U petak popodne 18.10.2024., u dva kombija i jednom automobilu, krenuli smo sa standardne lokacije prema Plitvicama. Vozili smo se autocestom do Popovače, a zatim preko Siska, Petrinje i Gline do Grabovca, kamo smo stigli oko 20 sati, uz mrak, izmaglicu i kišu. Smjestili smo se u dvije kuće, s velikim prostorom za druženje u jednoj od njih. Sobe su bile tople i ugodne, a večer smo proveli uz glazbu i druženje prije nego što smo otišli na počinak.
Obzirom na promjenjivu vremensku prognozu, odlučili smo da ćemo o subotnjoj ruti odlučiti na samoj stazi. Jutro je osvanulo sivo i kišno. “Znate li da idete u duboku šumu, bez signala?” pitali su nas službenici na ulazu kad smo rekli kako planiramo proći stazu Čorkova uvala. 😊
Kiša je prestala nakon što smo se vlakićem odvezli do Prošćanskog jezera, odakle smo krenuli hodati. Kao što smo u startu planirali, podijelili smo se u dvije grupe. Prva grupa nastavila je prema Čorkovoj uvali, dok je druga posjetila novi vidikovac i nastavila s obilaskom jezera.
Čorkova uvala je prašuma u kojoj priroda nije podložna ljudskoj intervenciji već godinama. Visoke jele i bukve, porušena stabla, mlada stabla pored starih, stijene prekrivene mahovinom i mnoštvo gljiva činile su ovo područje čarobnim, uz maglu koja je cijelo vrijeme stvarala atmosferu kao iz bajke. Samo su štrumpfovi još nedostajali. Ili barem medo, kojeg srećom nismo sreli.
Nakon otprilike 8 km hoda prašumom, izašli smo na prostrane livade i stigli do Čorkove uvale, mjesta gdje je nekada bilo selo, a sada je tamo ostao izvor vode Čorkovo vrilo i obnovljena Lugarnica koju koriste znanstvenici. Šteta i sreća da nije otvorena za javnost. Tamo smo napravili pauzu za ručak, a zatim nakon kraćeg uspona nastavili prema Plitvica selu, uz potok Plitvicu. Na putu smo posjetili i Vilu Izvor, simbol prošlih vremena, smještenu na nevjerojatnom položaju, ali u zapuštenom stanju.
Nakon prehodanih 25 km staze, uz vlakić i brod, stigli smo natrag na parkiralište. Druga je grupa mudro skratila svoju rutu zbog kiše i čekala nas uz topli čaj i kavu. Zajedno smo se zaputili na ručak u Korenicu, a večer smo proveli u ugodnom druženju, uz društvene igre i glazbu.
Nedjeljno jutro donijelo nam je plavo nebo i sunce. Zajedno smo obišli najpoznatije dijelove parka, uključujući Veliki slap, i opustili se uz kavu i kupovinu suvenira. Nakon još nekoliko vožnji brodom i vlakićom, završili smo šetnju i vratili se do vozila.
Plitvička jezera ponovno su nas oduševila svojom ljepotom, a Čorkova uvala ostaje skriveni biser daleko od turističke vreve. Srećom, ovo područje ne posjećuju milijuni ljudi i nadamo se da će tako još dugo i ostati. Do skorog viđenja!
Hvala svim sudionicima izleta na zajedništvu i dobrom raspoloženju kojim smo na kraju otjerali loše vrijeme!
lp,ič.