Planinari PD „Zanatlija“ su vikend od 4. do 6. travnja 2025. proveli u Istri, hodajući prvu dionicu Istarskog planinarskog puta (IPP). U najavi izleta planinari su saznali da je „IPP linijska obilaznica dužine oko 160 km. Kreće od Crvenog Vrha (Monte Rosso) iznad Piranskog zaljeva, preko Ćićarije i Učke do Labina, Skitače i Crne punte. To je najduža planinarska staza u Istri, otvorena je 2006. godine i ima 30 kontrolnih točaka. Za uspješno svladavanje ove staze potrebno je uložiti minimalno 54 sata aktivnog hoda. Za priznanje i značku neophodno je tijekom obilaska prikupiti žigove svih 30 kontrolnih točaka koji se utiskuju u Dnevnik obilaznice. Staza prolazi kroz raznolike krajolike Istre, uključujući pitoreskne brežuljke, šume hrasta i bora, tradicionalna istarska sela, vinograde, maslinike te ide i uz obalu Jadranskog mora, nudeći posjetiteljima raznovrsno iskustvo istarske prirode i kulture, uživanja u prekrasnim panoramskim pogledima na istarski krajolik i omogućava susret s bogatom istarskom kulturnom baštinom. Put prolazi kroz različite lokalitete s povijesnim značajkama poput starih crkava, utvrda, arheoloških nalazišta i tradicionalnih istarskih sela.“ Plan je na ovom prvom izletu bio ishodati četvrtinu cijele staze.
U petak poslije podne dva kombija s 18 planinara krenula su preko Slovenije put Istre i Tribana pored Buja, gdje smo noćili u Hostelu Parenzana, u kojem najčešće noće biciklisti. Naime, u blizini je Via Parenzana, poznata biciklističko-turistička staza nastala nakon prestanka korištenja prometne žile kucavice Istre s početka 20. stoljeća, uskotračne pruge Parenzana koja je spajala Trst i Poreč (Trieste i Parenzio). Uži razmak između tračnica omogućio je lakšu gradnju na zahtjevnijim terenima, jer je Parenzana prolazila kroz brdoviti i nepristupačni dio Istre. Željeznička pruga bila je u funkciji od 1902. do 1935. godine, a nakon njezina ukidanja, staza je pretvorena u atraktivnu turističku rutu za bicikliste, pješake i ljubitelje prirode te smo i sami prolazili dijelom Parenzane koji se poklapa s IPP-om.
U subotu rano ujutro smo se odvezli do Crvenog Vrha (Monte Rosso) na samom sjeveru Istre gdje smo započeli hodanje s pogledom na Savudrijsku valu i Piranski zaljev. Prognoze su obećavale sunčan i topao dan i nisu nas prevarile pa je dio planinara vrlo brzo pocrvenio na suncu. Hodali smo po stazi prekrasnim krajolicima Istre, oko Buja i živopisnih istarskih sela oko 9 sati i prešli oko 23 km po nezahtjevnom terenu. Stigli smo do poznatog pitoresknog gradića Grožnjan koji se nalazi iznad staze te smo ga posjetili i okrijepili se kavicom i pivom iz domaće craft pivovare. Gradić je bio osunčan i topao, pogled na istarske brežuljke nezaboravan, a posjetili smo i neka privatna pomno uređena dvorišta čija ljepota nas je ostavila bez daha.
Nakon šetnje Grožnjanom vratili smo se u hostel i pripremili za odlazak na dogovorenu večeru u obližnju Konobu Baričet koja samo po najavi nudi posebno spravljene i nesvakidašnje domaće specijalitete. Tako smo jeli dugo kuhani gulaš od Istarskog boškarina i divljači, s domaćim kruhom kojeg smo umakali u domaće istarsko ulje s aromom i ukusom ljute papričice. Pojeli smo sigurno 10 kg ovog rijetko ukusnog kruha. Na kraju desert – panacota s divljim ribizlama kuhanim u domaćem crnom vinu. Sve domaće i posebno. Znam da je ovo osvrt na planinarski izlet, no nisam mogla odoljeti i ne spomenuti ovo posebno mjesto vrhunske gastronomije i sasvim pristojnih cijena koje i nije restoran nego nečije domaće mjesto gdje se primaju i gosti. A i osjećali smo se zaista kao dobrodošli gosti, jer nas je vlasnik koji je ujedno i kuhar sve počastio pićem koje smo naručili. Šta reć’. Nakon dobrog hodanja i obilne večere, jedino smo mogli završiti na ranom spavanju.
Ujutro smo se vozili do Grožnjana gdje smo dan ranije prekinuli hodanje te nastavili dalje po stazi. Vrijeme je bilo sunčano, ali prilično hladnjikavo, jer je puhala snažna bura cijelim putem. Hodali smo kroz tunele Parenzane i tek zazelenjene šumarke, preko livada i kroz slikovita istarska sela, pored starih crkava i gradića na brdima u daljini koje ćemo posjetiti na idućoj etapi. Penjali smo se po vidikovcima s pogledom na rijeku Mirnu i istarska polja. Marljivo smo skupljali žigove i nakupili ih šest za dva dana. Taj dan smo ishodali oko 18 km i ukupno prehodali oko 41 km od cijele staze, kao što je i planirano. Nakon zadnjeg žiga smo se spustili u dolinu rijeke Mirne, ispod sela Mali Mlun gdje su nas čekali naši kombiji. Pala je jedna kavica na brzinu u obližnjem restoranu i krećemo put Osijeka. Još smo ručali u samoposlužnom restoranu na benzi u Sloveniji i gas do Osijeka gdje smo stigli oko 22 sata.
Bio je ovo jedan prekrasan planinarski izlet. Ponovilo se!
Vodič Sanja Vladović
