Planinari PD „Zanatlija“ su vikend od 4. do 6. travnja 2025. proveli u Istri, hodajući prvu dionicu Istarskog planinarskog puta (IPP). U najavi izleta planinari su saznali da je „IPP linijska obilaznica dužine oko 160 km. Kreće od Crvenog Vrha (Monte Rosso) iznad Piranskog zaljeva, preko Ćićarije i Učke do Labina, Skitače i Crne punte. To je najduža planinarska staza u Istri, otvorena je 2006. godine i ima 30 kontrolnih točaka. Za uspješno svladavanje ove staze potrebno je uložiti minimalno 54 sata aktivnog hoda. Za priznanje i značku neophodno je tijekom obilaska prikupiti žigove svih 30 kontrolnih točaka koji se utiskuju u Dnevnik obilaznice. Staza prolazi kroz raznolike krajolike Istre, uključujući pitoreskne brežuljke, šume hrasta i bora, tradicionalna istarska sela, vinograde, maslinike te ide i uz obalu Jadranskog mora, nudeći posjetiteljima raznovrsno iskustvo istarske prirode i kulture, uživanja u prekrasnim panoramskim pogledima na istarski krajolik i omogućava susret s bogatom istarskom kulturnom baštinom. Put prolazi kroz različite lokalitete s povijesnim značajkama poput starih crkava, utvrda, arheoloških nalazišta i tradicionalnih istarskih sela.“ Plan je na ovom prvom izletu bio ishodati četvrtinu cijele staze.
U petak poslije podne dva kombija s 18 planinara krenula su preko Slovenije put Istre i Tribana pored Buja, gdje smo noćili u Hostelu Parenzana, u kojem najčešće noće biciklisti. Naime, u blizini je Via Parenzana, poznata biciklističko-turistička staza nastala nakon prestanka korištenja prometne žile kucavice Istre s početka 20. stoljeća, uskotračne pruge Parenzana koja je spajala Trst i Poreč (Trieste i Parenzio). Uži razmak između tračnica omogućio je lakšu gradnju na zahtjevnijim terenima, jer je Parenzana prolazila kroz brdoviti i nepristupačni dio Istre. Željeznička pruga bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine, a nakon njezina ukidanja, staza je pretvorena u atraktivnu turističku rutu za bicikliste, pješake i ljubitelje prirode te smo i sami prolazili dijelom Parenzane koji se poklapa s IPP-om.
U nedjelju, 30. ožujka, održan je pohod Baranjskom planinarskom obilaznicom – jednom od najmlađih u Hrvatskoj, uređenom i označenom 2021. godine trudom članova našeg društva. Obilaznica, duga oko 30 km, vodi kroz sve karakteristične krajolike Baranje: šume, pašnjake, vinograde, polja i surduke, uz malu riječicu Karašicu i preko brojnih staza divljači, sve do našeg Grunta – izletišta otvorenog svim planinarima i dobronamjernim gostima.
Iako su cijeli tjedan kiša i najave lošeg vremena prijetile odgodom, nedjeljno sunce izmamilo je na stazu pedesetak planinara. Zbog pomicanja sata, rani polazak iz Osijeka bio je nešto teži nego inače, ali sunčano jutro nagovijestilo je dobar dan.
Izlet na Pag
Pag je otok jedinstvenog izgleda – kamenit, surov i na trenutke gotovo nestvaran. Njegov krajolik često uspoređuju s površinom Mjeseca, no s obzirom na stazu kojom smo hodali, Mars je možda i prikladnija usporedba. Naš planinarski vikend uključivao je stazu Life on Mars, jednu od najpoznatijih otočnih staza te uspon na Sveti Vid, najviši vrh Paga (342 m), s kojeg se pruža spektakularan pogled na Velebit i Jadransko more.
Kao i svaki put, naš planinarski izlet započeo je okupljanjem na uobičajenom mjestu, nakon čega smo napravili pauzu za kavu u Našicama. Nitko nije mogao predvidjeti što nas sve čeka, ali uz dobro raspoloženje i sunčane zrake, krenuli smo puni entuzijazma. Početna točka uspona bila je jezero Hercegovac, gdje se ekipa podijelila. Dobar dio hrabrih planinara priključio se Draženu za zahtjevniju rutu te početka treniranja kondicije za visokogorce, dok je ostatak ostao u sigurnim rukama voditelja planinarske škole. Već nakon prvih koraka brzo smo se zagrijali, a kako smo stigli do Ružica grada, lagano smo prešli u gotovo ljetno izdanje. Usput smo susreli društvo Altius, s kojima smo napravili zajedničku fotografiju, a zatim nastavili prema Starom gradu kroz predivan, ali još uvijek zimski krajolik. Kao što nijedan izlet ne prođe bez nepredviđenih situacija, ovaj put je naš vodič Darko, u pokušaju hrabrog preskakanja velike provalije (bare ), istegnuo mišić i više nije mogao stati na nogu. No, unatoč tome, nije dopustio da ga bol spriječi – zajedno s nama osvojio je najviši vrh Krndije, Kapovac. Bravo, Darko! Na vidikovcu Kapovca uživali smo u predivnom pogledu i zasluženoj okrjepi prije nastavka puta prema Petrovom vrhu. Tijekom izleta, kao dio opće planinarske škole, imali smo priliku naučiti korisne vještine. Na pauzi prije uspona na Petrov vrh, svi smo uspješno savladali vezivanje jednog od najčvršćih čvorova – osmice. Osim toga, kroz hodanje smo se međusobno upoznavali i dijelili planinarska iskustva. Kako smo se približavali Petrovu vrhu, umor je sve više dolazio do izražaja. Na uspon nam se pridružio i naš hrabri vozač. Kako je uspon bio na 10ak minuta i nešto strmiji, iza nas je već bilo 10 kilometara hoda, pa je kod nekih počeo buditi stare boljke. Čak se i članica koja je propješačila oko 300 kilometara Camina u Španjolskoj zadihala. 🙂 No, svi smo uspješno stigli do cilja, a nakon silaska u autobus, topla unutrašnjost brzo nas je uspavala. Još jedan predivan izlet je iza nas – ispunjen avanturom, učenjem i dobrim društvom. Sada samo čekamo novi izazov!
Vlatka Fundak
