Izvješće SPP 15-4 Casablanca – Ljutoč – Međa

listopad 14, 2019 Stjepan Schönberger No comments exist

Prekrasno vrijeme, dobro društvo i lijepo proveden dan u prirodi, tako bi se mogao sažeti ovaj izlet, no ima tu još zanimljivih detalja koje ne treba ispustiti. Dakle na 15. dionicu 4. ciklusa obilaska SPP-a Novo Zvečevo – Ljutoč – Međa krenuli smo ranom zorom nedeljnom u 6h, dana 13., mjeseca listopada, godine 2019. Interes za hodanje SPP-a nije splasnuo tako da je na izlet krenuo 51 planinar, 22-oje ‘Zanatlija’ i 29 ‘Bršljanovaca’.
Krećemo tako pospani, ali uzbuđeni na još jednu etapu SPP-a, znamo da treba izdržati samo 45min do Našica gdje stajemo na burek i kavu, kako tradicija već nalaže. Siti i energizirani krećemo prema Voćinu i Novom Zvečevu, početnoj točci našeg izleta. Glavni vodič je Maja ‘Ambasadorica’ Buljubašić iz Bršljan-Jankovca čije noge još nisu u potpunosti zaboravile 104km Velebita, pa smo sigurni da će tempo biti prihvatljiv. Dolazimo u Novo Zvečevo i nakon razgledavanja mjesta iz autobusa izlazimo na KT-32 Casablanci, udaramo žigove, oblačimo se, slikamo i krećemo. Maja objašnjava da u slučaju dobrog prolaznog vremena na povratku možemo stati na 11. Kestenijadu u Voćinu, kulturnu manifestaciju u čast…pa valjda kestenu.
Do Ljutoča oznaka kaže 3:30h tako da opušteni krećemo prvo cestom, pa skrećemo u šumu. Vrijeme je lijepo, toplo i suho, ali je šuma puna blata, pa svi koji su (kao ja) zaboravili gamaše sa sjetom ih se prisjećaju. Vidjevši veselu grupu planinara uz nas je krenuo i jedan pas – Švrćo, Mrki, Medo, Garo, Chewbacca, u nedostatku stvarnog imena ovo su neka koje su mu planinari putem dali. I tako 51 planinar i mali mješanac savladavaju put do Ljutoča s redovitim stankama. Na Ljutoču se slikamo, udaramo žigove, odmaramo i krećemo prema Međi. Do Međe ima cca 2km i to većinom spusta što većini koljena bolno dokazuju. No bol se lakše podnosi uz Aninu pjesmu, razne priče o osvojenim vrhovima, prijeđenim kilometrima, uspetim metrima nadmorske visine. I tako dok udariš štapom o štap dolazimo do ceste i Međe. Većina nije ni svjesna da je ovo kraj hodanja i žao im je što je sve gotovo, ali nas tješi pomisao da idemo na kestenijadu.
Kao da su čuli njihove misli lovci iz Šumarije, koji su se pobrinuli da i ovaj izlet ima svoju specifičnost. Naime u tijeku je bio pogon (još ni danas ne znamo točno što to znači) i mi smo odsječeni od 300m udaljenog autobusa. Srećom na vrijeme su lovci primijetili da smo tu, pa je Zdravko Ojkić djelatnik Hrvatskih šuma i član Zanatlija iz Voćina došao nas obavijestiti o tome da moramo pričekati barem sat vremena prije nego možemo krenuti do autobusa. Srećom nismo morali biti posebno tihi, pa smo sjeli na okolna debla i uz zvuke pjesama sa zvučnika uživali u prekrasnom vremenu. Zdravko nam je pomogao i zbrinuti Švrću kojeg će vratiti kući u Novo Zvečevo, na čemu smo mu vječno zahvalni.
Nakon sat vremena dopušteno nam je tiho spustiti se do busa i nastaviti put, kako su rekli tako smo i učinili, izgleda da nema boljeg argumenta od straha za vlastitu sigurnost. Uspješno dolazimo do autobusa i spuštamo se u Voćin gdje stajemo na kestenijadu i uživamo u lokalnim delicijama, mimohodu KUD-ova i pjesmi tamburaša. Teška srca i želudaca napuštamo Voćin i krećemo prema Osijeku. U autobusu se slavi moj završetak cijelog kruga SPP-a i Majin zadnji izlet pod tim imenom, tako da pjesme i zabave nije nedostajalo. Uz kraću pauzu u Našicama (ovaj put nismo bili u parku) nastavljamo prema Osijeku pjevajući, plešući i slaveći. Sretno stižemo u Osijek gdje još malo nastavljamo sa zabavom.
Hvala svim planinarima koji su došli na izlet, bez prigovora podnijeli sve izazove koji su se pojavili. Hvala vozaču Beri koji je pokazao izrazito strpljenje unatoč svemu što smo stavili pred njega. Hvala Zdravku Ojkiću što se brinuo za nas i zbrinuo Švrću. Hvala Kristijanu & Kristijanu na pomoći u vođenju, te naravno hvala glavnom vodiču Maji ‘još malo’ Buljubašić koja nas je uspješno vodila cijeli izlet i jako se brinula da svi budemo sretni.
Vidimo se sljedeći put na nastavku od Međe preko Crnog vrha do Petrovog vrha ovaj put u režiji Kristijana ‘samo čvrsto’ Copaka.

Do tada vedro i Majo sve najbolje!

Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Google Photo
Pratite nas i lajkajte

Odgovori