Vikend od 5. do 7. travnja 2024. „Zanatlije“ su provele u uživanju na obroncima Kamniških Alpi. U petak poslije posla smo krenuli, a navečer već bili smješteni u Uršulinskom samostanu Mekinje u Kamniku koji nas je oduševio pogledom na snijegom pokrivene vrhove, ukusnim uređenjem, čistoćom, prostranim sobama i dnevnim boravcima… Planinari nemaju često priliku noćiti u ovakvom komforu i odlučili smo se ovdje opet vratiti.
Ujutro smo bez žurbe krenuli autobusom prema Maloj i Velikoj planini kako bismo uživali u šetnji njihovim obroncima i livadama prekrivenim šafranima i drugim cvijećem. Pridružila nam se i naša vodička, prelijepa Slovenka Tanja, koja sve lagane, ali i teške staze po Sloveniji ima „u malom prstu“ i koja nas je već vodila na Golicu u vrijeme cvjetanja narcisa (a već je isplanirala i stazu za nas za iduću godinu). Kao i naša glavna vodička Jela, obećala nam je uživanje, a naručile su i sunčano i iznimno toplo vrijeme, tako da su obje u cijelosti ispunile svoje obećanje. Tanja nam je uz obećanje donijela na poklon i fine rakije i punu „gajbu“ kroštula koje je sama napravila, tako da smo joj sve odmah povjerovali. Mi smo njoj zauzvrat poklonili „Zanatlijska“ obilježja i člansku iskaznicu, tako da je naša Slovenka, ne bez ponosa, postala i naša „Zanatlijka“.
Krenuli smo hodati blagim padinama koje su bile prekrivene tepisima od ljubičastih šafrana, s ponekim bokorom ružičastog kukurijeka i žutih jaglaca. Obišli smo i drvenu crkvicu na vrhu brda i pastirske nastambe koje izgledaju kao selo u planini. Uz nas su hodali i drugi ljudi iz Slovenije, puno ih je bilo s djecom, ali i iz drugih zemalja u okruženju. Bilo je zanimljivo promatrati oduševljenje planinara i izletnika dok su grozničavo pokušavali ljepotu prizora uhvatiti kamerama na mobitelu. Vjerujem da je taj dan načinjeno više milijuna fotografija. Unatoč trudu, dobrim mobitelima i vještinama, fotografijom je bilo teško prenijeti ove božanske prizore koji se mogu potpuno doživjeti jedino osobnim dolaskom.
Nakon više sati laganog hodanja, u povratku smo popili piće u Domžalskom domu na Maloj planini. Toplo sunce, oko nas ljubičasti cvjetni tepisi i alpski vrhunci pokriveni snijegom, iz zvučnika lagane slovenske polke, hladno pivo i dobro društvo… trenutak neopisive sreće i užitka. S nešto novaca i odlukom o izlasku iz kuće i putovanju, život zaista može biti potpuno drugačiji, ljepši i bogatiji.
U našem samostanu smo fino večerali niz jela s bogatog švedskog stola koji su nam pripremili domaćini. Ovo zaista nije tipičan planinarski izlet. Nakon toga smo odšetali u Kamnik i obišli ga uzduž i poprijeko. Ljepota ovog malog slovenskog mjesta bila je točka na „i“ ovog savršenog dana.
Sutra ujutro krećemo na slap Orglice koji završava u potoku Kamniška Bela koji se pak ulijeva u rječicu Kamniška Bistrica. Ova rječica puna malih slapova i brzaca nas je pratila cijelo vrijeme boravka u Kamniku. Slapovi i voda zaštitni su znak nižih predjela Slovenije, a Slovenci ih njeguju, čuvaju i paze, što smo uočili i na ovoj stazi i na samom slapu. Još jedno uživanje u prekrasnoj prirodi i obrušavanju vode, a neki su se popeli uz stijenu gotovo do samog vrha slapa. Tanja nas je nakon toga odvela i na izvor Kamniške Bistrice, na smaragdno zelenu vodu i ljepotu koja opet oduzima dah… Brzinska užina i pivo u restoranu, jer na žalost, moramo krenuti za Osijek u koji smo stigli oko 19 sati.
Bio je ovo jedan hedonistički izlet pun prirodnih i društvenih ljepota. Stvarno je lijepa ova Slovenija. Zove na još pa ćemo se vratiti čim prije.
Planinarka Sanja Vladović
