Izlet na Mosor

svibanj 24, 2021 Jela Knežević

Po planu izleta za ovu godinu, u petak 21. svibnja 2021. u poslijepodnevnim satima, tri kombija puna „Zanatlija“ uputila su se na izlet na izazovni Mosor. Stranica Hrvatska puna života (https://croatia.hr/hr-HR/dozivljaji/aktivni-odmor/setanje-i-planinarenje/mosor) Mosor naziva „moćnim draguljem krša nadomak Splita“ te između ostalog kaže: „Mosor je visoka krševita planina koja dominira prostorom između Splita i Omiša. Od Kozjaka je odijeljena duboko usječenim grlom Klis, a na jugoistoku se pruža do rijeke Cetine. Najviši vrh Veliki Kabal visok je 1339 metara, a ukupna dužina cijele planine je 25 km. Glavnu okosnicu čini izrazit stjenovit hrbat, bijel od golog vapnenačkog kamena, s kojeg se na obje strane spuštaju strme stjenovite padine. Sjevernu padinu odlikuju brojne škrape, duboke vrtače i krške jame, posebno oko izdvojenog vrha Jabukovca, a južnu padinu terasaste udoline. Zapadni dio Mosora čini dio grebena koji se proteže od Klisa do Ljubljanskog prijevoja, a najviši na tom dijelu su vrhovi Debelo brdo, Plišivac i Kunjevod. Središnji, najviši i najposjećivaniji dio Mosora je područje oko istaknutoga grebena na kojem se ističu vrhovi Ljubljan i Veliki Kabal. Istočni Mosor pruža se od prijevoja Ljuto kame sve do rijeke Cetine, a na njemu se nižu vrhovi Botajna, Sveti Jure (Kozik) i Lišnica.“. Da znamo kuda idemo i gdje smo bili.

Ekipa već dobro uhodana, s nekoliko hrabrih novih članova (kažu kod nas – prvo pa muško, nije im bilo lako). Mosor je Slavoncima jednako daleko, svejedno idemo li autoputom ili preko Bosne pa se odlučujemo za jeftiniju varijantu. Taman uštedimo za noćenje. Nije to sveukupno puno novaca za trodnevni doživljaj, no većina nas putuje više puta mjesečno pa se nakupi troškova… Kroz Bosnu uobičajene gužve na cesti i upiti na granicama kuda ćemo, naš vozač uspješno šarmira državne službenike/ce s obje strane granice pa nas puštaju bez zadržavanja… Važno je da smo u tranzitu i da se ne zaustavljamo, iako nas je većina cijepljena ili je nedavno preboljela beštiju. Prošli smo susjednu nam državu u tih famoznih 12 sati (nemojte nikome reći da smo se ipak morali zaustaviti koji put na minutu).

Dolazimo kasno u Podstranu kraj Splita, smještaj je ovaj put netipičan za planinare, u luksuznoj kući, s dovoljno tuševa i tople vode. Večernja zabava izostala, previše smo bili umorni, a sutra nas čeka rano ustajanje i rano kretanje, kažu i naporno hodanje. Ipak je to Mosor. Već u  pet sati ujutro pije se kavica na terasi s pogledom na najljepše more na svijetu, spremanje i rani pokret kombijem na početnu točku. Krećemo s penjanjem iz Gornjeg Sitna, na 570 m/nv. Prvi odmor je bio u planinarskom domu U. Girometta, bajkovitom mjestu na planini. Nastavljamo prema Velikom Kabalu na 1339 m/nv koji je i KT HPO. Gore, kako je planinarski običaj, predsjednik „krsti“ troje novih mladih članova koji su, čini nam se, nepovratno inficirani planinarenjem. Ili više nikad neće doći. Još se ne zna. Jer penjanje je bilo naporno i zahtjevno. Nastavljamo po već spomenutom hrptu koji nas je dobrano izmučio i pokidao stopala i članke. I propuhao, jer je po njemu derao snažan jugo  s mora, a nekima od nas je predloženo da stavimo kamenje u džepove, da nas ne otpuše. Pogledi bez premca, more i zelenilo svugdje oko nas, to se  dobrano poslikalo. Fotografija na tisuće. Sve po hrptu dočepali smo se i vrha Ljubljan na 1262 m/nv, opet udarili žig. Povratak je također osigurao kidanje ligamenata i zglobova, kameni teren nas je fino „izmasakrirao“. Ali nakon 10 sati hodanja i engleska trava bi bila previše.

Gledam jučer Fb stranicu „Planinarenje u Hrvatskoj“, pita čovjek „Koje su najčešće ozljede kod planinarenja?“  Komentari odlični, pogledajte, a najčešće su: upale mišića i tetiva, uganuća, žuljevi, otpali nokti, ugrizi insekata, zmija i magaraca, osip od diranja daždevnjaka, sunčanica i opekline od sunca,  napad vuka, iritacije kože od gojzerica, posljedice pada u provaliju. Većinu ovoga smo i sami imali na stazi osim ugriza zmija (samo susret), magaraca i susreta s vukom. Nije nitko ni pao u provaliju. Ovaj put su izostale i druge stvari s ovog popisa poput glavobolje od lošeg gemišta, mamurluka, ozljede palca od tipkanja mobitela. No ove prve nabrojane omele su neke ljude u hodanju drugi dan, uključujući i autoricu teksta koja je završila sa, srećom lakšom, distorzijom gležnja. Što je, zbog nesnosnih bolova utjecalo i na izostanak potpune večernje DJ ponude.

Budući da drugi dan nisam hodala, mogu samo reći da je trećina ekipe sve „odradila“ po planu, i za nas ranjene koji smo proveli dopodne tako da smo patili u kafiću na osunčanoj rivi u Podstrani. Zdravi su krenuli od zaseoka Čotići sa 550 m/nv na KT HPO vrh Svetog Jure (Kozik) na 1319 m/nv i (opet) po grebenu se spustili preko Tepla pole nazad u Čotiće. Kažu da im je bilo lijepo kao i prvi dan, jedino zericu (par sati) kraće i lakše. No ni mi koji smo ostali na 0 m/nv nismo se mogli požaliti, sunca i mora je bilo napretek, palo je čak i prvo ovogodišnje kupanje nekih hrabrih „Zanatlijki“. Ako i nisu bile ozlijeđene, poslije toga su se sigurno razboljele. Slijedi žurno pakiranje i put Bosne, uz obaveznu kupovinu pita, bureka, sirnice, zeljanice, što li već (naime, ako ne znate u Bosni za obični burek s mesom, sirom i špinatom imaju različite nazive). No razumijemo se, pogotovo kad primaju sve valute iz regije i šire. U Osijek stižemo oko 23 sata, „odmorni i spremni“ za jutarnji odlazak na posao.

Ponovilo se!

Planinarka       
Sanja Vladović

Pratite nas i lajkajte