MALI MAGLAJ I VELIKA DUVJAKUŠA
11-13.10.2019.
Na ovaj zanimljivi izlet krenulo je nas 15 u petak popodne kroz Bosnu i Hercegovinu. Usput smo stali po burek „na putu“, vagali smo se na granici i konačno iza ponoći stigli u planinarski dom sv.Jakov, 1001 mnv, na visoravni Ravno Vrdovo na Dinari. Naš nas je domaćin čekao na početku makadamskog puta i vozio ispred mini busa kojim je odlično upravljao naš vozač Stevo. U planinarskom domu sv.Jakov dočekalo nas je piće dobrodošlice, odličan domaći sir i lepinje. Dom je lijepo uređen i uredan, na prelijepoj visoravni. Nebo iznad nas je bilo puno zvijezda, mjesec pun a Kamešnica, Biokovo, Mosor i Svilaja izgledali su čarobno. Brzo smo otišli spavati jer ustajanje je bilo već u 6 sati . Na put prema Malom Maglaju (1445 nmv) krenuli smo u 7 sati ujutro uživajući u izlasku sunca i plavetnilu neba. Staza vodi polako uzbrdo, po krškoj goleti pored niza vrtača i napuštenih livada, lagano se uspinjući sve do vrha. Sa svakim novim metrom nadmorske visine, otvaraju se nezaboravni vidici.Ovaj vrh je za vrijeme Domovinskog rata bio važna vojna kota, pa su još uvjek vidljivi bunkeri i razne druge obrambene utvrde. U jednom bunkeru je uređeno sklonište za slučaj nevremena. Na vrhu se nalazi veliki kameni križ a s vrha se pružaju nezaboravni vidici na Kamešnicu, Biokovo, Mosor, bliže dalmatinske otoke, Svilaju, ostale vrhove Dinare, Cincar, Vran i Čvrsnicu. Predivan vidik je na gotovo cijelu Cetinsku krajinu, grad Sinj kao i na visoravan Vrdovo.
Nakon odmora od pola sata smo krenuli prema Velikoj Duvjakuši kroz kamenjar i golet. Usput smo jeli, pili, susreli tri poskoka od kojih nam je jedan presjekao put. Podigao je glavu prošao preko puta kojim smo hodali podijelivši nas u dvije grupe. Put nije bio previše naporan, vrijeme je bilo prelijepo i nakon 6 sati hoda stigli smo do našeg odredišta planinarske kuće „Puma“ 1630 mnv. Osim što je kapitalni objekat u ovom dijelu Dinare ujedno je jedan od najviših planinarskih objekata ovakvog tipa u Hrvatskoj. Sastoji se od zatvorene verande u kojoj je bunar s pitkom vodom (dovozi se iz nizine), blagovaonicom, a u potkrovlju je zajedničko ležište.
Osim peći na drva tu je i plin koji se koristi za brzo spremanje hrane. Elektrificirana je solarnim panelim iz kojih se napaja i meteo postaja koja je postavljena na ovoj lokaciji. Na desetak minuta od kuće je planinski vrh Velika Duvjakuša 1708 mnv, KT – HPO, na kojoj je udruga PU Dinaridi podigla spomenik poginulim braniteljima 7.gardijske brigade „PUMA“ iz Varaždina.
Vidik s vrha Velike Duvjakuše otvoren je na sve strane. Prema sjeveru na Veliki Troglav; sjeveroistoku na Cincar, Vran, Čvrsnicu; istoku na Kamešnicu; jugoistoku na Matokit i Biokovo; jugu na Mosor, Svilaju; dalmatinske otoke Brač i Hvar; jugozapadu na Kijevski Bat i Prominu; te prema zapadu na ostale vrhove Dinare uključujući i Sinjal. Osobit je vidik je na Perućko jezero i Vrliku.
U skloništu smo se odmorili, družili, pričali, smijali, igrali asocijacija i na kraju se dobro naspavali. Uzivali smo u prekrasnoj večeri i još ljepšem jutru i izlasku sunca iza Kamešnice.U nedjelju ujutro krenuli smo silaziti iz planinarskog skloništa „Pume“ preko Kozje jame u Sutine u trajanju oko 3:30 h gdje nas je dočekao naš vozač i mini bus.
Na povratku smo jeli ćevape „Kod Bajre“, zaobilazili okolnom cestom tunel Vranduk koji se rekonstruira i na kraju sretni i puni pozitivne energije stigli svojim kućama.
Rajka Šimunović