Svaki jubilej prilika je da za trenutak pogled uprt u budućnost vratimo prema prošlosti i da se sjetimo svega što nam je u toj prošlosti bilo lijepo, svega što je omogućilo da budemo ono što jesmo.
Danas je prilika da se sjetimo 40 godina rada planinarskog društva «Zanatlija» u Osijeku.
Tamo neke daleke 1971. godine pokretači i osnivači ovog društva nisu se opterećivali pitanjem dali će planinarsko društvo koje osnivaju slaviti npr. svoj 40 rođendan, oni su samo osjetili potrebu da tada – 1971. godine -djeluju drugačije, a što podrazumijeva bolje i više nego li su djelovali u sredini iz koje su dolazili.
No prije nego li se prisjetimo kako je sve počelo moramo se sjetiti i početaka planinarstva u našoj domovini, Slavoniji i Osijeku.
Hrvati su sedmi narod u svijetu koji se organizirano počeo baviti planinarenjem. Daleke 1874. godine na poticaj poznatog alpiniste iz Graza prof. dr Johana Frischaua, veliki župan i pisac Bude Budisavljević i Vladimir Mažuranić – sin hrvatskog bana Ivana Mažuranića – pokreću inicijativu za osnivanja planinarskog društva. Iste godine na poziv našeg Slavonca Dr Đure Pilara okupilo se 13 poznatih znanstvenika i kulturnih radnika i osnovalo Hrvatsko planinsko društvo.
Krasote gorske prirode imale su snažan utjecaj i na Osječane. U osječkim novinama ima mnogo izvještaja i podlistaka o posjećivanju slavonskih gora i prilikom takovog izleta na Jankovac opisanog u «Di Drau» od 7.srpnja 1985. u općem oduševljenju osnovali su osječki izletnici na Jankovcu Planinsko družtvo «Bršljan». To je bilo treće planinarsko društvo u Hrvatskoj. No ubrzo je «Bršljan» prestao sa radom.
Novi početak planinarstva u Osijeku bio je 1925. godine kada je na inicijativu osječkog odvjetnika Dr Kamila Firingera osnovano planinarsko društvo «Jankovac».
Godine 1934. osječki planinari izgradili su i prvi planinarski dom u Slavoniji na Jankovcu.
Poslije II svjetskog rata planinarstvo je dobilo na širini. U kontekstu novih društvenih odnosa poticano je bavljenje sportskim aktivnostima kod omladine, radnika i obrtnika, općenito svih slojeva društva.
Godinama još od početaka PD»Jankovca» među osječkim planinarima djelovala je grupa planinara – obrtnika. Krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća u PD «Jankovac» registrirano je preko petstotina planinara i počela su se osjećati potrebe za drugačijom organizacijom radi adekvatnog prihvata i rada sa tako velikim brojem članova.
Kako se povećao broj planinara zanatlija «Krojačka sekcija» pri Udruženju zanatlija grada Osijeka predložila je Udruženju zanatlija da formira sekciju planinara – zanatlija pri PD «Jankovac». Uvažavajući broj i aktivnost planinara zanatlija tadašnji Upravni Odbor Udruženja zanatlija 1970. godine predlaže «Krojačkoj sekciji» ukoliko se osjeća sposobnom da osnuje novo planinarsko društvo, kako bi još više pridonijeli društvenoj aktivnosti zanatlija u gradu.
Treba napomenuti da je te godine Udruženje zanatlija djelovalo tek 5 godina i da je tražilo sve putove afirmacija zanatstva, a što se pored ostalog postiže i animiranjem zanatlija da kroz planinarsku aktivnost obnove svoje fizičke i umne potencijale.
Nakon podrške Udruženja zanatlija aktivisti u «Krojačkoj sekciji» na čelu s inicijatorom i čovjekom koji je ponio najveći teret u prethodnom razdoblju – sad već nažalost pokojnim Josipom Muhom – ubrzano su djelovali. Već u pripremi osnivačke skupštine zaključeno je da će se novo planinarsko društvo zvati «Zanatlija», no od prvog trenutka društvo je bilo otvoreno i za pripadnike svih ostalih profesija.
Osnivačka skupština održana je 28. veljače 1971. godine i prisustvovali su joj slijedeći članovi – osnivači koji su zlatnim slovima upisani u povijest društva:
Josip Muha, Josip Kalman, Dragica Cvenić, Marijan Jalžetić, Josip Digula, Vinko Mandić, Dragomir Zajic, Franjo Škarica, Stjepan Santoši, Dobrivoje Radosavljević, Nikica Vegar, Božo Plevnik, Zorko Plevnik, Alojz Muha, Franjo Kečkeš, Vilim Gajari, Slavko Fingler, Dragutin i Dubravka Hakenberger, Ivan Đakovac, Mile Čurić, Dragica Zajic, Veronika Santo, Anica Santoši, Kata Petraš, Klara Pinto, Greta Mandić, Elizabeta Muha, Oto Katović, Mira Fingler, Zdravko Bojanić, Milan Valentić, Slavica Bojanić, Nikola Szege, Zlatko Lončarić, Đuro Turković, Vlado Čapo i Zvonimir Senko.
Za prvog predsjednika društva izabran je krojač Josip Muha, za podpredsjednike krojač Pavao Špišić i postolar Josip Digula, za tajnika trgovački pomoćnik Marijan Jalžetić i za blagajnika frizerka Dragica Cvenić. U Upravni odbor još su izabrani Josip Kalman, inž. Zlatko Lončarić, inž. Zvonimir Senko, Oto Katović, Stjepan Santoši, Dragomir Zajic i Nikola Szege.
Iz izvještaja tajnika vidljivo je da je društvo u prvoj godini imalo preko 200 članova i organiziralo 34 izleta.
Valja naglasiti i dio izvještaja sa prve godišnje skupštine društva koji je postao postulat politike društva u svim narednim godinama: «Mnogi su mislili – kad smo ih pozivali da nam se pridruže – da je to planinarstvo isključivo sport snažnih i izdržljivih, da je vezano uz opasnosti, no ubrzo smo ih uvjerili u suprotno. Počeli smo organizirati manje planinarske izlete i to u velikim grupama da bi se ljudi upoznali sa planinama i međusobno.»
U proteklih 40 godina u radu društva učestvovalo je preko 6000 članova. Godišnje se je broj članova kretao oko 200 članova sa plaćenom članarinom. Na izletima je učestvovalo i mnogo učesnika koji nisu članovi planinarske organizacija, ili su pak članovi drugih planinarskih društava. Evidentirano je gotovo 2000 izleta sa preko 50.000 učesnika.
Vitalnost Društva možemo iskazati i time da je Društvo bilo pasivno svega manje od godinu dana u tijeku najžešće agresije na Osijek, tako da su nakon zadnjeg izleta u lipnju 1991. godine na Treskavicu, već u ožujku 1992. godine , istina u početku skromno se nastavili okupljati, a zatim bili jedan od motora društvenog života u zamrlom Osijeku. Društvo je surađivalo i sa drugim subjektima sportske rekreacije organizirajući izlete za potrebe Saveza za sport i rekreaciju radnika, za prognanike i izbjeglice putem humanitarnih udruga i sl.
Najveći broj izleta organiziran je – što je i prirodno – u najbliže , slavonsko gorje. No naši planinari obišli su i osvojili niz vrhova kako u našoj domovini, bivšoj državi, te na većini kontinentima.
Kroz godine, naši članovi učestvovali su u radu niza specijaliziranih planinarskih aktivnosti: kao markacisti na obilježavanju planinarskih putova, obišli niz planinarskih obilaznica, u akcijama zaštite prirode, kao planinarski vodiči, takmičari u planinarskim orjentacionim takmičenjima, ogledali se u terenskom skijanju, alpinizmu, slobodnom penjanju, visokogorskom planinarenju, alpinizmu i drugom.
Gotovo svake godine društvo je organizator masovnih planinarskih akcija s ciljem popularizacije planinarenja i planina, te zaštite prirode. Društvo je u svojoj povijesti nekoliko puta bilo domaćin sletu planinara Slavonije, organizator svojevremeno popularnih planinarskih marševa, a sada već nekoliko godina promovira svoju najbližu okolicu organiziranjem obilaska Podunavskog pješačkog puta od Bijelog Brda do Erduta, a u tijeku je i planinarsko aktiviranje baranjskog gorja.
Sve aktivnosti okupljanja slavonskih planinara uvijek su imale puno podršku kod «Zanatlija», isto kao i akcije okupljanja osječkih planinara ili akcije koje inicira i organizira Hrvatski planinarski savez.
Povijesne istine radi, primjereno trenutku u ovih 40 godina našeg rada ne možemo ne reći da smo hodali stazama iz antifašističke borbe, dobivali priznanja SUBNORA-a i SSRN-a, sadili “88 ruža za drug Tita”, organizirali posjet “kući cvijeća”, u jednom izvještaju s ponosom istakli da smo akte društva usuglasili s ZUR-om, ali isto tako i da su naši članovi učestvovali u domovinskom ratu od 1991. godine, da smo organizirano dočekali Papu u Zagrebu, učestvovali na križnom putu, posjetili Crni potok- mjesto stradanja civila nakon II svjetskog rata, a što govori da smo pravi predstavnici planinarske organizacije koja okuplja ljude koji vole ljude, prirodu i planinu, a svoju ljubav realiziraju primjereno trenutku u kome žive.
Društvo je osnovano 1971. g. a već 1972., 1973. i 1975. godine od tadašnjeg Planinarskog odbora Slavonije proglašeno je najaktivnijim u Slavoniji, isto kao za 1994. i 1995. godinu.
Godine 1988. Planinarski savez Hrvatske je društvu dodijelilo u znak priznanja za postignute dugogodišnje rezultate “Srebrni znak”.
Uvijek i iza svega stoje ljudi. Tako i iza ovih 40 godina. Teško je pobrojati sve ljude koji su nosili aktivnost društva, ljude koji su bili duša društva u pojedinim razdobljima, ljude zbog kojih ponekad s povjerenjem i znatiželjom polazimo na izlete. Zato smo se opredijelili poimenično spomenuti samo ljude koji su bili na čelu društva.
«Krivac» da smo se danas imali razloga sastati, idejni tvorac, inicijator i osnivač, te prvi i počasni predsjednik društva je sada već nažalost pokojni Josip Muha. Dugogodišnji sportaš, planinario je od najranije mladosti, ali je organiziran planinar postao u PD»Jankovac. Godinama je bio jezgra oko koje su se okupljali novi i novi planinari. Bio je i predsjednik Planinarskog odbora Slavonije, na funkcijama u Planinarskom savezu Hrvatske i Jugoslavije. Dobitnik je najviših planinarskih priznanja PD «Zanatlija», te Planinarskih saveza Hrvatske i Jugoslavije. Ovo su samo suhi biografski podaci za čovjeka koji je veliki dio sebe ugradio u planinarstvo i u naše društvo.
Vinko Mandić je zamijenio Josipa Muhu na mjestu predsjednika. Jedan je od osnivača društva i vječiti «čovjek u sjeni», čovjek na koga si se uvijek mogao osloniti. Vinko nije u svojoj planinarskoj karijeri odviše hodao, ali ni jedna planinarska akcija nije bez Vinka prošla. U zadnje vrijeme iako narušenog zdravlja kad god je bio u prilici da sretne planinara, rado bi se interesirao o novostima u radu društva.
Koliko govoriti o Đuri Turkoviću, zvanom Ture, u rodnim Našicama Branku. Gdje god se je Ture našao, svi su znali da su tu Slavonci, da su tu Osječani – zanatlije. Koliko je poznanstva sklopljeno upravo preko Tureta. Kolikima je Ture bio veza – kako na Papuk?, radi li dom na Jankovcu?, imaš li Ture planinarskih cipela?, kad dolazite kod nas?, Ture javi našim kućama da smo se popeli na vrh i sretno se vraćamo. Ture je osnivač društva, jedan od predsjednika, referent za izlete, za povijest društva i sve ostalo što zatreba. Počasni je predsjednik društva. Za nas koji ga volimo i cijenimo, koji znamo koliko mu planinarenje znači u životu samo je jedno jasno –Ture će uvijek ostati mlad i predvodnik najmlađeg ešalona društva.
Na funkciji predsjednika društva bio je i Đorđe Balić. Životna opredjeljenja – ljubav za čovjeka, prirodu, istinu pokušava pretočiti kroz praktičnu akciju u društvu. Bio je organizator niza planinarskih izleta većih i manjih, velikih planinarskih marševa, 1. slavonske visokogorske ekspedicija, radnih akcija na izgradnji planinarskih domova, voditelj planinarskih škola, dugogodišnji tajnik Slavonskog planinarskog saveza, član Predsjedništva PSH. Nositelj je najviših priznanja PD «Zanatlija», SPS i HPS.
Pokojni Dragutin Rodik znani Dado bio je predsjednik društva u kriznim vremenima neposredno prije i za vrijeme domovinskog rata. Nije se dičio sa velikim hodačkim uspjesima ali je godinama bio, prvo kao blagajnik, pa tajnik, i naposljetku kao predsjednik društva nezaobilazni učesnik svih društvenih aktivnosti.
Neposredno nakon prvog smirivanja ratnih aktivnosti u našem gradu, došlo je novo vrijeme koje traži i nove ideje, novu akciju i nove ljude. To se sretno spojilo u liku novog predsjednika Vlade Obada. Vlado je svojom smirenošću i produhovljenošću poveo društvo u obnovu i djelovanje u novom vremenu. Afirmiraju se i kombiniraju masovni izleti, ali i tehnički i kondiciono zahtjevniji izleti u naše i inozemno gorje. Vladin istraživački i dječački duh istražuje nove planinarske destinacije u susjednim zemljama, ali nam otkriva i nepoznatu okolicu Osijeka. Njegova planinarska predavanja nestrpljivo se očekuju po godinu dana.
Slijedeći predsjednik bio je Miroslav Mitrović , poznatiji kao Mitar. Njegov rad u društvu više je zabilježen kao organizatora niza izleta na kojima su i oni manje zahtjevni hodači došli na svoje.
Poslije Mitra dužnost predsjednika obnašao je Gordan Jerkić. Za vrijeme svoga predsjednikovanja uložio je mnogo osobnog truda u organizaciju aktivnosti društva i vrijedno i kvalitetno ih dokumentirao kamerom.
Ljiljanu Havranek kao prvu ženu na mjestu predsjednice, možemo okarakterizirati kao dobru majku koja je okuplja svoju djecu i pokušavala i uspjela da održi na pravom putu. Uložila je puno ljubavi i truda, što je rezultiralo i dobrim rezultatima.
Marijan Špiranec, aktualni predsjednik Društva, nasmijani, naturalizirani esseker, u teška vremena kada nema novaca uspješno vodi Društvo u nadajmo se bolju planinarsku budućnost.
***
Na kraju ovog malog vremeplova po prošlosti Planinarskog društva «Zanatlija» – sigurno je da će slični uradci biti čitani još mnogo puta, jer sadašnja aktivnost društva je garancija dobre budućnosti.
***
Đorđe Balić
referat na svečanoj sjednici
HPD “Zanatlija” Osijek
u čast 40 godina postojanja i rada Društva
Osijek, 26.02.2011.