelo se na Brezovo Polje (20 žena i pet muškaraca), a ostalih pet muškaraca je u domu pripremao ručak ili odmarao. Dan je bio sunčan i topao, atmosfera vesela te smo bez problema ishodali oko 14 km kružne staze, popeli se ukupno oko 770 m n/v i spustili oko 820 m n/v. Bilo je i novih planinara koji su se osobno uvjerili da Slavonija i nije tako ravna. No, bez malo znoja ne može se postati planinar.
Ivanščica, najviša planina sjeverozapadne Hrvatske i krov Hrvatskog zagorja, sa svojim brojnim planinarskim stazama i objektima idealan je teren za planiranje prvog samostalnog izleta vodičice pripravnice. Kad se tome doda i noćenje u planinarskom domu na samom vrhu, dobije se kompletan paket izazova – od navigacije i tempa hodanja do logistike i organizacije grupe.
Vremenska prognoza nas je danima držala u neizvjesnosti: od najava ozbiljnih minusa i pola metra snijega do, na kraju, ipak pitomijih uvjeta s temperaturama oko nule i mogućim oborinama. Iskreno, potajno smo se nadali i malo romantike – večernjem snijegu na vrhu Ivanščice – ali planina je imala svoje planove.
Kraj godine, odnosno zadnja nedjelja u kalendarskoj godini, redovito je – ako vrijeme dozvoli – rezervirana za naš tradicionalni Zimski uspon na vrh Papuka. Kad se nešto održi jedanaest puta zaredom, onda s punim pravom nosi epitet tradicije, pogotovo u današnje vrijeme hiperprodukcije „tradicionalnih“ pohoda.
Naš zimski uspon zimski je u kalendarskom, a ne u vodičkom smislu – iako zna biti snijega, do sada još nismo morali posezati za derezama i cepinima. No zato ima sve ono što jedan pravi planinarski klasik treba imati: dobru stazu, odlično društvo, malo hladnoće, puno smijeha i pregršt lijepih običaja.
Pohađanje opće planinarske škole najbolji je i najsigurniji način za stjecanje osnovnih planinarskih znanja, vještina i navika koje su temelj svakog odgovornog boravka u prirodi. Osim što pruža kvalitetnu edukaciju, škola je i odlična prilika za upoznavanje ljudi sličnih interesa te stvaranje trajne povezanosti s planinarskom zajednicom.
Otvorene su prijave za upis u ovogodišnju Opću planinarsku školu prema programu Hrvatskog planinarskog saveza (HPS), koja će se održavati u razdoblju od 2. ožujka do 24. svibnja.
Tradicionalni 10. planinarski divani našega društva održani su u Osijeku, u dvorani Bells, s početkom u 19 sati. Okupilo se 102 planinara, a kada oduzmemo mladoženju i kuma čista stotka. Brojevi 10 (kao 10. po redu) i 100 su još jedan znak matematičke simpatičnosti, kojih je bilo nekoliko tijekom večeri. Pripreme su trajale mjesecima – sastanci, odbori, analize i beskrajna pitanja „hoće li ljudi uopće prihvatiti?“ Divani su već u startu nosili pridjev „nema šanse“, ali jednako tako i notu promjene: žene će napokon moći provesti prijepodne u frizeraju i na kavi, a ne u kuhinji. I to je već bio mali trijumf prije početka.
Kako je program bio sadržajan, preporuka je bila jasna: ne kasniti. I zaista – svi su stigli na vrijeme, a program je počeo točno u 19:00.
U utorak, 16. prosinca, nakon redovnog dijela sastanka, održat ćemo već tradicionalnu prezentaciju plana aktivnosti za 2026. godinu. I ove godine pripremili smo bogat program – čak 60-ak izleta, različitih težina i tematika, kako bi svatko pronašao nešto za sebe. Na prezentaciji će biti prisutni i naši vodiči koji će detaljnije predstaviti svaku od planiranih aktivnosti te odgovoriti na vaša pitanja.
Uz prezentaciju pripremamo i malo blagdansko druženje: grickalice, kuhano vino i čaj. Sav prikupljeni dobrovoljni prilog ići će u našu humanitarnu akciju za male planinare iz SOS dječjeg sela Ladimirevci.
