Visočica
Od 4. do 6. srpnja PD Zanatlija je svoje članove poveo na hodački izlet u srce Velebita – na Visočicu. Izlet je organizirao Ivan Šaravanja, a uz njega je s planinarimama bio dobro uigran tim vodiča, što je već u najavi slutilo na dobar i siguran izlet.
Tridesestak izletnika u petak je stiglo u hostel Čelina iznad Karlobaga. Smještaj u Čelinama je komotan, čist, ima odličan prostor za druženje i sve što je potrebno za ovakvu vrstu izleta. Po samom dolasku na obližnjem smo vidikovcu uživali u zalasku sunca iznad Karlobaga i otoka Paga, te nastavili s druženjem i pjesmom do primjerenih večernjih sati.
Prvi je dan hodanja počeo rano, u 6 sati, kako bi se skratio boravak na jakom suncu i uspjelo ostvariti sve planirano za taj dan. Krenulo se s 566 m nadmorske visine na djelomično zarasloj stazi i nastavilo po šumi do planinarske kuće Visočica, na visini od 1415m. Na stazi smo sretali planinare iz okolnih društava koji su taj dan išli na tradicionalni pohod na Visočicu. Kod planinarske kuće je bilo užurbano i veselo jer su se tamo okupili planinari svih dobnih skupina dijeleći dobru atmosferu, ljubav prema planini i suživotu čovjeka i prirode. Nakon kratkog odmora popeli smo se na sam vrh, Visočicu, na 1619m, ondje se odmorili i divili pogledu na vrhove Srednjeg i Južnog Velebita, te na Liku. Na vrhu je bio planinarski šušur, a najzanimljiviji su bili mali planinari s majicama na kojima je pisalo „Mali Medvjedići“; oni su po vrhu prošetali popraćeni pljeskom svih prisutnih planinara. Bila je ovo prilika za druženje, zajedničke fotografije, razmjenu iskustava i dogovore o suradnji između društava. Nakon spuštanja dio planinara uputio se u planinarsku kuću Kod Prpe, gdje ih je domaćin dočekao s dovoljnom količinom hladnoga Velebitskog piva. Ostali su se se odlučili za rashlađivanje u moru u Karlobagu, gdje su kasnije došli i oni kojima je pivo bio prvi izbor. Kada nas je nakon svih fizičkih napora i djelomične rekuperacije Dominik Purgar u hostelu dočekao s roštiljem, činilo se da smo cijeli dan čekali upravo taj trenutak. Kako inače biva, druženje se nastavilo uz pjesmu i trajalo je dok vodič nije pogasio svjetla.
U nedjelju ujutro na stazu se krenulo u 7 sati. Cilj je bio vrh Metla, a usput se zastalo na Crnim Gredama, Bukovom vrhu, i Crnom vrhu. Na putu smo vidjeli dvije zmije, livadu punu leptira, raskošan šumski svijet, uživali u dubokoj hladovini i potrudili se oko strmog uspona. S vrha Metle smo odmarali oči gledajući Ličko polje, Dabarske Kukove, Veliki Sadikovac, Sjeverni Velebit, Šatorinu… Za to je vrijeme dio Zanatlija osvojio Filipov Kuk i Ljubičko Brdo, kako bi u svoje knjižice upisali nove pobjede. Kratak odmor smo ponovno pronašli u Karlobagu, gdje smo iz svježeg mora gledali planinsko prostranstvo s kojeg smo netom sišli.
Izlet je bio raznolik i dinamičan, i pružio je još jednu priliku da nas ljepote Lijepe naše ostave bez daha.
Lidija Šaravanja
