Izlet na Sjeverni Velebit

srpanj 13, 2021 Jela Knežević

U petak popodne 9. srpnja 2021., na osječkoj temperaturi od 38 stupnjeva Celzijevih, „Zanatlije“ su krenule put Nacionalnog parka Sjeverni Velebit, na izlet po planu za ovu godinu. Dva puna kombija planinara, plus dvije planinarke u autu, nas 20, dobrano se skuhalo i istopilo dok smo ukrcali svoje „pinklove“ i krenuli put juga. Izbjegavali smo autocestu, kako bismo što bolje upoznali Lijepu našu, a panoramski pogledi na prirodu i brojna naselja bili su gratis, kao i par sati više putovanja. No u dobrom društvu sve je dobro pa još za dana stižemo u Planinarski dom Zavižan na južnoj padini Vučjaka koji je na 1645 m n/v i na cca 20 Celzijevaca manje od Osijeka. Dočekale su nas naše dvije planinarke došle s mora, blago njima. Pogled koji se s terase pruža prema moru kontinentalce uvijek fascinira, ali smo svejedno, šokirani svježinom, nakon početnog oduševljenja ušli u iznimno čist i održavan dom. U kojem je i meteorološka stanica (znate ono iz dnevnika, temperatura na Zavižanu je…) pa možda i zato. Hladnog Velebitskog crnog u domu  ima dovoljno, svakome krevet u „skupnom ležišću“  i što ti više treba nakon napornog radnog dana i puta.

Ujutro nas je dočekalo 14 stupnjeva pa je trebalo brzo razviti radnu temperaturu. Za tempo su se pobrinuli naši ambiciozni vodiči, jer puno nas vrhova čeka po planu, ali i onih koji su gratis. Iako smo imali našu glavnu vodičicu, vodiči su se u dva dana smjenjivali naprijed, u sredini i otraga. Svi su radili dobar posao, nabijali tempo i brinuli o cijeloj grupi. Uočili smo da „metle“ kad dođu naprijed ubrzaju tempo, ne mo’š ih stići. No moram s veseljem primijetiti da „zanatlijski“ vodiči pred nas stavljaju ozbiljne zadatke, hodanja nisu ispod 10 sati, a staze su sve zahtjevnije… Bravo za nas. Gdje će nam biti kraj ako ovako nastavimo…

Unatoč nekim ozljedama svi smo složno prohodali najveći dio planirane staze za taj dan. Popeli smo se na tri vrha koji su KT HPO: Mali Rajinac na 1699 m n/v, Zavižanski Pivčevac na 1676 m n/v i Veliki Zavižan na 1676 m n/v. Dio ekipe koja je sve ovo hrabro ishodala unatoč ozljedama, kao i dio koji je  odlučio da im je dosadašnjih devet sati pentranja dovoljno, nastavili su prema domu. No desetak nabrijanaca odlučilo se na gratis petlju i krenulo put vrha i  četvrte KT HPO, Balinovac na 1600 m n/. Što je za nas još dodatna dva sata po zahtjevnom terenu s usponima i stijenama! Rečeno nam je da će biti lakše jer idemo kroz prekrasni Botanički vrt pun čuvenog i mirišljavog velebitskog bilja. Nije bilo lakše. Uspon je bio najteži od svih. No zato je bilje bilo prelijepo, kao i sve na Velebitu, i još prekrasno mirisalo. Što nismo baš doživljavali nakon 11 sati hodanja.  Na povratku smo se morali popeti i na Veliku Kosu na 1622 m n/v jer nam je na putu, a i zbog savršenog pogleda od gore na naš dom. Nizbrdo do doma se već kotrljamo, autoricu testa noge više ne slušaju, svaka vodi svoju politiku i pletu se međusobno i između kamenja. Samo da se sad ne skršim, na samom kraju. Zadnjim snagama penjemo se na terasu doma uz pljesak ekipe koja je došla prije dva sata i za to vrijeme uživala na suncu i u pogledu.

Što sad prvo? Izuti gojzerice? Popiti kavu ili pivo? Jesti? Presvući se i osvježiti? Leći? Primarne potrebe su ipak prevagnule. Higijena nije ključna, a ionako nema tuša i osvježenja. Osim ako niste mladi utrenirani kineziolog i sportaš koji si može priuštiti pljuskanje ledenom vodom. Na terasi. Gol do pasa u boksama. Na radost ženskih očiju. Nakon dolaska k sebi od ovih prizora, fine hrane i piva, malo smo se zabavili uz glazbicu i palačinke kojih je Drago vrijedno napekao bezbroj. A priključili su nam se i drugi gosti doma, jer smo veseli. Meteorolozi/domari su nas strogo gledali (i slušali) iz prikrajka. Pa zabava nije predugo trajala.

Ujutro krećemo u nove izazove. Nije bilo naporno, šetnjica po Premužićevoj stazi, obilazak Rossijevog skloništa gdje srećemo već poznatu ekipu s Grobnika (projektant skloništa na Bijelim stijenama). Hodamo samo sedam, osam sati po žegi i popeli smo se na vrh Crikvena te na Gromovaču na 1675 m n/v. Sve u svemu, nije loš ulov. Sedam vrhova u dan i pol, od kojih su pet KT HPO. A i „krstili“ smo pet novih planinara već zavidne kondicije na Zavižanu, čime su i zvanično primljeni u ovaj naš šašavi svijet.

Povratak po Premužićki bio je u revijalnom tonu, lako savladan. Pomalo umorni sjedamo u svoje pregrijane kombije koji nas čekaju na makadamu, pod budnim okom rendžera koji brinu i čuvaju ovaj naš planinski biser. Naime, kombiji su nas desetak minuta čekali na mjestu gdje ne smiju. Rendžeri su nam ovaj put oprostili, ali su nas pratili očima i uvjerili se da smo zaista i otišli. I zatvorili rampu za nama. Da benzinom i bukom ne remetimo ovaj prirodni sklad i  ljepotu. Svaka im čast, planinarima se sviđa ovakva posvećenost očuvanju nacionalnog parka i našeg savršenog Velebita. Krećemo put Osijeka, opet uz detaljno upoznavanje s ljepotama Lijepe naše. Sve je prošlo dobro, jedino  su naše cure koje su ranije krenule autom probušile gumu i zvale nas u pomoć, jedva pronašavši signal za mobitel u šumi na makadam putu zvanom „preko preče, naokolo bliže“. No naši dragi vozači/planinari/automehaničari/kuhari/organizatori/pomagači itd. itd. (all in one) sve mogu pa tako i bez poslane lokacije pronaći izgubljene ovčice u nekoj vukoj… i doslovce za 10 minuta promijeniti gumu, uz opće veselje svih nas, posebno vlasnice automobila. Svaka im… čast (da im ne poželimo nešto drugo). Putujemo i putujemo, a u Osijek stižemo oko 11 sati, na žalost onih koji su htjeli gledati finale Europskog prvenstva u nogometu. Iako ne razumijem tu potrebu, ionako su  saznali rezultat.

Bilo nam je zaista nezaboravno.

Ponovilo se!

Planinarka       
Sanja Vladović

Foto: Jela, Drago i Kiki

Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Pratite nas i lajkajte