Valentinovski izlet iznenađenja – Čarobna zimska idila.

Valentinovo je ovaj puta bilo izabrano za avanturu a ne za ljubav! Upravo zato sam odlučio organizirati planinarski izlet iznenađenja, a destinacija je bila nepoznata do zadnjih trenutaka. U ranim jutarnjim satima pedesetak planinara okupilo se u Osijeku, spremno za novu pustolovinu. Autobus nas je poveo prema Novom Zvečevu, gdje je započela naša hodnja duga točno 14 kilometara.

Prvi dio naše rute vodio je kružno oko jezera Novo Zvečevo. Snijeg koji je napadao dva dana prije davao je posebnu draž. Nakon kraće dionice ravnijeg terena, krenuli smo na uspon stazom koja se zove Josipov put prema vrhu Točak.

Negdje na pola uspona zaustavili smo se kako bismo pronašli nešto meni zaista posebno – jedino stanište tise na Papuku. Ovaj rijedak i zaštićen crnogorični dragulj prirode uspio je odoljeti vremenu i ljudskom utjecaju

Lokalitet predstavlja posljednje prirodno stanište Tise na Papuku. Na tom području Tise lat. Taxus baccata zauzimaju površinu od oko 150 m2. Uglavnom rastu kao grmovi, dok se dva stabla izdvajaju kao više drveće. Stabla su različite starosti od oko 10 pa do oko 100 godina. Skupština Požeško-slavonske županije proglasila je 2005. godine Stanište tisa unutar Parka prirode „Papuk“ spomenikom prirode.

Prije samog vrha ulazimo u pravu zimsku bajku, šuma je prekrivena snijegom i okovana injem, a sve oko nas blista u bijelom sjaju. Na vrhu Točak, koji se uzdiže na 887 metara nadmorske visine, zadržali smo se dvadesetak minuta. Nažalost pogleda s vrha nije bilo zbog magle i oblaka, a hladnoća nas je brzo natjerala na pokret. Spuštanje je uslijedilo grebenom impozantnog naziva “Konjska smrt”. Strma staza i kamenit teren prekriven snijegom zahtijevali su koncentraciju, ali planinari su se s lakoćom nosili s izazovom. Na kraju smo uz rijeku Brzaju prošetali do početne točke, zatvarajući našu kružnu rutu.

Nakon cjelodnevnog hodanja, umorni, ali zadovoljni, ukrcali smo se u autobus i krenuli prema Čačincima, gdje nas je dočekao predobro organizirana večera. Naš vrijedni tajnik i njegova bolja polovica pobrinuli su se da imamo dovoljno energije za povratak kući, a večera je bila sve što smo mogli poželjeti: koljenica, dinstani kupus, krumpir i krempita.

Iako smo za odmor i večeru imali samo sat vremena, atmosfera je bila sjajna a takva atmosfera je bila i u autobusu. U 20 sati stigli smo nazad u Osijek, puni dojmova i zadovoljni što smo Valentinovo proveli na najbolji mogući način – u prirodi, među prijateljima.

Hvala svima koji su sudjelovali u ovoj avanturi!