Izvještaj s izleta u Julijske Alpe – Debela Peč (2014 m)
Glavni izlet Opće planinarske škole 2025.

Slovenija je jedna od onih zemalja koje se istinski vole već pri prvom susretu. Mala po površini, a ogromna po ljepoti prirode, planinarskim mogućnostima i uređenosti. Visoki alpski vrhovi, pitome doline, savršena infrastruktura i duboko ukorijenjena kultura planinarenja čine ju rajem za sve ljubitelje boravka u prirodi. Triglavski narodni park, kao jedini nacionalni park u Sloveniji, ne samo da čuva prirodne ljepote, već aktivno potiče odgovorno planinarenje i očuvanje planinskog okoliša. U srcu toga raja smještene su Julijske Alpe, idealan izbor za glavni izlet naše Opće planinarske škole.

Naša Opća planinarska škola svake godine okuplja nove zaljubljenike u planinarenje s ciljem da im približimo radost kretanja prirodom, sigurnost u planinama i zajedništvo koje se gradi na stazi. Ove godine škola je privukla velik broj potpunih početnika, pa je izlet u Julijske Alpe bio veliki korak – kako fizički, tako i simbolično. Cilj je bio zakoračiti iznad 2000 metara nadmorske visine. Iako je prvotno planiran uspon na Viševnik, zbog snježnih uvjeta odlučili smo se za Debelu Peč (2014 m) – nešto blaži, ali jednako veličanstven vrh, koji je školarcima pružio izazov dostojan pamćenja.

Jedna od najvećih vrijednosti našeg planinarskog društva je mogućnost da često organiziramo zajedničke izlete s različitim razinama težine. Tako su i na ovom izletu članovi visokogorske sekcije imali svoju stazu. Iako smo svi krenuli prema Debeloj Peči, oni su nastavili grebenom prema Viševniku, prolazeći usputne vrhove. Takav pristup omogućuje svima – od početnika do iskusnih planinara – da zajedno sudjeluju u istom izletu, ali svatko na način koji mu najbolje odgovara.
Izleti u Sloveniju uvijek su atraktivni i privlače veliki broj članova. Ovaj put nas je bilo čak 65 – 25 školaraca, dvadesetak članova visokogorske sekcije i ostatak stalnih članova. Krenuli smo u petak poslijepodne autobusom, kombijem i osobnim vozilima prema Bledu, gdje smo u dva hostela rezervirali smještaj. Put je protekao bez poteškoća, a vrijeme u autobusu iskoristili smo za ponavljanje čvorova sa školarcima. Smještaj je bio planinarski – višekrevetne sobe, zajedničke kupaonice (bez tuša!), toplo-hladna iznenađenja i folklor poput podnog grijanja koje ne radi, osigurača koji iskaču, ali bez utjecaja na raspoloženje.
Subotnje jutro dočekali smo rano. Autobus nas je doveo do Rudnog polja, oko 1300 m n.v., gdje počinje staza prema Debeloj Peči. Vrijeme je bilo oblačno i prohladno – taman za dobro zagrijavanje. Hodali smo prvo kroz visoke jele, zatim preko dijela skijališta pa ušli u šumu gdje započinje prava planinarska staza. Klizavo korijenje i vlažno tlo zahtijevali su pažnju, ali staza je bila zanimljiva i umjereno zahtjevna.

Nakon tri sata laganog hoda stižemo do Blejske koče. Toplina unutrašnjosti i šalica čaja daju novu energiju. Iako je okolica još uvijek u oblacima, polako nastavljamo dalje. Uspon postaje strmiji, a dolaskom do prvih snježnih dijelova doživljavamo pravu zimsku atmosferu – mokar snijeg pod nogama, vedro nebo iznad nas i sunce koje se napokon pokazuje. Pogled prema dolini Krme i Triglavskom lancu je nagrada za trud. Triglav se nije otkrio, ali smo mi izmaglili oblake i stigli do vrha. Na vrhu mala proslava rođendana – balon, bomboni velika pauza za uživanje. Pogled prema Mojstrani i dalje prema sjeveru oduzima dah.

Povratak je bio brži, a dolaskom natrag do Blejske koče oblaci su se potpuno povukli, pa smo uživali na “zen” klupici ispred doma i napravili još jednu veliku pauzu, nakon čega smo se istim putem vratili do autobusa. Visokogorska ekipa stigla je nedugo iza nas – prošetali su grebenom sve do ispod Viševnika, kojeg su zbog vremenskih i snježnih uvjeta ipak ostavili za neki drugi put. Dobar razlog za ponovni dolazak!
Povratkom u Bled, umorni, ali zadovoljni, nastavili smo druženje u zajedničkim prostorijama hostela. Školarci, vodiči, iskusni „visokogorci“ – svi zajedno oko stola, uz prepričavanje dojmova s današnje staze i dogovore oko plana za nedjelju.
Nedjelja je počela podijeljenim planinarskim planovima – kako i priliči raznolikosti našeg društva. Po dogovoru, rano ujutro mala skupina članova visokogorske sekcije krenula je na svoju turu – cilj je bio Šentanski vrh na planini Dobrča, dijelu Kamniško-Savinjskih Alpa.

Ostatak ekipe odlučio je iskoristiti predivno jutro za opušteniji ritam – šetnju oko Bledskog jezera, fotografiranje i kavu uz pogled na otok i dvorac. Oko 10 sati odjavili smo se iz hostela i zaputili prema Pokljuškoj soteski – kružnoj stazi dugoj oko 4 km koja vodi kroz zanimljiv kanjon s tunelima, uskim procjepima i stijenama koje gotovo dotiču stazu.

Mi smo rutu malo modificirali – umjesto zatvaranja kruga, izašli smo na južnoj strani, kod Lovačkog doma, gdje smo napravili kratku pauzu i uživali u okrjepi. Potom smo se uputili natrag prema Bledu po dio ekipe koja je ostala “na straži” – spašavajući zaboravljene namirnice iz hostela.

Naš put nas je dalje vodio do Bistrice pri Tržiču, gdje su nas već čekali članovi visokogorske sekcije, umorni, ali zadovoljni svojim uspjehom. Zajedno smo se smjestili u vozila i krenuli put Osijeka – puni dojmova, fotografija, planova za iduće izlete i pomalo umorni, ali ponosni na sve što smo postigli u samo tri dana.
Ovaj izlet bio je prava planinarska slagalica – spoj iskusnih „visokogoraca“ i ambicioznih početnika, školaraca koji su prvi put zakoračili iznad 2000 metara i onih koji već godinama osvajaju vrhove. Pokazali smo kako raznolikost nije prepreka, već snaga koja nas povezuje. Pravi duh planinarstva živi upravo u ovakvim zajedničkim trenucima, gdje svaki korak, bez obzira na tempo i stazu, vodi istom cilju – ljubavi prema prirodi i planinama.

 

Inicijalno planirani izlet na Viševnik nije odabran slučajno – osim što je lako dostupan dvotisućnjak, Viševnik je i jedan od najboljih vidikovaca prema Triglavu. A Triglav nam je u planu za kolovoz – ovaj izlet trebao je poslužiti i kao svojevrsna najava, “teaser” za ono što nas čeka u srcu ljeta. Na vrijeme se, naravno, ne može utjecati – Triglav se cijeli dan skrio iza oblaka – ali iskreno, treba li Triglav uopće reklamu?

Već sada znamo: vraćamo se u Sloveniju, s još više iskustva, kondicije i motiva. A do tada, Debela Peč ostat će nam u sjećanju kao važan korak prema gore – doslovno i simbolično.

Sve skupa Dost’ dobro!