Izvještaj Velež, Žlijeb (BiH)
U petak 19.9.2025. iz Osijeka je put Mostara krenuo kombi planinara (9 osoba). U Mostar smo stigli oko 22 h i smjestili se u hostel Hercegovina u samom centu starog Mostar. Obišli smo grad iznenađeni vrevom koja je vlada. Nakon okrijepe u Craft Beer Garden otišli smo na počinak.
Šesta dionica SPP-a: Velika – Jankovac – Anđina baraka
U nedjelju, 7. rujna, članovi PD „Zanatlija“ Osijek nastavili su s etapnim obilaskom Slavonskog planinarskog puta i uspješno svladali šestu dionicu koja od Velike preko Lapjaka vodi do Jankovca i dalje preko grebena Sokolina do Anđine barake. Staza od Velike do Jankovca je inače uvrštena u knjigu “50 najljepših planinarskih izleta u Hrvatskoj” dr. Željka Poljaka, a mi smo imali priliku to i sami potvrditi.
Vikend od 22. do 24. kolovoza 2025. nas osam Zanatlija provelo je na bosansko-hercegovačkoj ljepotici, planini Prenj. Planina je to između Konjica i Mostara s brojnim vrhovima višim od 2000 metara, divlje i netaknute prirode. Ljeti je izazovna i tajanstvena, zimi prekrivena dubokim snijegom koji je raj za izletnike i zimske penjače. Na Prenju obitavaju prirodne i natprirodne sile, a uz ovu planinu vežu se brojne legende i mitska bića, vile i zmajevi. Vile planinkinje, lijepe i snažne žene, zaštitnice su šuma i izvora i pomažu ljudima koji poštuju i čuvaju prirodu, zajedno sa zmajevima iz pećina. No, ova bića su, tako kažu legende, surova prema onima koji je uništavaju pa ih zavode u vrleti iz kojih nema povratka. Da je planina obavijena posebnom mistikom i čudesnom energijom uvjerili smo se i sami, a neki od nas su zbog toga došli i drugi put.
Ovaj izlet smo ostvarili zajedno s našim dugogodišnjim prijateljima iz PD Visočica iz Visokog s kojima se više od desetljeća susrećemo, družimo i planinarimo. Dočekali su nas, zajedno sa svojim predsjednikom društva, u petak navečer u svom domu na Zbilju u Visokom gdje smo prenoćili. Pripremili su za nas čorbu od pastrve s povrćem koja je bila neobična, vrlo ukusna i pikantna. Zasladili smo se i kolačima, sve na terasi ispred doma i uz žubor rječice koja protječe neposredno uz kuću. Rano smo legli, jer sutra je dug i bogat dan.
Prokletije: Maja e Rosit i Karanfili
Grupa od osam planinara, u dva osobna automobila zaputila se prema Nacionalnom parku Prokletije u srijedu 13.08. u 7h. Put nas je vodio preko Srbije, gdje smo imali malo dužu pauzu za ručak u restoranu Čakmara. Osoblje, porcije i cijene su nas oduševile, a planove da na istom mjestu stanemo u povratku zabetonirala su dva tanjura slastica na račun kuće i vrećica peciva za ponijeti.
U četvrtak u 14h jedan kombi i jedan auto s trinaest entuzijastičnih planinara krenuli su s uobičajnog mjesta put čarobne Zelengore. U večernjim satima, preko zadnjih 25 km makadama stigli smo do smještaja. Iako je u kući bilo mjesta za sve, neki su se odlučili za šatorovanje. Krenule su zafrkancije o medi, ali medo je od previše spominjanja došao samo u snove (snovi se srećom nisu ostvarili jer bi u tom slučaju ostali bez vodiča).
Sljedeće sunčano jutro u 7h krenuli smo u osvajanje našeg prvog i najvišeg vrha ove prekrasne planine, vrha Bregoč (2014m). Putem smo jeli borovnice i divili se krdu divokoza na obližnjoj padini. Nastavili smo hodanje do sljedećeg vrha iznad 2000 metara, vrha Kozje strane (2013m). Vrhovi ove bajkovite planine su nas ostavljali bez daha, ne samo zbog napora nego zbog spektakularnih pogleda na nepregledno zelenilo koje se prostiralo svuda oko nas. U nastavku puta suočili smo se s nekoliko izazova, od skrivenih markacija, preko klekovine i kamenja, do nedovoljnih zaliha vode u našim ruksacima te presušenog Bijelog jezera u kojem smo se nadali potražiti osvježenje, ali najbitnije je da su na kraju svi izazovi uspješno prevladani. Vodič je odlučio da samo mahnemo vrhu Orlovac, Ljubinom grobu, Košutama i presušenom Bijelom jezeru te da nastavimo hodati do Crnog jezera (1450m) gdje smo u hladu imali zasluženi odmor i okrijepu. Na našu sreću na putu smo pronašli i vodu gdje smo napunili boce te se osvježili. Ipak pravo osvježenje je za nekolicinu planinara uslijedilo nadomak smještaja u Orlovačkom jezeru (1438 m), gdje smo se zajedno s ribicama i patkicama napokon okupali i resetirali.
Visočica
Od 4. do 6. srpnja PD Zanatlija je svoje članove poveo na hodački izlet u srce Velebita – na Visočicu. Izlet je organizirao Ivan Šaravanja, a uz njega je s planinarimama bio dobro uigran tim vodiča, što je već u najavi slutilo na dobar i siguran izlet.
Tridesestak izletnika u petak je stiglo u hostel Čelina iznad Karlobaga. Smještaj u Čelinama je komotan, čist, ima odličan prostor za druženje i sve što je potrebno za ovakvu vrstu izleta. Po samom dolasku na obližnjem smo vidikovcu uživali u zalasku sunca iznad Karlobaga i otoka Paga, te nastavili s druženjem i pjesmom do primjerenih večernjih sati.
Prvi je dan hodanja počeo rano, u 6 sati, kako bi se skratio boravak na jakom suncu i uspjelo ostvariti sve planirano za taj dan. Krenulo se s 566 m nadmorske visine na djelomično zarasloj stazi i nastavilo po šumi do planinarske kuće Visočica, na visini od 1415m. Na stazi smo sretali planinare iz okolnih društava koji su taj dan išli na tradicionalni pohod na Visočicu. Kod planinarske kuće je bilo užurbano i veselo jer su se tamo okupili planinari svih dobnih skupina dijeleći dobru atmosferu, ljubav prema planini i suživotu čovjeka i prirode. Nakon kratkog odmora popeli smo se na sam vrh, Visočicu, na 1619m, ondje se odmorili i divili pogledu na vrhove Srednjeg i Južnog Velebita, te na Liku. Na vrhu je bio planinarski šušur, a najzanimljiviji su bili mali planinari s majicama na kojima je pisalo „Mali Medvjedići“; oni su po vrhu prošetali popraćeni pljeskom svih prisutnih planinara. Bila je ovo prilika za druženje, zajedničke fotografije, razmjenu iskustava i dogovore o suradnji između društava. Nakon spuštanja dio planinara uputio se u planinarsku kuću Kod Prpe, gdje ih je domaćin dočekao s dovoljnom količinom hladnoga Velebitskog piva. Ostali su se se odlučili za rashlađivanje u moru u Karlobagu, gdje su kasnije došli i oni kojima je pivo bio prvi izbor. Kada nas je nakon svih fizičkih napora i djelomične rekuperacije Dominik Purgar u hostelu dočekao s roštiljem, činilo se da smo cijeli dan čekali upravo taj trenutak. Kako inače biva, druženje se nastavilo uz pjesmu i trajalo je dok vodič nije pogasio svjetla.
U nedjelju ujutro na stazu se krenulo u 7 sati. Cilj je bio vrh Metla, a usput se zastalo na Crnim Gredama, Bukovom vrhu, i Crnom vrhu. Na putu smo vidjeli dvije zmije, livadu punu leptira, raskošan šumski svijet, uživali u dubokoj hladovini i potrudili se oko strmog uspona. S vrha Metle smo odmarali oči gledajući Ličko polje, Dabarske Kukove, Veliki Sadikovac, Sjeverni Velebit, Šatorinu… Za to je vrijeme dio Zanatlija osvojio Filipov Kuk i Ljubičko Brdo, kako bi u svoje knjižice upisali nove pobjede. Kratak odmor smo ponovno pronašli u Karlobagu, gdje smo iz svježeg mora gledali planinsko prostranstvo s kojeg smo netom sišli.
Izlet je bio raznolik i dinamičan, i pružio je još jednu priliku da nas ljepote Lijepe naše ostave bez daha.
