Zadnji izlet u 2014.g.

Grgurevići – Pljuskara – dom Đuro Pilar

Još jedno SPP-ovsko jutro, no ovoga puta subotnje. 6 je sati i okupljanje je na standardnom mjestu. Od silnih autobusa koji su stajali na parkiralištu jedino našeg nema. To se jutro nije niti pojavio i zahvaljujući toplim srcima naših prijateljski raspoloženih Bršljan-Jankovčana otorili su nam vrata njihovog autobusa. Kao i obično prva postaja Našice. Omamljeni mirisom toplog bureka na žmirećki možemo do pekarnice. Početna točka hodačke ture je u Grgurevićima. Prvo fotografiranje ispred upečatljive gostionice i potom pokret. Još jedna lagana dionica je bila pred nama. Skupina od oko sedamdesetak hodača ubrzanim tempom je žustro krenula prema zadanom cilju. Još su mi u sjećanju slike sa iste dionice koju smo prohodali početkom prošle godine ali u sasvim drugačijem ugođaju. Bila je to predivna zimska idila okovana injem i snijegom tako da su se jedva nadzirale planinarske oznake. Ta mi je dionica ostala posebno u sjećanju zbog noćnog hodanja do Ljeskovih voda. Čar je doživjeti isti taj krajolik u različitim godišnjim dobima. Kanjon Šalindra bio je danas jednako čaroban i poseban u predivnom jesenskom ugođaju. Budući da je ova dionica po planu bila kraća od drugih naš povjesničar Bero nam je oplemenio ovaj zadnji ovogodišnji SPP obilaskom akumulacijskog jezera Petnja sa južne strane Dilj gore, samo desetak kilometara zapadno od Slavonskog Broda. Jezero Petnju svakako vrijedi posjetiti jer ćete se brzo uvjeriti u njegovu nenadmašnu ljepotu. Zbog prekrasnog plavetnila vode koja se stapa sa šarenilom jesenske šume koja ga okružuje jezero nam je ostavilo predivne dojmove. U restoranu s prekrasnim pogledom na jezero sa par romantičnih klupica uživali smo u jesenskoj čaroliji. Nakon okrijepe krenuli smo do doma u kojemu su nas čekali ljubazni domaćini. Svaki je izlet lijep na svoj način, ali ovi jesenski su posebni jel ostaju u sjećanju sa zvukom šuštanja lišća pod nogama. U dom dolazimo već pomalo umorni i iscrpljeni ali očarani jesenskom ljepotom Dilj gore koja nikog ne može ostaviti ravnodušnim. I šećer na kraju, druženje s dragim ljudima i upoznavanje novih. 
Lijepo je bilo družiti se cijelu godinu sa Vama SPP-ovcima – hodačima na duge staze. Veliko hvala našem organizatoru Vladi Pavičiću za sve ishodane dionice na koje nas je poveo. Nestrpljivo čekam nastavak priče sljedeće godine, a Vi koji posjedujete nemiran planinarski duh pridružite nam se u istraživanju skrivenih ljepota Papuka, Psunja, Požeške gore, Dilj gore i Krndije koje nama planinarima pružaju ugođaj mira daleko od gradske vreve. Do sljedećeg izleta uživat ćemo u našim predivnim slikama. Svim planinarima topao i iskren pozdrav i do skorog viđenja.

Vaša planinarka, Valentina Bušić