Izvještaj s izleta na Volujak i Zelengoru 17.-21.7.2024.

Na vrhu Volujka	Na Zelengori	Festivalska

 

Srijeda: Put i dolazak do Trnovačkog jezera

Naš izlet započeo je u srijedu rano ujutro, kad smo se uputili prema dolini rijeke Sutjeske na jugoistoku Bosne i Hercegovine. Uz stajanje za ručak popodne smo stigli do Tjentišta i Nacionalnog parka Sutjeska, a slijedio nam je još uspon makadamskom cestom do Prijevora, najdalje točke gdje se može stići automobilom. Na Prijevoru smo nakrcani opremom za dvije noći krenuli pješice prema Trnovačkom jezeru. Staza do jezera nije teška, duljine oko 5km i može se prijeći za manje od dva sata. Jezero se nalazi u Crnoj Gori i dio je parka prirode Piva. Granični prijelaz naravno ne postoji, samo natpis na drvetu uz put. Trnovačko jezero, smješteno na oko 1500 metara nadmorske visine, okruženo je impresivnim vrhovima Maglića, Bioča, Trzivke i Trnovačkog Durmitora.

Na putu za Trnovačko jezero	Na granici nema većih zastoja	Pogled ispred katuna na naše šatore i jezero

Na obali smo podigli kamp, a zatim se osvježili u iznenađujuće toploj vodi jezera. Uz jezero se nalaze i katuni, tradicionalne kolibe stočara koje ovdje služe za najam, a vlasnik Miloš nudi kavu, pivo i sok. Voda iz obližnjeg izvora je jako hladna, pa dvije plastične bačve služe kao prirodni hladnjak.

 

Četvrtak: Uspon na Volujak

U četvrtak smo krenuli rano ujutro prema vrhu Velika Vlasulja na 2335 metara. Nakon pola sata hoda, stigli smo do zaravni s katunima, a u jednom takvom smo stali i doručkovali domaće kiselo mlijeko, sir i vrhnje.

Jutarnja panorama Trnovačkog jezera

Put nas je vodio preko Trnovačkog Durmitora, odakle smo mogli vidjeti jezero, pa smo se spustili do prijevoja Bojanska vrata i zatim novim usponom stigli na vrh Volujka. Pogledi su bili spektakularni, a nakon pauze za ručak, spustili smo se natrag na prijevoj i nastavili hodati prema Trzivki i Magliću. Na raskrižju nas je zadesio pljusak i grmljavina, pa smo se vratili na jezero. Ukupno smo hodali 8 i pol sati, savladali preko 1200 metara visinske razlike, a dan završili kupanjem u jezeru, večerom i druženjem.

Pogled prema Trzivki i Magliću s Volujka

 

Petak: Povratak i OK Fest

U petak smo spakirali šatore i vratili se istom stazom do Prijevora. Usput smo sreli poznate ljude, planinare i naše članove, što je dodatno uljepšalo povratak. Po povratku, počastili smo se ručkom u jednom od restorana uz cestu. Zatim smo se uputili u Tjentište, gdje se održavao OK Fest. Prijavili smo se, podigli šatore u kampu i našli se u potpuno drugačijem okruženju – stotine šatora i tisuće ljudi, nekoliko pozornica. Popodne smo posjetili muzej i memorijalni centar Bitke na Sutjesci, a navečer uživali u nastupima Thievery Corporationa i Zostera.

 

Subota: Izlet na Zelengoru

Dok je kamp još spavao, mi smo se uputili na novi planinarski izlet, ovaj put na Zelengoru. Cilj nam je bilo jezero Donje Bare, na nešto više od 1400 metara visine. Ostavljajući auto uz cestu, zaputili smo se šumom uzbrdo. Što smo se više penjali, pogledi su postajali sve ljepši. Vidikovci i proplanak Suha pružali su nevjerojatne poglede na Maglić i Volujak, ali najzanimljiviji je bio obližnji vrh Jelovac, iako manji, ali vrlo fotogeničan. Možda jednom završimo i tamo.

Vrh Jelovac s Zelengore

Staza je prava ljetna, prolazi kroz visoku šumu koja pruža hladovinu, a vjetar nas ugodno rashlađuje. Kad smo već ako blizu jezera izašli na zaravan, otvorila se velika livada s blagim brežuljcima, Na rubu livade, uz šume, na možda dvjestotinjak metara od nas, u travi se odmarao pravi medvjed. Bili smo tihi, a vjetar je puhao prema nama, pa nas nije uočio. Izvukao sam fotoaparat i snimio nekoliko fotografija prije nego što je medvjed pobjegao u šumu.

Kratko poziranje prije odlaska u šumu

Nastavili smo dalje i stigli do jezera Donje Bare, okruženog stijenama i šumom. Uz jezero se nalazi planinarski dom koji izvana izgleda jako lijepo i šteta je što nije otvoren. Od jezera smo otišli do spomenika Drugoj Dalmatinskoj brigadi koja je na tom mjestu 1943. godine vodila velike bitke s Nijemcima. Na povratku smo posjetili i vidikovac Borić, koji je zaista šteta propustiti. Povratak istom stazom do automobila prošao je brzo, a zatim smo se vratili na festival. Ukupno oko 17km i 1100m uspona.

Jezero Donje bare	Pogled prema spomeniku drugoj Dalmatinskoj brigadi	zajednička fotka n a vidikovcu Borić

OK Fest je glazbeni festival koji se održava na Tjentištu, uz rijeku Sutjesku i ogromni bazen na širokom području rekreativnog centra Sutjeska. Priroda i ambijent su bez premca, organizacija također, ali bilo bi dobro malo uložiti u infrastrukturu. Tuširanje ledenom vodom dok pljušti kiša po nenatkrivenim tuševima je posebno iskustvo, no navikli smo na razne uvjete pa tako i to. Subotnje popodne i večer proveli smo uz bazen i koncerte.

 

Nedjelja: Povratak u Osijek

 U nedjelju ujutro smo spakirali svoje šatore i opremu i za kraj obišli spomenik posvećen bitki na Sutjesci.  Jutro je bilo maglovito od kiše koja je padala tijekom noći pa je uz tako monotonu pozadinu spomenik izgledao zaista impresivno. To bi bilo to od izleta, nakon četiri dana vratili smo se u Osijek.

Spomenik bitke na Sutjesci na Tjentištu

Izlet na Volujak bio je prepun avantura, od spavanja pod zvijezdama, uspona na Veliku Vlasulju do susreta s medvjedom i uživanja u rock festivalu. Neobična kombinacija potpune divljine, netaknute prirode, fizičkih izazova i kulturnih i povijesnih doživljaja ostavlja puno uspomena, ali i zove na ponovni susret.

lp,ič.