Izlet na Pag
Pag je otok jedinstvenog izgleda – kamenit, surov i na trenutke gotovo nestvaran. Njegov krajolik često uspoređuju s površinom Mjeseca, no s obzirom na stazu kojom smo hodali, Mars je možda i prikladnija usporedba. Naš planinarski vikend uključivao je stazu Life on Mars, jednu od najpoznatijih otočnih staza te uspon na Sveti Vid, najviši vrh Paga (342 m), s kojeg se pruža spektakularan pogled na Velebit i Jadransko more.
Naš autobus bio je popunjen do posljednjeg mjesta, ali imali smo super vozača pa je vožnja do Paga prošla ugodno. Smještaj u kampu u Zadru bio je pravo iznenađenje za planinarske standarde. Premium kamp s udobnim i dobro opremljenim kućicama, svi na okupu u devet kućica u istom krugu pa smo izgledali kao malo Zanatlija selo.
Ovo je bio prvi višednevni izlet za polaznike Opće planinarske škole. Za mnoge od njih, bio je to prvi ozbiljan planinarski izazov. Školarci su pokazali veliku želju za učenjem već na putu pa smo u autobusu vježbali čvorove i razmjenjivali planinarske planove i priče.
Life on Mars – planinarska avantura na drugom planetu
Vrijeme je u planinarenju vrlo važan faktor, ali vremenske prognoze znaju biti varljive. Pogotovo kad je Velebit u blizini. Danima unaprijed, svi smo pratili prognozu, ali ni u subotu ujutro nismo znali što nas zapravo čeka. Hodati po surovim pejzažima Paga po kiši možda nije najugodnije, ali nije ni nemoguće. A kad kiša napokon stane i oblaci se raziđu, nagrada je dvostruka.
Subota je počela ranim polaskom iz Zadra i dugom vožnjom do Metajne. Oblaci su i dalje bili tu, a kiša je odlučila pasti baš u trenutku kada smo započeli izlaganje o izletu. Nakon desetominutnog oblačenja kabanica, krenuli smo uz more – stazom koja je dijelom betonirana i prilagođena šetačima. Kiša je padala povremeno, ali nije pokvarila doživljaj.
Prvo zaustavljanje bilo je na plaži Ručica, gdje smo napravili zajedničku fotografiju, a zatim nastavili dalje u srce Life on Mars staze. Kako smo odmicali, pejzaž je postajao sve neobičniji – stijene neobičnih oblika i boja stvarale su dojam da zaista hodamo po drugom planetu. Pauza kod stijene Stogaj bila je prilika za fotografiranje i uživanje u nestvarnim oblicima koji nas okružuju.
Dolaskom u uvalu Slana, kiša je prestala, a sunce se pojavilo, kao da nas nagrađuje za ustrajnost. Ovdje smo napravili dugu pauzu za ručak i imali priliku isprobati feratu koja vodi dalje uz stijenu iznad mora. Za većinu je to bio prvi susret s tehničkom opremom – penjačkim pojasom, karabinerima i sajlama. Većina je isprobala samo nekoliko metara ferate, taman za dobru fotografiju. Iznad uvale Slana podijelili smo se u dvije grupe – jedna je kružno obišla otok istočnom stranom, dok je druga prije toga otišla prema uvali Malin. Na povratku su se oblaci konačno razbježali, ostavljajući iznad nas vedro nebo, jedino vrhovi Velebita i dalje su bili skriveni. Krajolik se mijenjao – prošli smo kroz područje crnih stijena koje su izgledale poput kulisa iz znanstveno-fantastičnog filma.
Poseban trenutak bio je susret s mladim janjcem koji se tek naučio stajati na nogama – prizor koji podsjeća koliko je priroda nevjerojatna i prilagodljiva. U Metajni smo se okupili i osvježili u jedinom otvorenom kafiću, a zatim se uputili natrag u Zadar, gdje je večer protekla u opuštanju – neki su uživali u SPA zoni kampa, drugi u zadarskim restoranima, a treći u ugodnom društvu u kampu.
Uspon na Sveti Vid i rođendansko iznenađenje
Nedjelja ujutro donijela je još jednu pustolovinu – uspon na Sveti Vid. Kiša je opet pokušala pokvariti planove, ali nismo se dali smesti. Odabrali smo stazu iz Kolana, a povratak je bio planiran stazom prema kampu Šimuni. I kao da je kiša shvatila da nas ne može omesti, ubrzo je prestala, a oblaci su se razišli.
Uspon nije zahtjevan, a za nešto više od sat vremena bili smo na vrhu. S tih “samo” 342 metra pogled je bio nevjerojatan – s jedne strane Metajna i staza Life on Mars, a s druge beskrajno plavetnilo mora i razasuti otoci.
No, jedan događaj učinio je ovaj uspon posebnim – naš školarac Pavo slavio je svoj 18. rođendan! U tajnosti smo na vrh donijeli “tortu” i svijeće, pa ga iznenadili pjesmom i čestitkama. Rođendan za pamćenje!
Nakon duže pauze i mnoštva fotografija, spustili smo se prema autobusu i krenuli kući. Uz nekoliko stajanja sigurno smo stigli u Osijek.
Još jedan uspješan izlet je iza nas – sadržajan, ali ne prezahtjevan, pravi odmor za oči, dušu i tijelo. Polaznici Opće planinarske škole sjajno su se snašli, vodiči su uživali u povjerenju grupe, a zajedništvo i međusobna podrška bili su ključ uspjeha. Na kraju nas je i vrijeme nagradilo. Možemo samo poželjeti da i svaki sljedeći izlet bude jednako dobar.
lp,IČ.
