U organizaciji našeg društva i Udruge vinogradara na koti Viljevo, u subotu 5. rujna 2020. smo na zapadnoj Dilj Gori, hodanjem i druženjem proslavili otvorenje još jedne slavonske planinarske staze, Planinarske obilaznice „Dr. Andrija Štampar“. Okupivši se u jutarnjim satima u Brodskom Drenovcu, pored rodne kuće ovog velikana i genijalca hrvatskog i svjetskog zdravstva, planinare su pozdravili naš predsjednik Vlado Pavičić i predstavnik Hrvatskog planinarskog saveza Ronald Schreiner. „Vrpcu“ je prerezao i stazu proglasio otvorenom njezin autor i domaćin Zdravko Ećimović, a planinari su je veselo krenuli iskušati prvi put. U dobroj atmosferi i druženju brzo smo prohodali 15 km staze, pri tome udarivši žigove u knjižicu obilaznice na čak pet kontrolnih točaka i pohvalivši se značkama koje smo pokupili na okupljalištu i startu. Oko sto planinara iz PD Zanatlija, HPD Bršljan Jankovca, društava iz Delnica, Tuhobića, Rijeke, Rokovaca i Andrijaševaca, Kostrene, Samobora, Jelenja, Opatije, Požege, Slavonskog Broda, Zagreba uveličali su svojim dolaskom svečanost i pridonijeli popularizaciji planinarenja i druženja u prirodi po Lijepoj Našoj. Izlet smo završili na petoj kontrolnoj točki Ćosin mlin na rijeci Orljavi, u ruralnoj kući za odmor. Bilo je ića i pića, glazbe, neki su se i okupali u bazenu s lopočima, a drugi „čilali“ u ‘ladovini stoljetne lipe…
Ovo su službeni podaci s izleta, detalje možete naći i u drugim objavama, a sad želim reći nešto što nas je dodatno oborilo s nogu…I što također, uvjerena sam, zanima one koji nisu bili. Hrana.
Naime, domaćini, ali i neki Zanatlije, primarno Zanatlijke, jako su se potrudili u organizaciji dočeka i ručka. Sigurno sve zanima što smo jeli i pili pa ću vam reći da nas je kod gospon Andrije Štampara dočekao tradicionalni planinarski doručak kruha masti i izvrsnog domaćeg pekmeza od šljiva, voća k’o u Božjoj bašči, malo domaćeg pića za dezinfekciju iznutra (ipak se ponašamo odgovorno i poštujemo epidemiološke mjere), kavica… S dobrom okrijepom bolje se hoda, to svi znaju, a naši Zanatlije i Zanatlijke su se potrudili da svi dobiju svega. A tek na cilju… Grah domaćina je bio bolji nego zatvorski koji se kuha na veliko (znam, jela sam ga jedno vrijeme redovno), bilo je ljutkaste juhe, kaže kuharica od Hokaido bundeve, malih toplih langošica, ‘ladnog piva… A kolači… to vam je poseban doživljaj. Zanatlijke koje su ih pravile su poznate po Hrvatskoj i regiji po svojoj vještini i sve odreda su promašile zanimanje, trebale su peći kolače za novce. Ne mogu ni pobrojati kakvih je sve bilo kiflica, kolača i slatkih bakanalija, a svi su uspjeli! K’o naslikani! A fini… Da znate, nema loših, a niti samo prosječnih domaćica u Zanatlijama! I svima koji nisu bili s nama može biti žao. Drage žene (i muški kuhari), vi zaista svojim trudom i vještinama uvijek dodatno osvjetlate već ionako svijetli obraz PD Zanatlija!
Al se (nekad) dobro jelo, baš!
Planinarka
Sanja Vladović
