Zadnji izlet opće planinarske škole održan je u vikendu od 24. do 26.5.2024. U kombinaciji školaraca i iskusnih planinara na put je krenulo 25 članova našeg društva ili kako bi to ChatGPT rekao, 25 nadahnutih planinara spremnih za nove izazove.
Već u najavi izleta navedeno je kako u Hostelu Crni Lug gdje ćemo provesti vikend nema u ponudi ni hrane ni pića, a niti radno vrijeme dućana u Crnom Lugu nam ne ide na ruku pa smo svi bili i više nego dobro pripremljeni svim potrebnim za višednevni izlet.
Petak je naravno proveden na putu. Okupljanje i polazak u popodnevnim satima sa starog mjesta i vožnja autobusom put Gorskog kotara.
Smjestili smo se u Hostelu „Crni Lug“, novom i funkcionalnom objektu Nacionalnog parka Risnjak, smještenom u samom centru Crnog Luga. Hostel je nastao rekonstrukcijom stare zgrade škole koja je zbog nedostatka djece odavno zatvorena. Hostel može primiti četrdesetak osoba, a gosti na raspolaganju imaju kompletnu kuhinju i konferencijsku salu za druženje. U novom ruhu tako su ga posjetili neki drugi školarci.
U subotu smo rano ujutro uputili prema ulazu u Nacionalni park Risnjak odakle počinje naš izlet na vrh Risnjaka. Za uspon smo hodali Horvatovom stazom. Nakon nekoliko sati hoda, stigli smo do Schlosserovog doma gdje smo napravili pauzu za ručak. Okrijepili smo se i pripremili za završni uspon na Veliki Risnjak. Uspon je bio kratak, ali zahtjevan pa je pao i poneki komentar poput “što je meni ovo trebalo”, no na kraju, za pogled s Velikog Risnjaka se isplati malo pomučiti.
Sve do samog vrha nas je pratilo pretežno vedro vrijeme, ali za popodne je bila najavljena kiša pa smo sretni što smo uspjeli doći do vrha krenuli natrag.
Za put natrag odabrali smo drugu stazu, onu preko „Markovog brloga“ koja je nešto dulja od Horvatove, ali šira i tehnički dosta jednostavnija. Kišu, koja je padala preko sat vremena iskoristili smo svako za sebe, hodajući u tišini okruženi zelenilom Risnjaka. Stara poslovica o lošem vremenu i opremi se pokazala točna, a posebno treba pohvaliti školarce i način kako su prošli tu etapu izleta.
Negdje kod oznake za „Markov Brlog“ kiša je stala, a sunce zasjalo još jače pa smo po lijepom i toplom vremenu stigli natrag na početak.
Tamo nas je u novootvorenom restoranu Pansion Risnjak čekao dogovoreni kasni ručak – pečeno meso i krpice sa zeljem koji je bio za svaku preporuku.
Nakon povratka u hostel, vodiči na ovom izletu donijeli su odluku kako se zbog loše vremenske prognoze u nedjelju nećemo penjati na Klek. Prognozirana je kiša od ranog jutra, a uspon po mokrom kamenu bio bi previše riskantan.
Subotnja večer prošla je u druženju, umotani u deke, pod vedrim nebom, uz laganu glazbu i puno smijeha i prepričavanja dogodovština s planina. Kasnije uvečer, održali smo kratku vježbu orijentacije pomoću zvijeda i astronomije pa smo tako naučili i neka nova zviježđa i zvijezde.
Nedjeljno jutro započelo je kasnije nego što smo planinarski navikli, pa smo uz kavu, do odlaska vježbali i vezali planinarske čvorove. Vrijeme je u Crnom Lugu bilo sunčano i toplo, ni slično prognozi, ali već se s autoceste vidio, tj nije vidio, vrh Kleka koji je cijeli bio u tamnom oblaku.
Tako smo ubrzo stigli u Ogulin gdje smo obišli Zavičajni muzej, a uz stručnog vodiča i alpinističku zbirku tog muzeja. Zanimljivi su eksponati opreme kojom su se koristili nekadašnji planinari i alpinisti. Nije baš sve nekad bilo bolje.
Odmah uz muzej nalazi se i Đulin ponor, u kojem ponire rijeka Dobra, a dubok je 40ak metara. Brojne legende o imenu i povijesti tog mjesta nadahnule su i neke naše planinarke koje su pred Đulinim ponorom uprizorile kratku melodramu sretnog završetka koju su obećale prvom prilikom izvesti i za ostatak našeg društva.
Izlet je još jednom pokazao ljepotu i izazove Gorskog Kotara. Unatoč nekim nepredviđenim vremenskim prilikama, uspjeli smo ostvariti većinu planiranih aktivnosti i uživati u prirodnim ljepotama ovog kraja. I da, u naslovu ovog izvješća nije se potkrala pravopisna greška, radi se o igri riječi iz jedne od dogodovština s izleta.
Veselimo se budućim avanturama i povratku na Klek!
lp,ič.
